Poslovni broj: Usž-1037/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HŠ, državljanina [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-570/26-4 od 27. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-570/26-4 od 27. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda od 27. veljače 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi upravnog spora. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazao postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe te ističe da bi izvršenje rješenja (odnosno posljedična deportacija) dovelo do rizika od progona i zatvaranja u [adresa]. Iako sud navodi da osporavano rješenje ne sadrži izravan nalog za deportaciju, tužitelj smatra da je ono nužan preduvjet za prisilno udaljenje. Navodi da mu se odbijanjem odgodnog učinka tužbe uskraćuje učinkovita pravna zaštita jer bi meritorna odluka o tužbi mogla postati bespredmetnom ako u međuvremenu bude vraćen u državu u kojoj mu prijeti opasnost. Ističe da činjenica kako je služio kaznu zatvora u [adresa] povećava rizik od ponovnog progona i arbitrarnog postupanja sustava prema njemu u slučaju povratka, što opravdava odgodu izvršenja do pravomoćnog okončanja spora. Predlaže da Sud ukine rješenje i odredi odgodni učinak tužbe, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su navodi tužitelja neutemeljeni.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.

6. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

7. Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu u pravnoj stvari protiv koje nije dopušteno izjaviti pravni lijek.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 29. srpnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj jer je u postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila propisane člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje: Zakon) niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite propisane člankom 21. Zakona, odnosno da se u konkretnom slučaju kod tužitelja radi o obiteljskim i ekonomskim razlozima napuštanja zemlje podrijetla, a ne strah temeljen na proganjanju.

9. Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje od 27. siječnja 2026. pokrenut je povodom naknadnog zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnesenog 8. siječnja 2026., u kojem tužitelj nije naveo nikakve nove okolnosti ili bitne činjenice nastale nakon izvršnosti rješenja tuženika od 29. srpnja 2025. Stoga je tuženik na temelju članka 43. stavka 2., u svezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona, naknadni zahtjev tužitelja odbacio.

10. Tužitelj je podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 27. siječnja 2026., a u tužbi je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe ističući da bi mu deportacija nanijela nenadoknadivu štetu, s obzirom na rizik od progona i zatvaranja u [adresa].

11. Imajući na umu predmet upravnog spora te članak 42. ZUS -a, pravilno je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe jer tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe, dok je ne ispunjavanje jednog od kumulativno propisanih uvjeta dovoljno za odbijanje zahtjeva. Prvostupanjski sud naveo je razloge zbog kojih smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodni učinak tužbe, valjano obrazloživši svoj stav da izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju ne prijeti šteta koja bi se teško mogla popraviti, a koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

12. Vezano uz tužbeni i žalbeni navod tužitelja da je osporavano rješenje preduvjet za prisilno udaljenje, odnosno deportaciju, tužitelju se ukazuje da osporavano rješenje javnopravnog upravnog tijela ne sadržava nalog za njegovu deportaciju, već se isključivo bavi njegovim naknadnim zahtjevom za međunarodnu zaštitu.

13. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković