98. P-1254/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja Likvidacijska masa iza GINKO d.o.o. - u likvidaciji, OIB: 081479530, Valbandon (Fažana - Fasana), Ulica Kvart mimoza - via Rione mimosa 42, kojeg zastupa punomoćnik Željko Mičuga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, Gajeva 53, Zagreb, protiv tuženika STRABAG d.o.o., OIB: 74971361430, Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, radi isplate 141.747,14 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Mičuge odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika tuženika JO, prokuriste, donio je i objavio, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 137.062,55 € sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 5,64 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 8,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od

Stranica 1 od 21

7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 12,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 11,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 10,15 %, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 410,30 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. rujna 2008. godine pa do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotna poena, za vremensko razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdobl je dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotna poena, za vremensko razdoblje od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, za vremensko razdoblje od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 4.268,65 €, sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 41.070,00 €.

VI, Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 13.566,00 €.

Stranica 2 od 21

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi izdavanja platnog naloga. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Pl-45/2009, od 24. kolovoza 2009. nije prihvaćen prijedlog za izdavanje platnog naloga te je postupak nastavljen po tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu te navodi da nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju, ističe da nije sporno da je tuženik od tužitelja unajmio gradilišni uredski kontejner za potrebe njegova gradilišta u Rijeci ali da je tužiteljevo potraživanje temeljem računa br. 2006-100214 u iznosu od 42,51 kn prestalo postojati jer je tuženik izvršio prijeboj svog potraživanja po računu br. IF- 6-376 prema tužitelju, sa navedenom tražbinom tužitelja. U odnosu na potraživanje po računu br. 2008-100024 u iznosu od 238.454,96 kn ističe prigovor dvostruke litispendencije navodeći da predmetnim računom tužitelj potražuje vrijednost oplatne opreme koja mu navodno nije vraćena nakon isteka najma za potrebe gradilišta TN Zagori u Novom Vinodolskom, te ističe da je tužitelj protiv tuženika već pokrenuo parnicu radi naknade štete u iznosu od 426.071,12 kn pod poslovnim brojem: P-2458/09 radi iste stvari. Nadalje ističe da oplatna oprema nikada nije bila u posjedu tuženika odnosno iako je tuženik unajmio određenu opremu od tužitelja temeljem ugovora br. 1800034, tuženiku ta oprema nije predana u posjed. Ističe da su armirano betonske radove na građevini izvodili za tuženika podizvođači i to prvotno GOM-COM d.o.o. a zatim CENOZA d.o.o. te ističe da je GOM-COM d.o.o. unajmio predmetnu opremu te nakon što je GOM-COM napustio gradilište da je CENOZA d.o.o. preuzela predmetnu oplatnu opremu. Ukazuje da je tuženik radi ubrzavanja postupka primopredaje opreme sa starog na novog podizvođača, za dio opreme koju je koristila CENOZA d.o.o. potpisao ugovor o najmu br. 18000034. ali da ne može biti odgovoran jer treća strana odnosno CENOZA d.o.o. nije vratila opremu tužitelju. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ujedno ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer predmetna oprema nije vlasništvo tužitelja jer isprave dostavljene u tužbi ukazuju da je oprema u vlasništvu društva Opik d.o.o. U odnosu na potraživanje po računu br. 2008-100028 ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je iz računa razvidno da se radi o računu za najam temeljem ugovora o najmu br. 1800030 kojeg tuženik nije stranka. Nadalje vezano uz račun br. 2008-100035 isti osporava i po osnovi i po visini te ističe da je zbog greške platio račun 2008-100018 dana 23.07.2008. pa bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate samo do tog dana a ne do 27.08.2008.

3. Raspravnim rješenjem od 17. travnja 2012. spojen je spis poslovni broj: P -2458/09 na ovaj predmeta tada oznake P-3919/09.

4. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu na način da je naveo da osporava da bi postojalo potraživanje tuženika u iznosu od 42,51 kn po računu br. IF-6-376 koje je tuženik stavio u prijeboj. U odnosu na račun br. 2008-100024 za isplatu iznosa od 238.454,96 kn tužitelj navodi da u predmetu P-2458/09 potražuje isplatu iznosa od 426.071,12 kn i da navedeno potraživanje nije identično potraživanju iz predmeta P-3919/09 budući da je pravna osnova tužiteljeva potraživanja iz predmeta P-

Stranica 3 od 21

3919/09, račun br. 2008-100024 za isplatu iznosa od 238.454,96 kn, temeljem Ugovor o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 koji su stranke sklopile 06.06.2007. godine, dok se potraživanje iz predmeta P-2458/09 temelji na Sporazumu od 08.06.2007. Tužitelj potvrđuje da u oba predmeta potražuje isplatu vrijednosti iznajmljene oplate i gradilišne oplate ali po sasvim dva različita osnova odnosno pojašnjava da se radi o opremi koja je predana po različitim osnovana i koja samo po nazivu se u pojedinim situacijama preklapa. Stoga ukazuje da su stranke člankom 2. Ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 utvrdile vrijednost opreme u iznosu od 288.706,06 €. Tužitelj ističe da je tuženik uredno podmirio račune za najam opreme kao i račun za prijevoz opreme, pa stoga smatra neosnovanim tuženikov navod da mu oprema po ugovoru od 06.06.2007. nije bila isporučena odnosno da on nije bio u posjedu iste. U odnosu na potraživanje po računu br. 2008-100028 u iznosu od 32.162,15 kn tužitelj navodi da se isto odnosi na opremu koju je tuženiku iznajmilo društvo MEDITERAN DOM d.o.o. a koju opremu je MEDITERAN DOM d.o.o. bio iznajmio od tužitelja pa budući je tuženik Sporazumom od 08.06.2007. preuzeo obvezu vratiti svu opremu koja je specificirana u prilozima sporazuma, koju obvezu nije ispunio odnosno nije vratio društvu MEDITERAN DOM d.o.o. predmetnu opremu koja je bila vlasništvo tužitelja, to ni društvo MEDITERAN DOM d.o.o. nije moglo vratiti istu tužitelju pa stoga tužitelj temeljem članka 8. Ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme potražuje vrijednost opreme od tuženika. Zaključno obrazlaže da po računu br. 2008-100035 potražuje zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje.

5. U tužbi u predmetu P-2458/09 tužitelj navodi da je tuženik bio glavni izvođač radova na rekonstrukciji wellness centra TN ZAGORI u Novom Vinodolskom i da je tuženik angažirao razne podizvođače. Navodi da je pri izvođenju armirano betonskih radova bilo nužno koristiti oplatnu opremu i da je društvo GOM COM d.o.o. koje je bilo podizvođač na navedenog gradilištu od tužitelja iznajmilo oplatnu opremu temeljem Ugovora o najmu br. 1800031 od 02.05.2007. i broj 1800032 od 07.05.2007. slijedom kojih ugovora je na gradilište dopremljena oprema u vrijednosti od 500.000,00 €. Nakon što je društvo GOM COM d.o.o. napustilo gradilište tužitelj je tražio svoju opremu natrag te je radi nastavka izgradnje s tuženikom i društvom MEDITERAN DOM d.o.o. čija oprema se također nalazila na gradilištu, potpisao Sporazum od 8. lipnja 2007. kojim je reguliran status oplatne opreme koja se već nalazila na gradilištu kao i odgovornost tuženika za povrat oplate. Nadalje ističe da je pored opreme koja je definirana tim sporazumom, tužitelj isporučio tuženiku i daljnju oplatu temeljem Ugovora o najmu oplate br. 18000034 te da tužitelj u tom predmetu (P-2458/09) ne potražuje od tuženika ništa temeljem tog ugovora, ali ukazuje na činjenicu da je tuženik u tom Ugovoru također preuzeto odgovornost za uredan povrat opreme iz Sporazuma od 08.06.2007. Ukazuje da je temeljem Sporazuma od 08.06.2007. tuženik bio ovlašten besplatno koristiti oplatnu opremu samo pod uvjetom da je uredno vrati, koju obvezu tuženik nije ispunio slijedom čega potražuje od tuženika iznos od 426.071,12 kn.

6. U odgovoru na tužbu u predmetu P-2458/09 tuženik navodi da tuženik nikad nije sklopio s tužiteljem ugovor o najmu predmetne oplatne opreme niti je ikada bio u posjedu iste već da je radove izvodilo prvotno društvo GOM-COM d.o.o. a potom društvo CENOZA d.o.o. te ukazuje da je društvo GOM-COM d.o.o. unajmilo predmetnu opremu od tužitelja te je potom najam iste preuzelo društvo CENOZA d.o.o. pa budući da tuženik nije izvodio predmetne radove, logično je da nije bio u

Stranica 4 od 21

posjedu opreme. Ističe da u slučaju da je tuženik unajmio opremu od tužitelja, da bi tada sklopio s tužiteljem ugovor kao što je to učinio sklapanjem ugovora br. 1800034. U odnosu na sporazum od 08.06.2007. ističe da je ništetan temeljem odredbe čl. 275. ZOO-a jer isti nije potpisala ovlaštena osoba tuženika niti je tuženik naknadno odobrio navedeni Sporazum. Tuženik navodi da ZO nije bio ovlašten potpisati navedeni Sporazum i da nije niti znao što potpisuje te također ukazuje da je ugovore u ime i za račun tuženika uvijek sklapala odgovorna osoba pa tako i ugovor br. 18000034, a ne radnici koji bi se zatekli na gradilištu. Stoga u odnosu na navedeno potraživanje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Jednako tako prigovara i nedostatku aktivne legitimacije od strane tužitelja budući da smatra da tužitelj nije dokazao da je vlasnik navedene opreme te u prilog tome navodi da se u čl. 1. Sporazuma navodi da je sporu oplatnu opremu isporučilo društvo OPIK d.o.o. i MEDITERAN d.o.o. te da priloženi opći uvjeti nisu tužiteljevi već društva OPIK d.o.o. Zaključno prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

7. U nastavku postupka tuženik osim ranije iznijetih navoda u odnosu na račun br. 2008-100028 (predmet P-3919/09) navodi da se isti odnosi na najam oplate sukladno ugovoru o najmu oplate br. 1800030 kojeg su stranke tužitelj i MEDITERAN DOM d.o.o., dok je u spornom Sporazumu, čak i kad bi bio valjan, tuženik preuzeo odgovornost samo za povrat oplatne opreme a ne i za neplaćeni najam. Također ističe da tuženik Sporazumom nije preuzeo na sebe odgovornost za vraćanje opreme iz Sporazuma već je preuzeo obvezu samo za povrat odnosno organiziranje povrata oplatne opreme iz Sporazuma a koja bi se našla na gradilištu tuženika.

8. Tužitelj u nastavku postupka dodatno pojašnjava da je do problema došlo u trenutku kada je podizvođač angažiran od strane tuženika GOM-COM d.o.o. napustio gradilište. Navodi da su tužitelj i društvo MEDITERAN DOM d.o.o. bili u poslovnom odnosu s društvo GOM-COM d.o.o. i da je u trenutku napuštanja gradilišta od strane GOM-COM d.o.o. na gradilištu ostala oprema tužitelja koju je bio isporučio izravno društvu GOM-COM d.o.o. kao i oprema koja je vlasništvo tužitelja a bila je isporučena društvu GOM-COM d.o.o. od strane društva MEDITERAN DOM d.o.o. Navodi da navedenu opremu nije bilo moguće samostalno demontirati i odvesti s gradilišta jer je bila ugrađena i stoga se pojavila potreba za reguliranje međusobnih odnosa svih stranaka. Ističe da je tuženik želio nastaviti radove na gradilištu i za to je angažirao drugog izvođača ali mu je svakako bila potrebna oplatna oprema koja je bila na gradilištu ali i daljnja oplata koja mu je tek trebala biti isporučena slijedom čega je i postignut dogovor i to u odnosu na opremu koja se već nalazila na gradilištu stranke su sklopile Sporazum od 08.06.2007. kojim je tuženik preuzeo oplatnu opremu nakon odlaska društva GOM-COM d.o.o. i kojim se obvezao vratiti istu tužitelju i društvu MEDITERAN DOM d.o.o.. To znači da je tužitelj pristao da tuženik predmetnu opremu koja se nalazila na gradilištu nastavi koristiti bez naknade uz obvezu da tu opremu vrati tužitelju pa budući da ju nije vratio to tužitelj potražuje naknadu vrijednosti nevraćene opreme. U odnosu na prigovor da bi Sporazum od 08.06.2007. potpisala neovlaštena osoba, navodi da je iz čl. 8. Ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme tuženik također preuzeo obvezu povrata opreme iz predmetnog Sporazuma.

9. Na ročištu održanom 19. veljače 2013. tužitelj je naveo da u odnosu na račun na iznos od 238.454,96 kn da je vrijednost opreme umanjena za 40% jer se radi o

Stranica 5 od 21

rabljenoj opremi te je također naveo da je i u odnosu na ostalu opremu vrijednost iste umanjena za 40% jer se radi o rabljenoj opremi.

10. Na ročištu održanom 13. siječnja 2025. tuženik je odustao od dokaza saslušanjem svjedoka zastupnika po zakonu društva Cenoza d.o.o. te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika MO i od grafološkog vještačenja.

11. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u otvorene stavke (list 4 spisa), račun broj 748 (list 5 spisa), otvorena stavka 2006-100214 (list 6 spisa), ponuda broj 0307/06 (list 7 spisa), opomena od 30.12.2007. (list 8 spisa), narudžba od 03.08.2006. (list 9 spisa), račun broj 2008-100024 (list 10 spisa), ugovor o najmu broj 18000034 (list 12 spisa), ugovor o najmu od 02.06.2008. (list 13 spisa), povratnica (list 14-24 spisa), račun broj 2008-100028 (list 25 spisa), dopis od 04.06.2008. (list 27 spisa), dopis od 22.004.2008. (list 28 spisa), dopis od 14.05.2008. (list 29 spisa), račun broj 2008-100035 (list 30 spisa), obračun kamata (list 31 spisa), izvod konta (list 46-47 spisa), račun broj IF-6-376 (list 48 spisa), tužbu od 24.06.2009. (list 49-55 spisa), ugovor o najmu oplate (list 56-62 spisa), ponuda za najam oplate (list 63-66 spisa), račun broj 2008-100018 (list 67 spisa), ugovor o najmu (list 94-96 spisa), dopis od 04.06.2007. (list 97-100 spisa), sporazum (list 101-102 spisa), popis materijala i opreme (list 103-104 spisa), ugovor o najmu (list 105-107 spisa), ponuda (list 108 spisa), račun broj 2008-100002 (list 109 spisa), račun (list 110 spisa), račun (list 111 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu (list 112-113 spisa), račun (list 114-115 spisa), račun broj 019/2007 (list 116 spisa), računi (list 117-122 spisa), popis troškova (list 123-127 spisa), ugovor o najmu (list 128 spisa), ugovor o najmu (list 129 spisa), popis troškova (list 130 -151 spisa), račun (list 244 spisa), sporazum (list 248-262 spisa), račun (list 263 spisa), otvorene stavke (list 267 spisa), račun (list 268 spisa), otvorene stavke (list 269 spisa), ponuda (list 270 spisa), opomena (list 271 spisa), narudžba (list 272 spisa), račun (list 273-274 spisa), ugovor (list 275-287 spisa), račune (list 288-293 spisa), obračun kamata (list 294 spisa), sporazum (list 310 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka (list 463-480 spisa).

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Predmet ovog spora je prvotno bio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5,64 € (42,51 kn) po računu 2006-100214 od 08.08.2006., zatim zahtjev za isplatu iznosa od 31.648,41 € (238.454,96 kn) po računu br. 2008-100024 od 20.05.2008., zahtjev za isplatu iznosa od 4.268,65 € (32.162,15 kn) po računu br. 2008-100028., zahtjev za isplatu zateznih kamata po računu br. 2008-100035 u iznosu od 410,30 € (3.091,45 kn), te zahtjev za isplatu iznosa od 56.549,35 € (426.071,12 kn) predmet P-2458/09. Nakon preinačenja tužbe tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosu od 141.331,20 € kojim su objedinjeni zahtjevi za isplatu po računima 2008-100024 od 20.05.2008. (31.648,41 €), po računu br. 2008-100028., zahtjev za isplatu iz predmeta P-2458/09 (56.549,35 €), te i dalje zahtjev za isplatu 5,64 € (42,51 kn) po računu 2006-100214 od 08.08.2006., i zahtjev za isplatu zateznih kamata po računu br. 2008-100035 u iznosu od 410,30 € (3.091,45 kn).

Stranica 6 od 21

14. Prema (općem generalnom) pravilu iz odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) pretpostavke za naknadu štete su postojanje ugovora ili druge pravno – poslovne veze, neispunjenje ili djelomično neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze te postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (čl. 343. ZOO-a). Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

15. U slučaju bilo koje dužnikove povrede ugovora vjerovnik ima pravo na naknadu štete.

16. Međutim do odgovornosti za štetu dolazi samo u slučaju kada je šteta doista i nastala zbog neispunjenja (manjkavog ispunjenja) ili zakašnjenja, što u pogledu vrste i visine mora dokazati vjerovnik. Nadalje, nastala šteta mora biti u uzročnoj vezi s dužnikovim postupanjem.

17. Slijedom navedenog, tužitelj je bio dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

18. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka UO, svjedoka ZO, svjedoka ČO, svjedoka LO, svjedoka IO KO i zastupnika po zakonu tužitelja JOČN.

19. Svjedok UO je u svom iskazu u bitnome naveo da je u sporno vrijeme bio direktor tužitelja te da je sa predstavnicima tuženika ZO i BO pregovarao oko utvrđivanja količine opreme tužitelja na predmetnog gradilištu dok je s upravom tuženika u Zagrebu, razgovarao o uvjetima sklapanja ugovora. Naveo je da je Franc Brezovec zatražio ponudu za dostavu opreme i da je tužitelj poslao dvije ponude u Zagreb, br. 166 i 166A i to jedna za jednu vrstu nosive skele a druga za drugu vrstu te da je tuženik prihvatio obje ponude i da je potom potpisan ugovor. Naveo je da je tek nakon što je ovaj ugovor potpisan da je tužitelj isporučio tuženiku dodatnu naručenu opremu te da se iznos od 238.000,00 kn odnosi na nevraćenu opremu a koju se ugovorom obvezao vratiti. Dio opreme je tužitelj našao na raznim gradilištima putem informacija od društva Cenoza ali opremu čiju vrijednost utužuje u ovom postupku, nije naknadno pronašao. Objasnio je da je većina isprava na memorandumu društva Opik d .o.o. jer je tužitelj imao ugovor s tim društvom koje je za njega obavljalo razne usluge od skladištenja, čišćenja, transporta, popravaka oplate te računovodstvenih usluga. Također je objasnio da je do nesklada u datumima potpisivanja ugovora o najmu od 06.06.2007. i Sporazuma od 08.06.2007. došlo očito greškom te da ugovor ne bi bio potpisan da nije bio potpisan sporazum.

20. Svjedok ZO je u svom iskazu od 2. srpnja 2012. u bitnome naveo da je zaposlenik tuženika te da je bio organizator gradilišta pri izgradnji Welness centra u Novom Vinodolskom te da mu je zadatak bio kontrola prispjele oplate na gradilište od raznih dobavljača ali da je to svejedno za njega činio netko drugi, ali ne zna tko budući da taj netko to nije smio. Kada mu je predočen privitak 1. i 2. na listu 54 i 55 spisa, naveo je da je te isprave on potpisao ali da mu je taj papir podmetnut te da je iste bio prisiljen potpisati jer mu tužitelj nije htio iznajmiti još oplate koja je bila potrebna za završetak radova ali se ne sjeća tko ga je točno naveo i ucijenio na

Stranica 7 od 21

navedeni način. Također je naveo da nikoga iz uprave nije obavijestio o takvoj ucjeni jer je bila subota.

21. U svom dopunskom iskazu, svjedok ZO je naveo da je on osobno potpisao Sporazum na listu 101-102 spisa, te da se sjeća da se u konkretnom slučaju radilo o oplati ali da ne zna je li oplata tužitelj bila posebno označena, te da se uopće ne sjeća čija je oplata bila na gradilištu je li od tužitelja ili Opik d.o.o. Nadalje je naveo da se ne sjeća tko je uopće bio ČO, da ne zna uopće čija bi oplata bila na gradilištu, da nije bio ovlašten potpisivati bilo kakve isprave u ime i za račun društva Strabag te je na izravan upit suda zašto je a budući da rezolutno navodi da nije bio ovlašten potpisivati bilo što u ime i za račun društva Strabag, potpisao Sporazum od 8. lipnja 2007., odgovorio da ne može odgovoriti na navedeno pitanje.

22. Svjedok ČO je u svom iskazu naveo da je bio zaposlenik društva Opik d.o.o. te da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s društvom Opik d.o.o. na način da je Opik d.o.o. za tužitelja vršio usluge popravka oplate, najma, utovara, istovara te da se tužiteljeva oprema nalazila na skladištu Opik d.o.o. te je Opik d.o.o. dobivao naloge od tužitelja za predaju opreme naručiteljima. Naveo je da se na gradilištu u Novom Vinodolskom nalazila oprema u vlasništvu tužitelja koju je bio dao u najam društvu GOM-COM d.o.o., te društvu MEDITERAN DOM d.o.o. Naveo je da je GOM-COM d.o.o. bio napustio gradilište i da zbog činjenice što je oprema bila ugrađena da je upravo on zajedno s ZO proveo inventuru i da je potom tu opremu preuzeo tuženik odnosno da je tuženik preuzeo svu opremu tužitelja koja je bila u najmu kod GOM-COM d.o.o. te kod MEDITERAN DOM d.o.o. i tužitelja. Naveo je da je on po nalogu tužitelj i preuzeo oko 15 % predmetne opreme natrag i to s gradilišta u Novom Vinodolskom te je dio preuzeo i kod graničnog prijelaza Rupa, te je iskazao da je predmetne troškove prijevoza opreme društvo Opik d.o.o. fakturiralo tužitelju koji je potom iste prefakturirao tuženiku a koji račun je tuženik i platio. Iskazao je da ZO nije prisiljavao na ništa te da je i njega bio poslao direktor tužitelja koji je sve navedeno dogovorio s predstavnicima tuženika. Također je naveo da je oprema tužitelja imala naljepnice s naznakom tužitelja a da na predmetnog gradilištu Opik d.o.o. nije imao svoje opreme.

23. Svjedok LO u svom iskazu je naveo da je u sporno vrijeme bio zaposlenik tuženika i da je bio glavni inženjer gradilišta i da na dijelu gradilišta na kojem je on bio nije bilo opreme tužitelja ali da je na gradilištu koje je bilo 50 metara dalje i koje je vodio ZO, bilo opreme tužitelja. Naveo je da mu je ZO rekao da je Ginko tražio od Strabaga dodatno osiguranje radi korištenja opreme Ginka koju je koristio GOM-COM d.o.o. te je naveo da je od ZO traženo da potpiše sporazum i da mu se on jadao što je morao potpisati isti. Nadalje je naveo da u odnosu na otpremnice na listu 140-151 spisa da se radi o opremi koja je bila predmet najma temeljem ugovora između Ginka i Strabaga od 06.06.2007. s time da je tuženik platio najamnine za istu ali da je nije vratio.

24. Svjedok IO je u svom iskazu naveo da je on zastupnik po zakonu društva MEDITERAN DOM d.o.o. te je naveo da je društvo MEDITERAN DOM d.o.o. uzeo u najam opremu od tužitelja koju je potom dao u najam društvu GOM - COM d.o.o. i da mu nije vraćen jedan dio te opreme. Naveo je da njega J tereti za iznos od 32.000,00 kn i da se on s tužiteljem dogovorio da će njemu J platiti

Stranica 8 od 21

32.000,00 kn kada se završi ovaj spor. Također je naveo da je on ovlastio ČO da potpiše u njegovo ime Sporazum od 08.06.2007. te je naveo kada mu je predočen privitak 2. sporazuma na listu 55 spisa da je sva oprema njegova a da je istu dao u najam GOM-COM d.o.o. a da je samo u rubrici ID-15 TOČKE 5. I 6. dio opreme njegov a dio GINKOV odnosno iznajmljen od GINKA.

25. Zastupnik po zakonu tužitelja JOČN u svom iskazu je u bitnome naveo da je sva oprema koja je bila u najmu vlasništvo društva GINKO i da je sva oprema koja je bila u vlasništvu Ginka imala na sebi naljepnicu na kojoj je pisalo J. Naveo je da je tvrtka Ginko imala je status ovlaštenog zastupnika kod firme Hunnebeck za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te da je imala ugovor s firmom Opik i ugovor o pribavljanju poslova koji ugovor je sadržavao knjigovodstvo, upravljanje materijalom i logistikom, dok je kupovinu, prodaju i iznajmljivanje tvrtka Ginko radila samostalno. Tvrtka Ginko prodavala je ili iznajmljivala samo vlastite uređaje, materijal i strojeve. Nadalje je naveo da je na skladištu društva Opik bilo jasno naznačeno i određeno gdje se skladišti oprema društva Ginko, a gdje društva Opik i da je bilo više dobavljača od kojih je Ginko nabavljao predmetnu otpremu odnosno kupovao te je tako i kupovao opremu od Hunnebeck, Doka, Peri i Steif schalung. Također je iskazao da je on osobno pregovarao s društvima Hunnebeck, Doka, Peri i Steif schalung vezano uz kupovinu opreme te da je predmetna oprema nabavljana u razdoblju s početkom od 2003.,2004. godine pa nadalje i da on ni u tom razdoblju nije bio zastupnik po zakonu tužitelja već da je to bio gospodin UO, a da je on većinski član društva tužitelja. Na upit pun. tuženika, a kada su zz tužitelja predočane isprave na listu 97. do 100. spisa naveo je da je na navedenim ispravama odnosno ponudama na listu 97 i 99 osim Ginka navedena i tvrtka Hunnebeck iz razloga što je ginko bio ekskluzivni zastupnik društva Hunnebeck za Hrvatsku te u odnosu na otpremnice na listu 98. i 100 spisa. da ne zna zašto na njima nije navedeno društvo Ginko ali da je društvo Hunnebeck tvrtka kćer društva Thyssen Hunnebeck. Također je naveo da su se ugovori o nabavi predmetne opreme i računi nalazili u društvu Ginko.

26. U odnosu na potraživanje tužitelja za isplatu iznosa od 5,64 € (42,51 kn) po računu 2006-100214 od 08.08.2006.

27. Tuženik je ovo potraživanje tužitelja osporava iz razlog što je tvrdio da je isto prestalo prijebojem i to na način da je tuženik navedeno potraživanje prebio sa svojim potraživanjem prema tužitelju iz računa br. IF-6-376 od 11. rujna 2006., a koji račun se odnosi na režijske troškove gradilišta.

28. Člankom 336. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 - dalje: ZOO) je propisano da dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

29. Odredbom čl. 337. st. 1. i 2. ZOO-a je propisano da prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj. (st. 1.) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli uvjeti za to. (st.2.)

Stranica 9 od 21

30. Iz navedene odredbe članka 336. i 337. ZOO-a je vidljivo da su pretpostavke za nastanak prijeboja (građansko pravnog prijeboja), uzajamnost, istorodnost (istovrsnost), utuživost, izjava o prijeboju i podobnost tražbine za prijeboj.

31. Glede uzajamnost, to su one tražbine koje postoje između istih osoba. Osoba koja izjavom vrši prijeboj mora istovremeno biti i vjerovnik i dužnik druge strane. Tražbine su istorodne ako glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće, a glede utuživost, uzajamne tražbine moraju biti takve da se mogu ostvariti i sudskim putem. Zaključno, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za prijeboj, nego tek izjavom o prijeboju, te glede podobnost tražbine za prijeboj, u određenim slučajevima prijeboj je isključen iako su ostvarene pretpostavke za prijeboj. (npr. čl. 200. ZOO-a)

32. Nije sporno da račun tuženika IF-6-376 od 11. rujna 2006. sadrži izjavu o prijeboju, međutim tuženik nije dokazao sve pretpostavke za nastanak prijeboja. Naime, tuženik nije dokazao pretpostavku uzajamnosti budući da nije sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dokazao da je imao tražbinu prema tužitelju iz računa IF-6-376 a koju je stavio u prijeboj, a niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge. Pri tome se ukazuje da račun (list 48 spisa) predstavlja jednostranu ispravu i nije sam po sebi dokaz osnovanosti i visine tražbine, posebno imajući u vidu da je tužitelj osporio navedeno potraživanje tuženika.

33. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje u iznosu 5,64 € (42,51 kn) po računu 2006-100214 od 08.08.2006., budući da je sud tuženikov prigovore namirenja prijebojem nije ocijenio osnovanim. (točka II. izreke presude)

34. U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu po računu br. 2008-100024 od 20.05.2008. Napominje se da je po ovoj osnovi tužitelj ranije potraživao iznos od 31.648,41 € (238.454,96 kn) ali da je nakon provedenog vještačenja isti objedinio u zahtjev za isplatu iznos od 141.331,20 €.

35. Tuženik osporava navedeni račun ističući prigovor dvostruke litispendencije navodeći da je tužitelj protiv tuženika već pokrenuo parnicu radi naknade štete u iznosu od 426.071,12 kn pod poslovnim brojem: P-2458/09 radi iste stvari. Nadalje ukazuje da oplatna oprema nikada nije bila u posjedu tuženika iako je tuženik unajmio određenu opremu od tužitelja temeljem ugovora br. 1800034 pa stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer predmetna oprema nije vlasništvo tužitelja.

36. Predmetno potraživanje tužitelja se odnosi na oplatu i gradilišnu opremu koja je iznajmljena tuženiku po Ugovoru br. 18000034 (list 60-61 spisa) od 06.06.2007. a koju opremu tuženik nije vratio tužitelju nakon isteka najma.

37. Među strankama nije sporno da su potpisale predmetni ugovor po ovlaštenim osobama.

38. Člankom 2. st. 1. Ugovora je ugovoreno da vrijednost opreme u najmu iznosi 288.706,06 €.

Stranica 10 od 21

39. Člankom 6. navedenog Ugovora je ugovoreno da sastavni dio ugovora čine i Opći uvjeti Ugovora o zakupu oplate i gradilišne opreme. Uvidom u predmetne opće uvjete (list 62 spisa) ovaj sud je utvrdio da je odredbom čl. X.2. ugovoreno da u slučaju gubitka, uništenja, zaprljanosti ili oštećenja zakupljenog materijala, najmodavac ima pravo na naknadu štete i da se visina naknade određuje na temelju procijenjene preostale vrijednosti/upotrebljivosti materijala čija je baza srednja novonabavna vrijednost.

40. Člankom 8. predmetnog Ugovora tuženik je preuzeo obvezu za uredan povrat oplatne opreme iz Sporazuma od 08.06.2007. godine između naručitelja, isporučitelja i društva Mediteran Dom.

41. Vezano za prigovor dvostruke litispendencije, ovaj sud je predmetni prigovor našao neosnovanim.

42. Naime, kao što je navedeno, zahtjev za isplatu iznosa od 31.648,41 € (238.454,96 kn) po računu br. 2008-100024 od 20.05.2008., se odnosi na oplatu i skladišnu opremu koja tužitelju nije vraćena a koja je temeljem Ugovora br. 18000034 od 6. lipnja 2007. dana tuženiku u najam, dok se potraživanje tužitelja iz predmeta P- 2458/09 (koji predmet priklopljen ovog spisu) odnosi na oplatu i skladišnu opremu ali koja se odnosi na Sporazumu koji su tuženik, tužitelj i društvo Mediteran dom d.o.o. sklopili 08.06.2007. i u kojem se radi o sasvim drugoj oplati i skladišnoj opremi od one iz računa br. 2008-100024 od 20.05.2008., a što je vidljivo iz niže obrazloženih razloga.

43. Dodatno se navodi, a vezano uz prigovor tuženika, da iz ponude 166 i 166a (list 63 i 65 spisa) a na koje ponude se poziva i sam tuženik, jasno proizlazi da se radi o ponudi za opremu koja nije već bila isporučena tuženiku, jer je u ponudama navedeno da je isporuka po potpisu ugovora i predaji garancije te dokazu o izvršenoj uplati, što jasno ukazuje da oprema koja je predmet ugovora 18000034 odnosno računa br. 2008-100024 nije ista oprema kao ona iz Sporazuma i koja je predmet postupka P-2458/09 budući da je nesporno da je oprema iz Sporazuma već bila isporučena i nalazila se na gradilištu tuženiku u trenutku sklapanja Sporazuma.

44. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije dokazao da ovo potraživanje tužitelj već potražuje u predmetu P-2458/09, to je navedeni prigovor ocijenjen neosnovanim.

45. Vezano uz tuženikov navod da upravo iz navedene stipulacije iz predmetnih ponuda proizlazi da je tužitelju predana „garancija“ u smislu zadužnice, te da stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, valja navesti da je teret dokaza navedenog bio na tuženiku sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, ali tuženik nije dokazao da je doista i predao tužitelju zadužnicu kao jamstvo za uredan povrat opreme slijedom čega nije niti osnova prigovor ne postojanja pravnog interesa na strani tužitelja.

46. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika iz razloga da iako je tuženik potpisnik predmetnog Ugovora o najmu br. 18000034 da mu oplata i skladišna oprema nije predana u posjed, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Pri tome se ukazuje da tuženik ni ne spori da je potpisao navedeni Ugovor kao niti da je podmirio troškove najma i transporta navedene oplate i opreme

Stranica 11 od 21

a što proizlazi iz računa na listu 109, 117, 118 i 121 spisa i potvrda da su računi plaćeni (list 113 i 119-120 spisa). Stoga u navedenoj situaciji a imajući u vidu i činjenicu da je oprema isporučena na gradilište tuženika i da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja najma kao i povrata predmetne opreme, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan i usmjeren isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

47. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što smatra da predmetna oprema nije vlasništvo tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim

48. Naime, odredbom čl. 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – ZV) propisano je da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

49. Slijedom navedenog budući da je nesporno upravo tužitelj taj koji je dao predmetnu opremu tuženiku u najam, to je sukladno navedenoj odredbi tužitelj samom činjenicom samostalnog posjeda, a polazeći od činjenice da nitko drugi (osim tuženika tek u ovom postupku) nije osporavao vlasništvo tužitelja, vlasnik predmetne opreme pa je stoga na tuženika prešao teret dokaza suprotnog odnosno tuženik je bio dužan dokazati suprotno od onoga što se predmnjeva. No tuženik na navedenu okolnost nije predlagao dokazne prijedloge niti je dokazao navedeno.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

51. Vezano uz zahtjev za isplatu iz predmeta P-2458/09, ovaj sud je isti ocijenio osnovanim. Napominje se da je po ovoj osnovi tužitelj ranije potraživao iznos od 56.549,35 € (426.071,12 kn) ali da je nakon provedenog vještačenja isti objedinio u zahtjev za isplatu iznos od 141.331,20 €.

52. Navedeno potraživanje tužitelj temelji na Sporazumu od 8. lipnja 2007. a radi se o opremi koja je bila dana u najam društvu GOM COM d.o.o. koje je bilo podizvođač na gradilištu tuženika te koja oprema je ostala na gradilištu nakon što je društvo GOM COM d.o.o. napustilo gradilište slijedom čega je tužitelj budući da je oprema bila ugrađena i nije se mogla bez posljedica i štete po tuženika izvaditi a radi nastavka izgradnje s tuženikom i društvom MEDITERAN DOM d.o.o. čija oprema se također nalazila na gradilištu, potpisan Sporazum od 8. lipnja 2007. kojim je reguliran status oplatne opreme koja se već nalazila na gradilištu kao i odgovornost tuženika za povrat oplate.

53. Tuženik u odnosu na ovo potraživanje naveo da tuženik nikada nije bio u posjedu opreme. U odnosu na sporazum od 08.06.2007. ističe da je ništetan temeljem odredbe čl. 275. ZOO-a jer isti nije potpisala ovlaštena osoba tuženika niti je tuženik naknadno odobrio navedeni Sporazum. Jednako tako prigovara i nedostatku aktivne legitimacije od strane tužitelja budući da smatra da tužitelj nije dokazao da je vlasnik navedene opreme te prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

Stranica 12 od 21

54. U odnosu na tuženikovo osporavanje valjanosti Sporazuma od 08. lipnja 2007. (dalje: Sporazum), ovaj sud je navedene navode ocijenio neosnovanim. Ukazuje se da je tuženik tvrdio da je Sporazum ništetan, iz razloga što nije potpisan od strane ovlaštene osobe. No u slučaju potpisa ugovora od strane osobe koja nema potrebno ovlaštenje za to (bilo prekoračenje granica ovlaštena ili neovlašteno zastupanje) posljedica takvog postupanja nije ništetnost ugovora, već se u tom slučaju smatra da ugovor nije sklopljen.

55. Uvidom u predmetni Sporazum (list 101-102 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja, tuženika i društva MEDITERAN DOM d.o.o. te je u ime tužitelja isti potpisao ČO, u ime društva MEDITERAN DOM d.o.o. Sporazum je također potpisao ČO a u ime društva tuženika isti je potpisan od strane ZO, zaposlenika tuženika.

56. Preambulom navedenog Sporazuma ugovorne strane definiraju da od 20. travnja 2007. tuženik putem svog izvođača društva Cenoza d.o.o. koristi na gradilištu oplatnu opremu društva tužitelja i društva MEDITERAN DOM d.o.o., a koja oprema je isporučena društvu GOM-COM d.o.o. podizvođaču armiranobetonskih radova koji je u međuvremenu napustilo gradilište te se ugovara da se navedenim Sporazumom regulira status i odgovornost za uredan povrat te oplatne opreme.

57. Člankom 2. Sporazuma ugovorne strane suglasno utvrđuju da je vlasnik opreme u privitku 1. GINKO d.o.o. a vlasnik opreme u privitku 2. MEDITERAN DOM d.o.o.

58. Člankom 4. Sporazuma stranke utvrđuju da je tuženik nakon odlaska društva GOM- COM d.o.o. preuzelo opremu iz privitaka 1. i 2. dana 20. travnja 2007. na daljnje korištenje za potrebe gradilišta.

59. Člankom 5. Sporazuma tuženik se obvezao da će po završetku radova i povratu opreme obavijestiti tužitelja i društvo MEDITERAN DOM d.o.o. najmanje 5 dana prije primopredaje.

60. Člankom 6. Sporazuma stranke ugovaraju da tuženik nema za period korištenja oplatne opreme iz privitka 1. i 2. s naslova najma nikakvih obveza prema društvima OPIK d.o.o. i MEDITERAN DOM d.o.o.

61. Vezano uz tuženikovu tvrdnju da navedeni Sporazum nije potpisan od strane ovlaštenih osoba ukazuje se da je zastupnik po zakonu društva MEDITERAN DOM d.o.o. u svom iskazu jasno naveo da je on ovlastio ČO da u ime i za račun društva MEDITERAN DOM d.o.o. potpiše navedeni Sporazum pa budući da je i tužitelj nesporno ovlastio ČO da isti potpiše u ime i za račun tužitelja to je Sporazum u odnosu na tužitelja i društvo MEDITERAN DOM d.o.o. bio potpisan po za to ovlaštenim osobama jer su Ginko d.o.o. i MEDITERAN DOM d.o.o. ovlastili ČO da Sporazum potpiše u njihovo ime i za njihov račun.

62. U odnosu na potpis ZO, koji je navedeni Sporazum potpisao u ime i za račun tuženika, tužitelj nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da bi ZO imao ovlaštenje za potpis navedenog Sporazuma u ime i za račun tuženika.

Stranica 13 od 21

63. Međutim, tužitelj i tuženik su po ovlaštenim osobama potpisale Ugovor o najmu oplate/gradilišne opreme br. 18000034 na kojem je datum 06.06.2007. (dalje: Ugovor) a koja činjenica nije sporna, budući da je i sam tuženik više puta tijekom postupka navodio da tuženik potpisuje ugovore samo po zastupnicima po zakonu te se i pozivao upravo na navedeni ugovor kao primjer takve prakse tuženika.

64. U čl. 8. navedenog Ugovora, stranke su ugovorile da tuženik preuzima odgovornost prema tužitelju za uredan povrat oplatne opreme iz Sporazuma od 08.06.2007. između tužitelja, tuženika i društva MEDITERAN DOM d.o.o.

65. Slijedom navedenog, kako NO nije bio osoba ovlaštena za sklapanje ugovora, a budući da je nesporno bio zaposlenik tuženika koji je imao određena ovlaštenja kao ovlaštenik po zaposlenju, to je sukladno odredbi čl. 311. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ZO prekoračio granice ovlaštenja, slijedom čega je zastupani u obvezi samo ako odobri prekoračenje.

66. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik Ugovor br. 18000034 nesporno potpisao po ovlaštenoj osobi te da je u njemu tuženik izrijekom preuzeo obveze iz predmetnog Sporazuma (čl. 8. Ugovora), to je tuženik time odobrio predmetno prekoračenje, slijedom čega navedeni Sporazum obvezuje ugovorne strane.

67. U odnosu na činjenicu da je u Sporazumu naveden datum potpisa 08.06.2007. a u Ugovoru br. 18000034, datum 06.06.2007. ovaj sud smatra da se radi o očitoj pogrešci u pisanju datuma, jer je očito da je Ugovor potpisan ili isti dan ili nakon potpisa Sporazuma budući da se upravo u Ugovoru poziva na predmetni Sporazum slijedom čega je razvidno da je Sporazum prethodio Ugovoru.

68. Nadalje, u odnosu na sporno pitanje vlasništva opreme za koju tužitelj potražuje naknadu, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj dokazao da je vlasnik opreme za koju potražuje naknadu.

69. Naime, prvenstveno se ukazuje da je su stranke u člankom 2. Sporazuma suglasno utvrdile da je vlasnik opreme u privitku 1. Sporazuma GINKO d.o.o., odnosno tužitelj a da je vlasnik opreme u privitku 2. MEDITERAN DOM d.o.o.

70. Dodatno se i ponovno ukazuje na odredbu čl. 116. ZV-a i činjenicu da je tužitelj bio samostalan posjednik predmetne opreme te da je upravo tužitelj taj koji je dao predmetnu opremu tuženiku na korištenje temeljem predmetnog Sporazuma, slijedom čega je sukladno navedenoj odredbi tužitelj samom činjenicom samostalnog posjeda, a polazeći od činjenice da nitko drugi (osim tuženika tek u ovom postupku) nije osporavao vlasništvo tužitelja, vlasnik predmetne opreme pa je stoga na tuženika prešao teret dokaza suprotnog odnosno tuženik je bio dužan dokazati suprotno od onoga što se predmnjeva. No tuženik na navedenu okolnost nije predlagao dokazne prijedloge niti je dokazao navedeno.

71. Slijedom navedenog, budući da je tuženik Ugovorom br. 18000034, odobrio predmetni Sporazum, to je tuženik nesporno potvrdio da je tužitelj vlasnik opreme iz privitka 1. Sporazuma, slijedom čega je ovaj sud tuženikov osporavanje vlasništva

Stranica 14 od 21

nad opremom ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

72. U odnosu na tuženikove tvrdnje da je tuženik Sporazumom samo preuzeo na sebe odgovornost za „organiziranje povrata“ oplatne opreme iz Sporazuma a koja bi se našla na gradilištu tuženika, a ne i odgovornost za sam povrat opreme, ovaj sud je takav navod ocijenio neosnovanim budući da iz samog teksta Sporazuma i Ugovora nedvojbeno proizlazi da je upravo tuženik preuzeo opremu iz Sporazuma (čl. 3. Sporazuma) te da je tuženik naručitelj opreme iz Ugovora i da se Sporazumom i Ugovorom obvezao vratiti svu predmetnu opremu. Naime, ne samo da takva tvrdnja ne proizlazi iz odredbi Sporazuma i Ugovora, već i tuženik takvu tvrdnju iznosi nakon više od 15 godina od pokretanja ovog postupka, pri čemu takva tvrdnja nije ni životna niti logična, budući da je apsurdno da tuženik iznajmi opremu od tužitelja (temeljem Ugovora) ili preuzme u posjed opremu (temeljem Sporazuma) i da potom preuzme obvezu samo organiziranja povrata opreme, kao da tuženik nije stranka Ugovora kojim je iznajmila opremu odnosno kao da tuženik nije Sporazumom preuzeo u posjed i daljnje korištenje opremu iz privitaka 1. i 2. Sporazuma upravo za potrebe svog gradilišta.

73. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva glede potraživanja iznosa od 31.648,41 € (238.454,96 kn) po računu br. 2008-100024 od 20.05.2008. i potraživanja u iznosu od 56.549,35 € (426.071,12 kn) iz predmeta P-2458/09, ovaj sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem sa zadatkom vještaku da utvrdi visinu štete odnosno vrijednost nevraćene opreme iz privitka 1 Sporazuma od 8.6.2007. godine i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, te vrijednost nevraćene opreme temeljem ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034. od 6.6.2007. godine i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

74. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da s obzirom da spisu ne prileži jasno specificiran popis vraćene opreme, u točki 1.4. je u tablicama 1. i 2. izvršena procjena cjelokupne opreme navedene u privitku 1 Sporazuma od 8.6.2007. godine i u ugovoru o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034. od 6.6.2007. godine, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a u tablicama 3. i 4. je izvršena procjena opreme navedene u privitku 1 Sporazuma od 8.6.2007. godine i u ugovoru o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034. od 6.6.2007. godine, ali u količinama iz računa broj 2008-100024 (strana spisa 10), prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

75. Slijedom toga je utvrdio da je procijenjena vrijednost oprema iz privitka 1. Sporazuma od 8. lipnja 2007. iznosi 236.810,00 €, a da procijenjena vrijednost opreme iz Ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 od 6. lipnja 2007. iznosi 463.588,00 €, te da procijenjena vrijednost opreme u količinama iz računa br. 2008-100024 opreme iz privitka 1. Sporazuma od 8. lipnja 2007. iznosi 3.900,00 €, a opreme iz Ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 od 6. lipnja 2007., iznosi 83.147,00 €.

76. U dopuni nalaza i mišljenja od 29. kolovoza 2005. vještak se očitovao na prigovore tužitelja i tuženika te je naveo da u skladu s popisom dostavljenim uz podnesak tuženika, a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, vrijednost vraćane opreme iznosi 464.846,00 €. Također je naveo u odnosu na prigovore tuženika da

Stranica 15 od 21

s obzirom da spisu ne prileže podaci o starosti i stanju opreme, u tablicama 1., 2., 3. i 4. u Nalazu i mišljenju broj 167/2024 od 11.6.2025. godine u skladu s opisom opreme iz privitka 1 Sporazuma od 8.6.2007. godine i opisom opreme iz ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 od 6.6.2007. godine, je procijenjena vrijednost nove opreme, a prema podacima većih građevinskih poduzeća i javno dostupnim cjenicima.

77. U dopuni nalaza i mišljenja od 3. listopada 2025. vještak se očitovao na prigovore tužitelja i tuženika te je naveo da se radi o specifičnoj opremi i o procijenjenoj vrijednosti iste a ne egzaktnom izračunu, te da cijena ovisi o više faktora (dostupnost, potražnja, količina i sl.), vrijednost opreme je procijenjena istražujući dostupne informacije većih građevinskih firmi i javno dostupnih podataka u trenutku izrade nalaza i mišljenja i to za svaku pojedinačnu stavku, te je dostavo poveznice na stranice koje su korištene prilikom procjene vrijednosti opreme.

78. Zaključno u dopuni nalaza i mišljenja od 31. listopada 2025. vještak se očitovao na prigovore tuženika te je naveo ponovno da se radi o specifičnoj opremi i o procijenjenoj vrijednosti iste a ne egzaktnom matematičkom izračunu, te cijena ovisi o više faktora (dostupnost, potražnja, količina i sl.). Vrijednost opreme je procijenjena uzevši u obzir dostupne informacije većih građevinskih firmi i javno dostupnih podataka u trenutku izrade nalaza i mišljenja i to za svaku pojedinačnu stavku.

79. Na ročištu održanom 24. ožujka 2026., vještak je naveo da nije utvrđivao je li tužitelj vlasnik opreme već da je to pretpostavio iz dokumentacije koja prileži spisu. Nadalje je naveo da se prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio podacima tvrtki sa njihovih internih stranica koje su naznačene na stranici 3. očitovanja od 03.10.2025. ali se nije obraćao njima direktno iz razloga što mu je već poznato prilikom prethodnih takvih pokušaja u nekim drugim predmetima da tvrtke koje prodaju građevinsku opremu ili strojeve nisu spremni davati vještacima cijene već isključivo firmama koje traže konkretne ponude za konkretne poslove.

80. Podneskom od 10. listopada 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja naveo da je vještak u svojem nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2025.g. utvrdio vrijednost cjelokupne opreme prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke iz privitka 1 Sporazuma od 8. lipnja 2007.g. i opreme iz Ugovora o najmu gradilišne opreme br. 18000034 od 6. lipnja 2007.g., a što iznosi 700.398,00 €. Nadalje je naveo da je sukladno uputi tužitelja vještak u svojem očitovanju od dana 29. kolovoza 2025. utvrdio vrijednost vraćene opreme prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a isto iznosi 464.846,00 €, odnosno vrijednost nevraćene opreme prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke iznosi 235.552,00 €. Obzirom da je dio iznajmljene opreme bio rabljen, a dio nov te je upotrebom oprema u najmu gubila na vrijednosti tužitelj je s tuženikom ugovorio rabat od 40%, odnosno tužitelj je umanjio vrijednost iznajmljene robe za 40%. Stoga tužitelj vrijednost nevraćene opreme prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dodatno umanjio za predmetni rabat tako da ista iznosi 141.331,20 €.

81. Slijedom toga tužitelj je konačno uređenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 141.331,20 € s osnova nevraćene oplate i gradilišne opreme temeljem Sporazuma od 8. lipnja 2007. i temeljem Ugovora o najmu gradilišne opreme br. 18000034 od

Stranica 16 od 21

6. lipnja 2007., zatim iznos od 5,64 € temeljem računa br. 2006 -100214 od 08.08.2006., iznos od 410,30 € temeljem računa br. 2008-100035.

82. Ovdje se ukazuje da se tuženik nije protivio predmetnoj preinaci tužbenog zahtjeva . No, imajući u vidu činjenicu da je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, te da je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisana mogućnost kada je iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. ZPP-a, moguće preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, u slučaju da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti istu, a polazeći od toga da je odredba čl. 190. st. 1. ZPP-a usmjerena na ubrzavanje postupka i sprječavanje procesnih zlouporaba od strane tužitelja, a odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a na sprječavanje zlouporabe od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem t ijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, to je ovaj sud u konkretnom slučaju ocijenio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao istu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tek iz nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva te se stoga sukladno tome i radi o preinaci koja je usklađivanje tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka odnosno tzv. nepravnoj preinaci jer se radi o povećanju tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove. Stoga je sud i dopustio predmetnu preinaku kako je odlučeno u točki I. izreke rješenja. (tako i VTS, Pž-2541/2023-2 od 20. rujna 2023.)

83. U odnosu na tužiteljevo potraživanje od 141.331,20 € valja ukazati da je istim tužitelj objedinio naknadu za svu oplatu i gradilišnu opremu koja mu nije vraćena a koju je ranije potraživao temeljem računa br. 2008-100024 od 20.05.2008. (31.648,41 € odnosno 238.454,96 kn), zatim po računu br. 2008-100028 (4.268,65 € odnosno 32.162,15 kn) te iznos od 56.549,35 € (426.071,12 kn) iz predmeta P -2458/09., odnosno tužitelj je po ta tri računa potraživao ranije iznos od ukupno 92.466,41 €, a sada konačno uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 141.331,20 €.

84. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je i dalje potraživao iznos od 5,64 € (42,51 kn) po računu 2006-100214 od 08.08.2006., te iz iznos od 410,30 € (3.091,45 kn) po računu br. 2008-100035.

85. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je ovaj sud potraživanje tužitelja po računu br. 2008-100028 (4.268,65 € odnosno 32.162,15 kn) ocijenio neosnovanim, to je za navedeni iznos trebalo umanjiti ukupno potraživanje tužitelja s osnove vrijednost nevraćene opreme odnosno za taj iznos je trebalo umanjiti iznos od 141.331,20 €, slijedom čega je je ovaj sud ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje s predmetne osnove u visini od 137.062,55 €. (točka I. izreke presude)

86. Dodatno se ukazuje da je ovaj sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, te da je zadatak vještaka i bio utvrditi vrijednost nevraćene opreme iz privitka 1. Sporazuma od 08.06.2007. i nevraćene opreme temeljem ugovora o najmu oplate i gradilišne opreme br. 18000034 od 06.06.2007. pa kako je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da procijenjena vrijednost predmetne opreme iznosi 700.398,00 € kao i da prema podacima koje je dostavio sam tuženik, vrijednost vraćene opreme iznosi 464.846,00 €, to je razvidno da je vrijednost nevraćene opreme 141.331,20 €, a koju vrijednost je trebalo umanjiti za iznos od 4.268,65 € s osnova računa br. 2008-100028, budući da je sud u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

Stranica 17 od 21

87. U odnosu na prigovore tuženika koje je isticao i vještaku a koji se odnose na starost opreme odnosno amortizacije iste u kontekstu osporavanja utvrđene vrijednosti predmetne opreme, ukazuje se da je vještak u nalazu i mišljenje kao i na raspravi naveo da se radi o procijenjenoj vrijednosti opreme budući da nije bilo moguće utvrditi točnu starost opreme, a što je prema ocjeni ovog suda razumno i prihvatljivo posebno imajući u vidu da je tuženik jednostavno mogao vratiti tužitelju opremu koja je predmet spora (na jednak način kao i onu koju je vratio) slijedom čega bi izbjegao ovaj postupak i slijedom čega ne bi bilo potrebe za utvrđivanjem vrijednosti opreme procjenom, budući da je neživotno da se nakon više od 20 godina, može utvrditi točna starost svake pojedine stavke opreme.

88. U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata po računu br. 2008 - 100035 u iznosu od 410,30 € (3.091,45 kn).

89. Navedeno potraživanje se odnosi na uglavničene zatezne kamate za zakašnjelo plaćanje računa br. 2008-100018.

90. U odnosu na navedeno tuženik je osporio osnovu i visinu te je naveo da je zbog greške platio navedeni račun br. 2008-100018 ali dana 23.07.2008. pa bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate samo do tog dana a ne do 27.08.2008.

91. Ovdje treba naglasiti da tužitelj tijekom cijelog postupka unatoč osporavanju tuženika nije dostavio obračun predmetnih kamata već samo račun u kojem je navedeno da se radi o obračunu kamata „prema prilogu“, te prilog u kojem se navodi broj računa i datumi dospijeća i datum plaćanja, odnosno nigdje nije dostavljen obračun spornih kamata iz kojih bi bila vidljiva stopa koja je primijenjena u određenim razdobljima.

92. Vezano uz predmetno potraživanje, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naime, iako je tuženik osporio osnovu i visinu tog dijela tužbenog zahtjeva te je dostavio i izvod konta (list 46 spisa) iz kojeg je razvidno da je tuženik sporni račun platio 23. srpnja 2008., dok je iz utuženog računa razvidno da je tužitelj obračunao zatezne kamate do 27. kolovoza 2008., te budući da tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tuženik doista platio 27. kolovoza 2008., a ne 23. srpnja 2008., sporni račun 2008-100018 kako je tuženik tvrdio i koji je dostavio dokaz na tu okolnost, to je sud u odnosu na ovo potraživanje ocijenio osnovanim tuženik prigovor visine tužbenog zahtjeva budući da tužitelj nije predlagao dokazne prijedloge na okolnost utvrđenja datuma plaćanja od strane tuženika i pravilnosti obračuna zateznih kamata već je predlagao provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti opreme (list 307 spisa).

93. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

94. U odnosu na potraživanje tužitelja po računu br. 2008-100028 u iznosu od 4.268,65 € (32.162,15 kn), ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim . Napominje se da je tužitelj nakon provedenog vještačenja ovaj iznos objedinio u zahtjev za isplatu iznos od 141.331,20 €.

95. Uvidom u dopis na listu 290 spisa ovaj sud je utvrdio da navedenim dopisom kojeg je tužitelj uputio tuženiku, sam tužitelj navodi da predmetnim računom potražuje

Stranica 18 od 21

troškove najamnine za opremu koju je tužitelj iznajmio društvu MEDITERAN DOM d.o.o.

96. Uvidom u ispravu na listu 289 spisa, iako je ista na njemačkom jeziku, već samo prima facie je razvidno da se radi o najamninama u ukupnom iznosu od 32.162,15 kn.

97. Uvidom u račun br. 2008-100028 na listu 25 i 288 spisa, također je razvidno da sam tužitelj predmetnim računom potražuje troškove najma prema ugovoru br. 18000030.

98. Slijedom navedenog, kako nije sporno da tužitelj nije stranka Ugovora br. 18000030, te da se radi o najamnini za opremu koju je društvo MEDITERAN DOM d.o.o. iznajmilo tuženiku te da tužitelj nije ni tvrdio da bi navedeno potraživanje bilo preneseno na njega, to tužitelj nije ovlašten potraživati navedeni iznos najamnine slijedom čega je sud tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelj ocijenio osnovanim pa je stoga i odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu.

99. U odnosu na tvrdnje svjedoka KO koji je naveo da je Sporazumom od 18. svibnja 2007. (list 310 spisa) i dopisom od 14. svibnja 2008.(list 29 spisa) ovlastio tužitelja predmetni iznos naplatiti od tuženika, ovaj sud u tom dijelu nije poklonio vjeru svjedoku. Naime, iz navedenog dopisa od 14. svibnja 2008. a niti iz Sporazuma od 18. svibnja 2007. ne proizlazi da bi društvo MEDITERAN DOM d.o.o. dalo takvo odobrenje tužitelju.

100. Dodatno se ukazuje da je sud ocijenio neosnovanim navod tužitelja da se predmetno potraživanje odnosi na vrijednost opreme koja nije vraćena temeljem ugovora o najmu između MEDITERAN DOM d.o.o. i tuženika, a koja oprema je vlasništvo tužitelja, budući da to ne proizlazi iz ranije navedenih isprava, već upravo suprotno, sasvim je razvidno da se radi o potraživanju koje se odnosi na neplaćene najamnine tuženika na temelju ugovora sklopljenog s društvom MEDITERAN DOM d.o.o.

101. Nadalje, suprotno navodima tužitelja takva obveza tuženika ne proizlazi niti iz Sporazuma od 08.06.2007. već upravo suprotno, iz odredbe čl. 6. Sporazuma proizlazi da su stranke ugovorile da tuženik nema nikakvih obveza prema društvu Opik d.o.o. i Mediteran dom d.o.o. s naslova korištenja opreme za period korištenja iste.

102. Pri tome se ukazuje da je i sam tužitelj tijekom postupka naveo da je sklapanjem Sporazuma od 08.06.2007. tuženik bio oslobođen bilo kakvih drugim obveza pa i obveze plaćanja najma već da je imao samo obvezu povrata predmetne opreme iz priloga Sporazumu pa stoga sud nije poklonio ni vjeru iskazu svjedoka UO u dijelu kojim je tvrdio da se predmetni račun odnosi na vrijednost opreme koja nije vraćena tužitelju temeljem ugovora Mediteran dom d.o.o. i tuženika.

103. Slijedom navedenog, u odnosu na predmetno potraživanje ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim budući da tužitelj nije dokazao da je predmetno potraživanje s osnova neplaćenih najamnina društva MEDITERAN DOM d.o.o.

Stranica 19 od 21

prema tuženiku, doista na bilo koji pravno valjan način preneseno na tužitelja, te iz razloga što čak i kada bi navedeno potraživanje bilo preneseno na tužitelja, tužbeni zahtjev u tom dijelu ne bi bio osnovan budući da je sam tužitelj Sporazumom od 08.06.2007. kao i svojim navodima tijekom postupka, potvrdio da neće potraživati naknadu najamnine za predmetnu opremu, već je samo ugovorio obvezu povrata iste od strane tuženika.

104. Slijedom navedenog, u odnosu na potraživanje po računu br. 2008-100028 u iznosu od 32.162,15 kn, odlučeno je kao u točki IV izreke.

105. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (3,31 %) to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu parničnih troškova.

106. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – ("Narodne novine" broj 107/25, dalje: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 10. svibnja 2012., 2. srpnja 2012., 9. studenog 2012., 29. siječnja 2013., 19. veljače 2013., 13. siječnja 2025., 17. veljače 2025. i 24. ožujka 2026. u iznosu od 2.128,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zatim za pristup na ročišta održana 17. travnja 2012., 23. lipnja 2014. i 6. rujna 2024. u iznosu od 1.064,00 € za svako do navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za sastav podnesaka od 24. lipnja 2009 (tužba P-3919/09), zatim od 24. lipnja 2009. (tužba P-2458/09), podnesak od 15. studenog 2024. (obrazloženi podnesak), od 1. kolovoza 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje) i 9. studenog 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 2.128,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 39.570,00 €. Nadalje tužitelj ima pravo i na naknadu troška vještačenja u iznosu od 2.500,00 €. Slijedom navedenog tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 41.070,00 € (točka V izreke presude).

107. Sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročišta održana 17. travnja 2012., 23. lipnja 2014. i 6. rujna 2024. preko dosuđenog iznosa od 1.064,00 € za svako od tih ročišta budući da se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknaadu troška za sastav podnesaka (prvi podnesak) u oba predmeta u iznos od 2.128,00 € za svaki od podnesaka budući da tužitelj nije sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, dovoljno određeno naveo o kojim podnescima se radi odnosno kada su točno predani. Jednako tako sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 29. kolovoza 2024. i 9. travnja 2025. budući je sud smatrao da navedeni troškovi sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 13.566,00 € (točka VI. izreke presude)

Zagreb, 5. svibnja 2026.

SUDAC:

Josip Bilić

Stranica 20 od 21

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 21 od 21