Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1791/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima SR, Mihaeli Carović Rukavina i Bruni Šebijanu, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Podružnica Varaždin, OIB: 91547293790, Trenkova ulica 56, Varaždin, zastupanog po punomoćnici NR, dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-319/2023-14 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuž iteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-319/2023-14 od 28. siječnja 2026.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Podružnica Varaždin, Trenkova ulica 56, Varaždin, OIB: 91547293790, protiv ovršenika – tužiteljica CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu br. Ovr-821/2022 Općinskog suda u Varaždinu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene pri javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem: OV-22077/07, dne. 13.12.2007. godine. II Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Podružnica Varaždin, Trenkova ulica 56, Varaždin, OIB: 91547293790, da tužiteljici CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja presude 28.01. 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga, te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužiteljica ističe u žalbi.

U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

5. Tužiteljica tužbom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, navodeći da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-821/2022-4 od 5. svibnja 2023. odbijen prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice (ovdje tužiteljice) zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim 21. lipnja 2022. Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. kod javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem OV-22077/07 kao neosnovan, da je odbijen prijedlog ovršenice da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava te je upućen ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojih je podnijela žalbu i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona, da je 21. lipnja 2022. tuženik pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. kod javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem OV-22077/07, da je tužiteljica u svojstvu dužnika dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika, ovdje tuženika, zaplijene svi njezini računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njenom izjavom sadržanom u predmetnoj bjanko zadužnici izravno s računa isplate vjerovniku, da je tužiteljica zaprimila Obavijest Financijske agencije kojom ju ista, temeljem čl. 209. st. 5. Ovršnog zakona obavještava o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu te upisu osnova za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, da je uz gore spomenutu obavijest Financijske agencije, tužiteljica primila i presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 21. lipnja 2022., kojom se zahtjeva naplata prema specifikaciji u privitku, a koji zahtjev je kod FINA-e zaprimljen 21. lipnja 2022., da iz specifikacije proizlazi da je tražbina vjerovnika koja je osigurana predmetnom zadužnicom dužnika dospjela na naplatu na 22. srpnja 2018. iznosi ukupno 41.978,10 kuna/5.571,45 eura[1] , koji iznos se odnosi na glavnicu u iznosu od 17.465,52 kuna/2.318,07 eura te zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 24.512,58 kuna/3.253,38 eura, da se tužiteljica poziva i ukazuje na razlog opisan u čl. 50. st. t. 11. Ovršnog zakona u kojem se navodi da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, da sukladno Ovršnom zakonu, zadužnica ima značaj ovršne isprave i rješenja o ovrsi te bi se na istu primjenjivao zastarni rok propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje: ZOO), prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje je zakonom inače predviđen kraći zastarni rok, a kako tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezinog izdavanja, zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dana dospijeća zadužnice, a to znači od slijedećeg dana nakon njezina izdavanja, a budući da je zadužnica izdana 13. prosinca 2007., zastara je počela teći slijedećeg idućeg dana te je desetogodišn ji rok protekao 14. prosinca 2017., dok je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio 21. lipnja 2022., nedvojbeno nakon proteka roka. Stoga, tužiteljica ističe prigovor zastare te ukazuje kako u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti, odnosno nisu ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi prestao teći zastarni rok, tužiteljica je ukazivala na stručni članak dr. sc. IR pod nazivom "Dospjelost tražbine i zastara prava iz zadužnice", u kojem je sadržao sljedeće: "Što se tiče vremena potrebnog za zastaru tražbine iz zadužnice do donošenja i stupanja na snagu odredbi OZ/10 o zadužnici su trajale rasprave i česte dvojbe o dužni zastarnog roka u pogledu tražbine iz zadužnice, a obzirom na to da je zadužnica i prije donošenja OZ/10 kao i dan danas imala značaj ovršen isprave i rješenja o ovrsi moglo bi se a priori zaključiti da treba primijeniti zastarni rok propisan odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a, prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za dese godina, pa i one za koje je zakonom inače predviđen kraći zastarni rok. No, treba naglasiti da je do donošenja OZ/10 zadužnica predstavljala privatnu ispravu na kojoj je samo javno ovjerovljen potpis izdavatelja zadužnice radi čega nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom pozivom na odredbu čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se na takovu zadužnicu ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, već opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Ovo zato što zadužnica do donošenja OZ/10 nije ispunjavala pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO -a. Tek nakon donošenja OZ/10 više ne postoji dvojba da je zadužnica kao solemnizirana privatna isprava izjednačena po svojoj pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom, pa se na nju primjenjuje i duži zastarni rok od deset godina.", da iz prethodno navedenog proizlazi kako je tražbina sadržana u konkretnoj ovršnoj ispravi - bjanko zadužnici ovjerenoj pri javnoj bilježnici Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem OV-22077/07, dana 13. prosinca 2007. podložna zastarnom roku od 5 godina te je ista zastarjela 14. prosinca 2012.

6. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. 17 Ovr-821/2022-4 od 5. svibnja 2023. odbijen je prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice (ovdje tužiteljice) zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim 21. lipnja 2022. Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. kod javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem OV-22077/07 kao neosnovan.

Ujedno je zaključkom od istog dana, tužiteljica kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, koji razlog je propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

7. Pravilno sud prvog stupnja ističe da je pogrešno pravno shvaćanje tužiteljice da je zastarni rok počeo teći danom izdavanja zadužnice.

Prema čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u trenutku izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

8. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužiteljice) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika. Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se na zadužnicu u ovome predmetu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a kako je to i izraženo u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenoga 2018. (Broj: Su-IV-4/18-17) prema kojem se: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ Narodne novine broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).".

9. Takva zadužnica ne predstavlja sudsku odluku (pa tako ni sudsku nagodbu), niti predstavlja rješenje o ovrsi, već samo ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, u kojoj situaciji nema mjesta primjeni zastarnog roka iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1067/2020-2 od 27. ožujka 2024. izrazio je pravno shvaćanje: "Zastarni rok, za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja n ije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom".

Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se početak roka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računa od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (tako i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017 ).

11. Dana 21. srpnja 2008. tužiteljica je kao odgovorna osoba JACA d.o.o., sa tuženikom zaključila Sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljen na Ugovoru od dodjeli potpore za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba, po osnovu kojeg Ugovora je tuženik JACA d.o.o. isplatio iznos 23.176,40 kuna dana 24. prosinca 2007. čiji čl. 3. JACA d.o.o., kao dužnik, nije ispoštovao pa je u skladu sa čl. 6. Ugovora obvezan vratiti ovdje tuženiku isplaćena sredstva sa pripadajućim kamatama.

Navedenim Sporazumom (čl. 5.) utvrđeno je da će dužnik svoju obvezu podmiriti u 5 mjesečnih anuiteta od kojih prvi dospijeva 25. srpnja 2008., a peti 25. studenoga 2008. Stoga je sljedećeg dana, tj. 26. počeo teći petogodišnji zastarni rok.

12. Tuženik je ukazivao na radnje poduzete radi prekida zastare.

Odredbom čl. 241. ZOO-a je određeno da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Podnošenje zadužnice na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa prekida zastaru u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a.

13. Iz dopisa FINA-e o aktivaciji zadužnice broj OV-2207 od 13. prosinca 2007. (list 70 spisa) proizlazi da je predmetna zadužnica zaprimljena u FINU dana 31. prosinca 2010. tzv. inicijalnim prihvatom (preuzeto od banke koja je tada provodila prisilnu naplatu-Hypo Alpe Adria Bank d.d., sada Addiko bank d.d.), da je osnova opozvana 24. kolovoza 2015. na zahtjev ovrhovoditelja i da je posljednji puta predmetna osnova zaprimljena u FINU Podružnica Varaždin dana 21. lipnja 2022. te da je Financijska agencija sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18,02/20,46/20 i 47/20) dana 24. lipnja 2025. prestala s provedbom navedene osnove.

14. Dakle, predmetna zadužnica primljena je na provedbu na FINA-u 31. prosinca 2010. čime je došlo do prekida zastare.

15. Dalje proizlazi da je osnova opozvana 24. kolovoza 2015. na zahtjev ovrhovoditelja. Iz dopisa FINA-e od 4. rujna 2015., proizlazi da je zadužnica ovdje tuženiku vraćena 10. rujna 2015., a tuženik je ponovo tražio naplatu 16. studenoga 2015. što je vidljivo iz zahtjeva za naplatu bjanko zadužnice od 16. studenoga 2015. i ista se prestala izvršavati zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se ne može pripisati krivnji tuženika, odnosno ovrhovoditelja.

Dakle, zastara je ponovno počela teći 17. studenoga 2018. (trogodišnji rok iz navedenog čl.12.) i podnošenjem zahtjeva od 21. lipnja 2022., ponovo je prekinuta. Prestankom provedbe 24. lipnja 2025. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dakle, opet ne krivnjom tuženika, zastara je ponovo počela teći 25. lipnja 2025.

16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

17. U odnosu na žalbene navode tužiteljice treba dodati da pogrešno tužiteljica tvrdi da između 24. kolovoza 2015. i 21. lipnja 2022. predstavlja razdoblje unutar kojega je nastupila zastara.

Naime, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je zastarni rok od 5 godina počeo teći 24. kolovoza 2018. istekom trogodišnjeg roka iz čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

18. Isto tako, osnova za plaćanje koja je podnesena FINA-i 16. studenoga 2015. odnosi se i na tužiteljicu i na trgovačko društvo JACA d.o.o.

19. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević