REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1573/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Mirjane Magud, članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž – 1185/2025-2 od 26. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 999/2025-12 od 3. listopada 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž – 1185/2025-2 od 26. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 999/2025-12 od 3. listopada 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Tuženik je u prijedlogu naznačio pravna pitanja:
„1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?
2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita i za koju odredbu je utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?
3. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03.) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“
4.1. Pitanja od 1. do 3. kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja. Isto tako, u odnosu na navedena pitanja treba reći da pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj Rev - 673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev – 1214/2024-2 od 30. listopada 2024. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Kada je riječ o 4. pitanju treba odgovoriti da je revizijski sud uspostavio ujednačenu praksu prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5.ožujka 2004. na koju ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
