Poslovni broj: Usž-1314/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2469/2025-6 od 27. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2469/2025-6 od 27. veljače 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U bitnom ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da nije dokazao prijetnju nastupa teško popravljive štete. Smatra da je iz spisa razvidan gubitak izvora prihoda tužitelja i razdvajanje obitelji (supruga i maloljetno dijete u Republici Hrvatskoj) te povratak u ratom zahvaćeno područje Ukrajine. Smatra da su to tipični primjeri teško popravljive štete. Pogrešnim smatra i zaključak prvostupanjskog suda da bi odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu. Smatra da javni interes uključuje i zaštitu temeljnih prava pojedinca. Nije sporno da se upravni akti izvršavaju nakon izvršnosti, no upravo institut odgodnog učinka predstavlja zakonsku iznimku koja postoji kako bi se spriječile situacije u kojima bi izvršenje proizvelo nenadoknadive posljedice. U konkretnom slučaju odgoda izvršenja ne bi proizvela štetu za tuženika niti bi ugrozila pravni poredak, dok bi s druge strane spriječila nastanak ozbiljnih posljedica za tužitelja. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio osobne i obiteljske okolnosti tužitelja, iako su one jasno istaknute u tužbi. Nadalje upire na propust suda da se očituje o svim tužbenim navodima, među ostalima i na navod da mu u upravnom postupku nije bila dana mogućnost služiti se svojim jezikom ili pismom. Naposljetku ističe da mu je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu te pravo na učinkovitu sudsku zaštitu. Navodi da pobijano rješenje nije moguće smatrati obrazloženom sudskom odlukom u smislu standarda postavljenih u ustavnosudskoj praksi. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijano rješenje te odredi odgodni učinak tužbe.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se poziva na svoje očitovanje u drugom predmetu tužitelja koje je dostavljeno prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga upravnog spora ocjena je zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I 216-02/25-09/165911, URBROJ: 511-09-38-25-4 od 28. studenoga 2025. kojim je odbijen zahtjev Dragunja d.o.o. Delnice za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja (državljanina treće zemlje – Ukrajine) te je određeno da je tužitelj dužan napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora (EGP) u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja.

6. Tužitelj je u tužbi predložio određivanje odgodnog učinka tužbe tvrdeći da postoje sve zakonske pretpostavke za njegov ostanak u Republici Hrvatskoj. Upire na gubitak zaposlenja i izvora egzistencije, nemogućnost pronalaska novog zaposlenja u Republici Hrvatskoj te povratak u izrazito teške životne uvjete u Ukrajini. Smatra da bi izvršenje osporavanog rješenja bilo u suprotnosti s načelom razmjernosti i svrhom instituta odgodnog učinka te da ne postoji „ni jedan stvarni javni interes“ koji bi zahtijevao hitno izvršenje rješenja.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog smatrajući da tužitelj nije dokazao prijetnju nastupa teško popravljive štete u slučaju napuštanja Republike Hrvatske. Osporavanim rješenjem tužitelj nije protjeran iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a niti mu je određena zabrana povratka u Republiku Hrvatsku ili EGP. Što se tiče (ne)protivnosti odgode izvršenja osporavanog rješenja javnom interesu, prvostupanjski sud navodi da nije riječ o „hitnom izvršenju“, koje spominje tužitelj, već o primjeni općeg pravila o izvršenju upravnih akata. Sud smatra da tužitelj nije pravno utemeljeno elaborirao zašto ne bi bilo protivno javnom interesu odgoditi izvršenje osporavanog izvršnog rješenja tuženika, pri čemu je omogućavanje rada tužitelja u Republici Hrvatskoj bez valjane pravne osnove, tj. bez izvršne odluke kojom se to dopušta, nedvojbeno protivno javnom interesu.

8. Sud nadalje navodi da je utvrđenje da nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS) dovoljno za odbijanje tužiteljeva prijedloga.

9. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.

10. Polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta, Sud smatra da u konkretnom slučaju nije učinjeno vjerojatnim da bi se izvršenjem osporenog rješenja tuženika tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, gubitak izvora prihoda tužitelja u Republici Hrvatskoj, sam po sebi, ne upućuje na nastup teško popravljive štete, osobito ako se ta okolnost promatra u svjetlu činjenice da tužitelju ni na koji način nije onemogućeno zapošljavanje odnosno stjecanje prihoda u bilo kojoj državi izvan EGP-a. Razdvajanje obitelji, na koju upire tužitelj, također nije okolnost koja bi upućivala na nezakonitost osporenog rješenja s obzirom na to da tužitelju nisu onemogućeni povremeni susreti s članovima obitelji koji žive u [adresa], dok o povratku u ratom zahvaćeno područje Ukrajine nema govora u rješenju tuženika čija se odgoda izvršenja predlaže u ovom postupku.

11. Naposljetku valja istaknuti da osporeno rješenje prvostupanjskog suda sadrži valjano i dostatno obrazloženje, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

12. Navodi o postupovnim propustima učinjenim u upravnom postupku (o kojima se prvostupanjski sud nije očitovao) ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporenog rješenja jer je predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku ograničen samo na osporeno rješenje prvostupanjskog suda o odgodnom učinku tužbe.

13. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da nije uspio u postupku. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković