REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2623/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidović i Vidović iz Varaždina, protiv tuženika Opće bolnice Zadar, OIB: 11854878552, Bože Peričića 5, Zadar, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri iz Zadra, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika - Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-224/2025-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždina, poslovni broj Pn- 144/2021-64 od 11. listopada 2024. ispravljene rješenjem istoga suda posl. br. 144/2021-70 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku po osnovu naknade štete isplatiti prvotužiteljici na ime nematerijalne štete zbog smrti majke, iznos od 29.862,63 EUR-a sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za pogrebne troškove iznos od 1.479,91 EUR sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za crninu pokojnice iznos od 398,17 EUR sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za crninu prvotužiteljice iznos od 663,61 EUR sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za nadgrobni spomenik iznos od 5.982,21 EUR sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Odbijen je i tužbeni zahtjev za isplatom drugotužiteljici na ime nematerijalne štete zbog smrti majke, iznos od 29.862,63 EUR sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za crninu drugotužiteljice iznos od 663,61 EUR sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke, s osnova naknade štete za vijenac iznos od 92,91 EUR sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Odbijen je i zahtjev tužiteljica za naknadom troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljicama da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.140,22 EUR. Točkom III izreke naloženo je tužiteljicama da mješaču, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu 5.130,00 EUR-a sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Rješenjem suda, točkom I izreke, dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno u podnesku od 28. prosinca 2021. dok je točkom II izreke rješenja utvrđeno da je tužba djelomično povučena radi isplate iznosa od 398,17 EUR-a sa zateznom kamatom.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su tužitelji postavljajući pitanje za koje navodi da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također ističu da su im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog. Umješač na strani tuženika također osporava navode iz prijedlog i predlaže odbaciti ga kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
5. Polazeći od čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete zbog smrti njihove pravne prednice.
6.1. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je iz suglasnih iskaza vještaka mr.sc. Stanke Popijač-Ključar i vještaka Medicinskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te prof. dr. sc. Ane Mrzljak, prof. dr. sc Vedrana Petrovečki i prof. dr. sc. Prim. Žarka Rašića, zaključio da je kod ABC, s obzirom na dijagnozu proširenja žučnog voda ispunjenog gustim sadržajem, bilo opravdano provođenje ERCP-a, zahvata koji da je bio manje rizičan od kirurškog jer je pacijentica ranije imala operaciju u trbušnoj šupljini, kao što je to detaljno obrazložila mr.sc. Stanka Popijač- Ključar u dopuni nalaza od 4. srpnja 2018.,
- da iz cijelog slijeda događaja proizlazi da je zbog oštećenje pankreatičnog voda i/ili tkiva došlo do akutne upale gušterače (akutnog pankreatitisa) izlijevanja sokova gušterače u trbušnu šupljinu uz razvoj upale trbušne šupljine, sepse, te zatajivanja organa, a što je u konačnici dovelo i do smrti pacijentice. Oštećenje pankreatičnog voda ili tkiva da ne mora nužno značiti prekid kontinuiteta već da to može biti i tkivo koje je nagnječeno, pritisnuto čak i malim pritiskom, uzrokovano kemijskom ili tlačnom ozljedom, ali da bilo koji oblik te ozljede ili kombinacija svih njih potiče razvoj akutnog pankreatitisa, koji dovodi do pojačanog stvaranja sekreta i izlijevanja u trbušnu šupljinu i druge prostore uz razvitak ileusa, nekroze/gangrene crijeva uz razvoj upale trbušne šupljine, sepse i zatajivanje organa, što da je medicinski logičan slijed razvoja komplikacija koje su dovele do smrtnog ishoda pacijentice. Tako promijenjeno tkivo da nije moguće sašiti niti postaviti stent. Oštećenje pankreatičnog voda do kojeg je došlo prilikom izvođenja pretrage ERCP-a da spada u poznate i priznate komplikacije tog zahvata,
- da nisu osnovani navodi tužitelja da se predmetni zahvat ne bi izvodio u skladu s pravilima struke, u smislu da se ne bi aplicirao kontrast, jer da su u konkretnom slučaju žučni vodovi bili predmetom zahvata i bilo je nužno davanje kontrasta za vizualizaciju žučnih vodova te da bez kontrasta pretragu nije moguće provest,
- da je pacijentica nakon izvršenog zahvata ERCP bila hospitalizirana, u skladu s pravilima struke i da je adekvatno praćena te da su liječnici, zaposlenici tuženika, pravovremeno uočili pogoršanje njezinog stanja, odnosno komplikacije izazvane zahvatom te na iste pravodobno i adekvatno reagirali, sukladno pravilima medicinske struke,
- da je komplikacija akutnog pankreatitisa početno adekvatno zbrinjavana najprije konzervativnim putem (prekidom hranjenja na usta, nadoknadnom tekućine i elektrolita, davanjem antibiotika), a tek po razvoju daljnjih komplikacija poduzeto je kirurško zbrinjavanje. Na samom početku liječenja da nije moguće znati kako će pacijent odgovoriti na primijenjenu konzervativnu terapiju, zbog čega da treba pričekati i tek ako se razviju komplikacije poduzima se kirurško zbrinjavanje jer da kod oštećenja, kao što je u predmetnom slučaju, nije moguća niti pomaže hitna kirurška intervencija. Kirurški da se intervenira ukoliko postoji indikacija za to, te da je u konkretnom slučaju kirurg pravovremeno bio uključen u liječenje, u trenutku u kojemu su klinički i laboratorijski pokazatelji jasno inducirali potrebu kirurške intervencije,
- da je kirurški tijek liječenja proveden sukladno pravilima struke, težini kliničke slike i o intraoperacijskom nalazu te da u liječenju nije bilo propusta,
- da kod izvođenja pretrage kao i nastavnog liječenja prednice tužitelja KO, nije počinjena liječnička greška, u smislu odredbe članka 124. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 50/08, 155/09, 71/10, 139/19, 22/11, 84/11, 154/11- Uredba, 12/12, 70/12, 144/12- Uredba, 82/13 i 159/13-Uredba: dalje-ZZZ) i članka 2. Zakona liječništvu ("Narodne novine", broj 121/03, 117/08: dalje-ZL) za koju bi odgovarao tuženik u smislu odredbe članka 1045. i 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 - dalje: ZOO-a) koje odredbe se primjenjuju na temelju članka 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", broj 169/04, 37/08 - dalje: ZZP) već da je riječ o komplikacijama u liječenju.
7. Na temelju takvog utvrđenja, nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev utvrđujući da ne postoji odgovornost tuženika za štetu.
8. Tužiteljice u prijedlogu postavljaju sljedeće pitanje;
„Može li se na osnovu vještačkog nalaza, koji nije utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, iskazu provoditelja zahvata, pogrešnoj dijagnozi i suprostavljenom patološkom nalazu i iskazom patologa, odnosno po svemu neobjektivan, može utemeljiti sudska odluka, koja je uz to i protivna ranijoj praksi VS RH i time utvrditi nepostojanje nastale štete, koja time tužiteljicama uskraćuje nesporno nastalu štetu i stavlja ih u neravnopravan položaj u donosu na druge?“
9. Navedenim pitanjem tužiteljice daju svoju ocjenu provedenih vještačenja (tijekom postupka su provedena dva vještačenja sa istim zaključkom) koja vještačenja je sud prihvatio kao stručna i objektivna – pa stoga navedeno pitanje nije važno za razrješenje predmetnog spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9.1. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje je odbijen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
10. Pobijana odluka nije arbitrarna već konkretna i obrazložena, koje obrazloženje i zaključak se temelje na izvedenim dokazima pa stoga tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.
11. Stoga je prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
12. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP valjalo je odbiti zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je riječ o trošku koji nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
