Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1577/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59 OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3242/2025-4 od 15. siječnja 2026., 05. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3242/2025-4 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari.“

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 312,50 eura.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud je odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nadležnosti, zaključio da se nadležnost Općinskog suda u Splitu temelji na odredbi čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, zatim da je isti neosnovan i zbog primjene čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/09), jer se o predmetnoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo koju je unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što je tužitelj potvrdio u svom iskazu, pri čemu je sud zaključio da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača obzirom da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a sjedište tuženika je u [adresa], pa je svih iz navedenih razloga odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

5. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) koju tuženik ističe u žalbi, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu te je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda navodeći da su stranke predmetnim ugovorom o kreditu ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika.

7. U ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplati, valja poći od toga da tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca i da je Ugovorom o kreditu sklopljenom između stranaka u ovom postupku ugovorena nadležnost suda u [adresa], čime među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, budući da se u konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, već je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u [adresa], što bi, budući živi u [adresa], uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.

7.1. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98), treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

8. Pri tome valja dodati da je tužitelj iz [adresa] podnio tužbu **.**.2019. Općinskom sudu u Splitu, kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi:

(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

9. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.

9.1. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

9.2. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

10. Polazeći od sadržaja citirane odredbe čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.

10.1. Međutim, citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od **.**.2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.

10.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije **.**.2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

11. Obzirom na to da je ocijenjeno da je ništetna ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu, tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] je pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu je iscrpio podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu, kao mjesno nadležnom prema njegovom prebivalištu, a sukladno čl.19.l. st. 1. ZPK.

22. Stoga slijedom navedenog žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. ovog rješenja.

12. Na temelju odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, koje se primjenjuju na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 05. svibnja 2026.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković