Poslovni broj: Usž-1381/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CN iz [adresa]., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko moslavačke, Policijske postaje Kutina, Kralja Petra Krešimira IV. bb, Kutina, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-224/2026-4 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-224/2026-4 od 25. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Upire na svoj dugogodišnji boravak u Republici Hrvatskoj, obiteljske i socijalne veze te zaključuje da bi udaljenjem bio doveden u izuzetno težak položaj. Poziva se na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Prigovara što prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti niti je individualizirao okolnosti konkretnog slučaja, već je štetu ocijenio apstraktno. Smatra da je trebalo uzeti u obzir činjenicu da je osoba bez državljanstva koja cijeli život živi u [adresa]. Predlaže da ovaj Sud usvoji žabu, ukine osporeno rješenje i odredi odgodni učinak tužbe.
3. U iscrpnom odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ističe da je tužitelj državljanin Republike Srbije, da je rođen u [adresa], da je u razdoblju od 23. ožujka 2015. do 24. svibnja 2016. imao reguliran privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, da je višestruki počinitelj kaznenih djela u Republici Hrvatskoj zbog kojih je odsluživao zatvorske kazne (ukupno preko 11 godina), da nezakonito boravi u [adresa] i nema osobne dokumente. Tuženik naglašava da tužitelj ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, nikada nije zakonito radio odnosno privređivao, a zbog višestrukog počinjenja kaznenih djela i odsluživanja kazne zatvora nije regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj. Predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovoga upravnog spora ocjena je zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-02/1717, URBROJ: 511-10-10-25-2 od 16. prosinca 2025. kojim je, među ostalim, utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te je određeno da je dužan napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora (EGP) u roku od 90 dana od dostave toga rješenja.
6. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe navodeći, među ostalim, da činjenica što je tužitelj osoba bez državljanstva, sama po sebi, ne podrazumijeva nastanak štete izvršenjem rješenja tuženika. Tužitelj nema prijavljeno prebivalište niti odobren (niti podnesen) zahtjev za privremeni odnosno stalni boravak u Republici Hrvatskoj, nema nekretnina niti posao u Republici Hrvatskoj te njegovo dosadašnje ponašanje upućuje na zaključak da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Također, prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o šteti koja bi se teško mogla popraviti jer napuštanje EGP -a ne predstavlja nastanak takve štete, čak i u slučaju da osporeno rješenje bude poništeno.
7. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).
8. Polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevu višekratnu osuđivanost u Republici Hrvatskoj za različita kaznena djela, ovaj Sud ocjenjuje da bi odgoda bila protivna javnom interesu, a što je, samo po sebi, dostatan razlog za odbijanje tužiteljeva prijedloga. S obzirom na navedeno, a prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda da napuštanje EGP-a nije moguće smatrati okolnošću uslijed koje bi tužitelju mogla nastati šteta koja bi se teško mogla popraviti, Sud ne nalazi nezakonitost rješenja o odbijanju prijedloga za odgodni učinak tužbe.
9. Osvrćući se na žalbene navode o povredi članka 8. Konvencije te propust suda da provede test razmjernosti i individualizira okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ističe da su razmotrene sve okolnosti konkretnog slučaja, ali da iz naprijed navedenih razloga, u predmetnom slučaju preteže nužnost zaštite javnog interesa, pri čemu osporeno rješenje tuženika ne ograničava održavanje kontakata tužitelja s njegovom obitelji u mjeri koja bi upućivala na nerazmjernost ograničenja tužiteljevog prava na obiteljski život radi zaštite javnog interesa.
10. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
