Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3568/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske psihološke komore, Zagreb, Selska cesta 90a, OIB: 43243263462, zastupanog po punomoćnici ŽH, zaposlenici tužitelja, protiv tuženice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Domjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Povrv- 31/2023-23 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Povrv- 31/2023-23 od 13. lipnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela poslovni broj Ovrv-1179/2022 od 28. listopada 2022. (dalje: rješenje o ovrsi javnog bilježnika ) i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 461,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos od 7,96 eura teku od šesnaestog dana sljedećeg mjeseca do isplate, počevši od 16. kolovoza 2017. pa do 16. svibnja 2022., i sudi:
„Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 461,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2018. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2019. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2020. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2021. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2022. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2022. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2022. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2022. do isplate i
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2022. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 931,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2007. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2007. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2008. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2009. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2010. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2011. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2012. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2013. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2014. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2015. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. rujna 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. listopada 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. studenog 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. prosinca 2016. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. siječnja 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. veljače 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. ožujka 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. travnja 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. svibnja 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. lipnja 2017. do isplate
- na iznos od 7,96 eura od 16. srpnja 2017. do isplate, kao neosnovan.
III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod točkom II. izreke.
IV. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 262,85 eura.
V. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka preko iznosa od 262,85 eura do 773,39 eura (za iznos od 510,54 eura) i sudi:
„Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 510,54 eura kao neosnovan.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 1.393,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako su precizirane točkom I. izreke, točkom II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog troškove postupka, a točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka od 773,39 eura.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno „poništi“ i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a, ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Budući da tužitelj žalbom ne precizira u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, a u cijelosti je izgubio u sporu, uzeto je da istu pobija u cijelosti.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu neplaćene članarine tuženice kao članice tužitelja u razdoblju od listopada 2007. do svibnja 2022. u mjesečnom iznosu od po 7,96 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 1.393,59 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
6. Nije sporno da je tuženica članica tužitelja i da je u utuženom razdoblju bila obvezna plaćati tužitelju članarinu u utuženim mjesečnim iznosima, po kojoj obvezi nije postupila. U prvostupanjskom je postupku, kao i sada u žalbenoj fazi postupka, među strankama sporno isključivo u kojem je dijelu utužena tražbina zastarjela, odnosno je li nastupila zastara tužiteljevog prava na naplatu članarine.
7. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da potraživanje članarine koju tužena kao članica tužitelja treba plaćati svaki mjesec predstavlja tražbinu povremenog davanja koja prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05) zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Dalje sud navodi da prema čl. 227 st. 1. i 2. ZOO-a pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, pa da je, kako je najstariji utuženi iznos kojeg tužitelj potražuje od tuženice prema izvodu otvorenih stavaka (list 98-102 spisa) dospio 15. studenog 2007., od kada tuženica nije podmirila nijedan utuženi iznos članarine, 15. studenog 2012. došlo do zastare prava tužitelja iz kojeg proistječe potraživanje članarine. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj izgubio pravo zahtijevati kako potraživanja koja bi dospjela poslije zastare prava, tako i ona koja su dospjela prije te zastare, slijedom čega sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da članarina kao zakonska i statutarna obveza tužene ne predstavlja povremenu tražbinu u smislu odredaba čl. 226. i 227. ZOO-a, da tužitelj donosi i javno objavljuje Odluke o visini članarine, koja visina članarine se utvrđuje svake godine odlukom Skupštine tužitelja, da se radi o kontinuiranom odnosu članstva i da tužitelj nema ovlaštenje po službenoj dužnosti pokrenuti postupak brisanja tužene zbog neplaćanja članarine te da intencija zakonodavca u svezi odredbe čl. 227. ZOO- a nije bila da tužitelj nakon proteka roka od pet godina više nikad nema pravo naplatiti članarinu od tuženice koja je i nadalje njegov član.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima iste, te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
10. Prema odredbi čl. 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja (stavak 1.). Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja (stavak 2.). Prema odredbi čl. 227. ZOO-a, pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (stavak 1.), a kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare (stavak 2.), s time da ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom (stavak 3.).
11. Odredbom čl. 35. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 47/03; dalje: ZPD/03) propisano je da je psiholog i psiholog vježbenik koji obavlja psihološku djelatnost dužan uredno plaćati članarinu i podmirivati druge obveze prema Hrvatskoj psihološkoj komori (ovdje tužitelju) te da se visina članarine utvrđuje odlukom Skupštine Komore, a ujedno je odredbom čl. 27. ZPD/03 propisano da Skupština Komore, između ostalog, donosi odluku o visini članarine. Slična odredba sadržana je i u čl. 24. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 98/19, 18/22; dalje: ZPD/19) kojim je propisano da član Hrvatske psihološke komore (dalje: Komora) može biti psiholog koji ispunjava uvjete iz toga zakona (stavak 1.), da je član Komore dužan podmirivati obveze prema Komori (stavak 4.), da se visina članarine utvrđuje odlukom Skupštine Komore jednom godišnje, uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (dalje: Ministarstvo) (stavak 5.), pri čemu je Komora dužna do 31. listopada tekuće godine dostaviti odluku o visini članarine za iduću godinu na suglasnost Ministarstvu (stavak 6.), a ako se uskrati suglasnost na odluku iz stavka 5. ili se odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, obveza plaćanja članarine iz stavka 4. prestaje do donošenja nove odluke (stavak 7.). Opće akte i odluke koji financijski obvezuju članove Komore donosi Skupština Komore, uz prethodnu suglasnost Ministarstva (stavak 8.).
12. U ovom je postupku nedvojbeno utvrđeno da Skupština tužitelja jednom godišnje donosi Odluku o visini članarine, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. u svezi čl. 27. ZPD/03, odnosno čl. 24. st. 5. ZPD/19 u svezi čl. 12. st. 2. Statuta Hrvatske psihološke komore („Narodne novine“, broj: 21/21: dalje: Statut). Odluke o visini članarine za razdoblje od 2010. do 2025. godine javno su objavljene na službenim mrežnim stranicama tužitelja, dok tužena tijekom postupka nije osporila svoju obvezu plaćanja članarine nit i visinu pojedinog mjesečnog iznosa neplaćene članarine u utuženom razdoblju, stoga tužitelj u konkretnom slučaju nije bio dužan dokazivati visinu tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a. Ujedno tužena ne tvrdi da je utužene članarine podmirila, već ističe prigovor zastare koji sud prvog stupnja nalazi u cijelosti osnovanim.
13. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, istaknuti prigovor zastare samo je djelomično osnovan jer predmetno potraživanje ne predstavlja povremeno potraživanje u smislu citiranih odredaba čl. 226. i 227. ZOO-a.
14. Naime, predmetna se tražbina odnosi na neplaćenu članarinu koju je tužena kao psiholog, odnosno članica tužitelja od 2007. pa nadalje, nesporno bila dužna plaćati u utuženim mjesečnim iznosima, visinu koje određuje Skupština tužitelja jednom godišnje. Svaki je član tužitelja dužan plaćati predmetnu članarinu, osim u slučaju ispunjenja uvjeta za oslobođenje od plaćanja članarine, kako to proizlazi iz samih Odluka o visini članarine (psiholozi koji su nezaposleni, volonteri, osobe koje koriste rodiljni odnosno produljeni neplaćeni dopust i sl.), s time da tužena nije tvrdila da bi za pojedinu godinu bila oslobođena plaćanja članarine. Osim što je sama visina članarine promjenjiva jer ista može, ali ne mora biti ista kao i prethodne kalendarske godine , iz sadržaja Odluka o visini članarine u utuženom razdoblju proizlazi da su i uvjeti oslobođenja plaćanja članarine promjenjivi. Pritom valja posebno naglasiti da je predmetni odnos članstva trajnije naravi, odnosno isti traje u kontinuitetu u utuženom razdoblju (od 2007. do 2022.), ali i nakon njega. U tom smislu valja navesti da je članarina u utuženom razdoblju iznosila 60,00 kn/ 7,96 eura, a u razdoblju od 2023. do 2025. godine (koje, doduše, nisu obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom) 8,00 odnosno 12,00 eura, iz čega slijedi da je visina članarine porasla odlukom tužitelja u skladu s ovlaštenjima koja su ranije citiranim odredbama dana Skupštini tužitelja.
15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3482/2018-2 od 5. svibnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma koju je pravna osoba koja u Republici Hrvatskoj obavlja gospodarsku djelatnost dužna platiti sukladno čl. 62. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 140/05, 82/06,129/08, 80/10, 124/10) ne predstavlja povremenu tražbinu u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a, stoga da posljedično u odnosu na istu ne može doći do zastare samog prava u smislu odredbe čl. 227. ZOO-a već osnovanost prigovora zastare ovisi za svako potraživanje o proteku petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO -a.
16. Naime, VSRH u navedenoj odluci ističe sljedeće da se navedena naknada utvrđuje doduše za svaku godinu, ali da ovisi o parametrima kojima se obračunava te ne predstavlja povremenu tražbinu čiji je iznos unaprijed određen, a kakvu tražbinu ima u vidu odredba čl. 226. i na koje bi se tražbine primjenjivale odredbe o zastari samog prava iz čl. 227. ZOO-a.
17. Ovaj sud smatra da je navedeno shvaćanje na odgovarajući način primjenjivo i na predmetnu tražbinu članarine koja nije unaprijed određena , već ju za svaku pojedinu godinu određuje Skupština tužitelja (uz suglasnost Ministarstva), a tužena ju je dužna plaćati dokle god traje predmetni odnos članstva (pri čemu je i datum prestanka tog odnosa neizvjestan). Dakle, u pogledu visine tužiteljeve tražbine postoji neizvjesnost zbog same prirode te tražbine te njezina visina nije fiksno određena, pa je i opseg samog tužiteljevog prava na naplatu članarine promjenjiv. Stoga ovaj sud smatra da navedena tražbina ne predstavlja (unaprijed određenu) povremenu tražbinu u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a, a posljedično tužiteljevo pravo naplate članarine ne može zastarjeti u smislu odredbe čl. 227. ZOO-a, slijedom čega se na utuženu tražbinu članarine primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a.
18. U odnosu na praksu drugih županijskih sudova u činjenično i pravno istovjetnim predmetima, a na koje se tijekom postupka pozivala tužena i koji su u skladu sa shvaćanjem prvostupanjskog suda, valja navesti da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjima drugih drugostupanjskih sudova, a ujedno s istima, zbog naprijed iznijetog, nije suglasan. Tužena se tijekom prvostupanjskog postupka također neosnovano poziva na odluke VSRH poslovni broj Rev-526/05 i Rev-436/05 (i ukidnu odluku II Rev-33/01) jer su iste donesene u činjenično bitno drugačijim predmetima te se odnose na tražbine neplaćenih anuiteta iz ugovora o kreditu. Međutim, navedene tražbine anuiteta su odredbom čl. 226. st. 2. ZOO-a izričito određene kao povremene tražbine te su iste, za razliku od predmetne tražbine članarine, unaprijed određene ugovorom o kreditu kojim je, između ostalog, utvrđen odobreni i isplaćeni iznos te rok i plan otplate kredita, odnosno visina ukupne tražbine i visina pojedinog mjesečnog anuiteta. Slijedom iznesenog, pravna shvaćanja zauzeta u navedenim odlukama nisu primjenjiva u ovom postupku.
19. S obzirom na navedeno, ocjena je ovog suda da tražbine članarine dospjele unazad pet godina od podnošenja predmetne tužbe (2. kolovoza 2022.) u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a nisu zastarjele, stoga slijedi da tužitelj ima pravo na isplatu utuženih tražbina dospjelih u razdoblju od 16. kolovoza 2017. do 16. svibnja 2022., a koje se odnose na članarine za razdoblje od srpnja 2017. do zaključno travnja 2022. , i to u iznosu od 7,96 eura mjesečno. Preostali dio tužbenog zahtjeva nedvojbeno je zastario, stoga slijedi da je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 225. ZOO) tužbeni zahtjev u tom dijelu također trebalo odbiti kao neosnovan.
20. U tom smislu valja napomenuti da je tužitelj, očitujući se na prigovor zastare u podnesku od 24. siječnja 2023., smanjio tužbeni zahtjev odnosno djelomično povukao tužbeni zahtjev koji se odnosi na dug za članarinu dospjelu u razdoblju duljem od tri godine od dana podnošenja tužbe. Međutim, budući da je za smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a nakon upuštanja tuženika u raspravljanje potreban pristanak tuženika, koji je u podnesku od 31. siječnja 2023. izjavio da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo . Nastavno na navedeno, ovaj je sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je prigovor zastare neosnovan za iznos od 461,68 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako su precizirane u točki I. izreke ove presude.
21. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
22. Sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke.
23. Nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude, tužitelj je u pogledu kako osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva uspio u sporu s 33%, dok je tužena u sporu uspjela u omjeru od 67%. Navedene je postotke sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP - a valjalo odbiti pa slijedi da tuženoj koja je u pretežitom dijelu uspjela u sporu pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 34%.
24. Tuženičin trošak obuhvaća nagradu za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 199,08 eura prema Tbr. 11.1 u svezi Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa), nagradu za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2023. od 199,08 eura prema Tbr. 8.1. Tarife i nagradu za zastupanje na ročištu 3. svibnja 2023. od 199,08 eura prema Tbr. 9.1 Tarife odnosno ukupno 597,24 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 149,31 eura, kao i sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi od 26,54 eura pa njen ukupni trošak iznosi 773,09 eura. Tuženici nije priznata nagrada za sastav podneska od 24. siječnja 2023. jer za dostavu dokaza o plaćanju sudske pristojbe nije bilo potrebno sastavljanje podneska u smislu čl. 155 . ZPP-a, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.
25. Međutim, navedeni je iznos valjalo uskladiti s omjerom uspjeha u sporu i tuženoj na ime troška predmetnog postupka dosuditi iznos od 262,85 eura , stoga je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-na odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
