REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1619/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Angelika Rajačić Bonifačić i Sanja Gelić u Rijeci, protiv tuženika Agram Tis d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 99681708224, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-102/2025-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 113/2020-63 od 17. lipnja 2025. pod toč. I.1., I.2., I.3. i I.4., te u dosuđujućem dijelu pod toč. III. i toč. IV. izreke, u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-102/2025-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-113/2020-63 od 17. lipnja 2025. pod toč. I.1., I.2., I.3. i I.4., te u dosuđujućem dijelu pod toč. III. (dosuđeni trošak tužitelju) i u toč. IV. izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"I. Može li se za ocjenu zakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koristiti dokumentacija koja je naknadno sastavljena, a odnosi se na činjenice koje su postojale i bile poznate poslodavcu u trenutku donošenja odluke o otkazu, ili odluka o otkazu nužno mora biti temeljena isključivo na ispravama nastalim do trenutka donošenja odluke?

II. Je li za zakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog otuđenja novca od poslodavca nužno da odluka o otkazu sadrži točan iznos otuđenog novca, ili sama činjenica da je radnik izvršio otuđenje predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu radnih obveza i gubitak povjerenja poslodavca za donošenje odluke o izvanrednom otkazu?

III. Je li zlouporaba položaja nadređenog radnika i prisvajanje novca putem storniranja računa koji su izdali podređeni radnici opravdan razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu, čak i ako odluka ne ispunjava formalne kriterije poput preciznog utvrđivanja iznosa, s obzirom na narušavanje povjerenja poslodavca i ozbiljnu povredu radnih obveza?

IV. Predstavlja li omogućavanje radniku da sudjeluje na sastanku na kojem je upoznat s nepravilnostima u svom radu „omogućavanje iznošenja obrane“ u smislu čl. 119. st. 2. Zakona o radu, neovisno o tome je li radnik tu mogućnost iskoristio?

V. Je li poslodavac, u slučaju kada smatra da zbog okolnosti nije opravdano očekivati omogućavanje obrane radniku prije donošenja odluke o otkazu, dužan te razloge izričito obrazložiti u samoj odluci o otkazu, i predstavlja li izostanak takvog obrazloženja fundamentalnu povredu prava radnika?".

3. Nadalje, tuženik u prijedlogu još navodi da mu je pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev za naknadu štete i izgubljenu zaradu.

6. Nižestupanjski sudovi su u bitnom ocijenili da tuženik nije dokazao da je tužitelj otuđio gotovinu i prouzročio tuženiku materijalnu štetu, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen kao u toč. I.1., 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, te je naložio tuženiku naknaditi parnični trošak 731,71 EUR.

7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije obzirom na sadržaj istih, cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, kao i obrazloženje drugostupanjske presude, nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, ocjena je ovoga suda da tuženik u stvari postavljenim pitanjima još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, a takvo što nije razlog za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na takova pitanja. U takvoj situaciji, neodlučno je pozivanje tuženika na brojne odluke ovoga suda u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP).

8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je stav ovog suda da je tuženiku u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U drugostupanjskoj presudi odgovoreno je na sve odlučne žalbene navode tuženika, presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke ovog rješenja, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić