Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1796/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Maneo d.o.o. OIB:68737438754, Bjelovar, A. Šenoe 7, zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova ulica 10, protiv tuženika ZČ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-977/2024-23 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-977/2024-23 od 20. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Maneo d.o.o., Bjelovar, Augusta Šenoe 7, OIB: 68737438754, iznos od 5.972,51 Eura sa zateznim kamatama dok se pod II odbija kao neosnovan dio sporedne tražbine tužitelja, koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.990,84 Eura, počevši od dana 03. siječnja 2022. godine, pa sve do 10. siječnja 2023. a konačno pod III se nalaže tuženiku ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju Maneo d.o.o., Bjelovar, Augusta Šenoe 7, OIB: 68737438754, trošak postupka u iznosu od 1.712,36 Eura, sa zateznim kamatama 2 P-977/2024-23 (ranije spis broj P-357/2023) koje teku od dana 20. ožujka 2025. godine, pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 5.972,51 eura a koji iznos predstavlja fiksnu naknadu za pokretanje predstečajnog postupka, koja se sastoji od naknade za pokretanje predstečajnog postupka te naknade za izradu dokumentacije i savjetovanja tijekom predstečajnog postupka
6. U ranijoj ukidnoj odluci ovog suda navodi se kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iz priloga uz podnesak od 3. lipnja 2023. da je upravo tuženik osoba koja nije pravovremeno dostavljala zatraženu dokumentaciju tužitelju pa se ne može pozivati na kvalitetu usluga ako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom koja mu je potrebna za izvršavanje njegovih ugovornih obveza i ne radi o posebnim znanjima koje bi trebao imati sud radi ocjene izvršenja obveze iz predmetnog ugovora, a niti je predloženo niti je moguće utvrditi koje posebne struke bi vještak na tu okolnost trebao biti, te da je neosnovan prigovor kvalitete izvršenih usluga. Međutim, ostalo je neutvrđeno je li donošenjem rješenja o otvaranju predstečajnog postupka tužitelj izvršio ugovorne obveze na temelju kojih bi mu pripadala cjelokupna naknada odnosno ima li tužitelj pravo na cjelokupnu isplatu ugovorenog iznosa tek ukoliko naručitelj usluge raskine ugovor budući da su u čl. 3.2. određene naknade za pokretanje predstečajnog postupka (A) i naknade za izradu dokumentacije i savjetovanje tijekom predstečajnog postupka (B) pri čemu da je tužitelj raskinuo ugovor, a u odredbi čl. 9. Ugovora o poslovnoj suradnji nije ugovoreno da bi i tužiteljevim raskidom on imao pravo na naknadu cjelokupnog iznosa.
7. Žalitelj sada ističe kako tužitelj nije izvršio svoje ugovorne obveze na temelju kojih bi mu pripala cjelokupna naknada te da tužitelj ničim nije dokazao osnovanost postavljenog zahtjeva za isplatu, niti je isti dostavio bilo kakav materijalni dokaz ili predložio izvođenje nekog dokaza na okolnost pružanja i kvalitete pruženih usluga, iako je tuženik izričito prigovarao ne pružanju usluga od strane tužitelja koje je isti bio dužan, a i one usluge koje je isti pružio nisu bile odgovarajuće kvalitete niti u skladu sa sklopljenim ugovorom. Teret dokazivanja da su predmetne usluge i izvršene je upravo na tužitelju, te sud nije izveo sve po tuženiku predložene dokaze, kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje ovih činjenica.
8. Naime, čl. 3.3 predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji izričito ističe kako u slučaju raskida ovog Ugovora od strane Naručitelja usluge, Pružatelj usluge ima pravo na cjelokupni iznos Fiksne naknade bez obzira na rokove dospijeća iz čl. 3.2. Ugovora te bez obzira na opseg izvršenih usluga te u tom slučaju Fiksna naknada dospijeva u cjelokupnom iznosu na dan kada je raskinut Ugovor - pa bi dakle tužiteljevo pravo na naplatu utvrđene Fiksne naknade u cjelokupnom iznosu postojalo jedino i isključivo da je predmetni ugovor raskinut od strane naručitelja usluge.
9. Tužitelj je bio dužan izraditi dokumentaciju i savjetovati i tijekom predstečajnog postupka, a iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj pružao ugovorene usluge samo do trenutka otvaranja predstečajnog postupka i nakon toga nije tuženiku pružao nikakve usluge. Tužitelj je raskinuo ugovor a u odredbi čl. 9. Ugovora o poslovnoj suradnji nije ugovoreno da bi i tužiteljevim raskidom on imao pravo na naknadu cjelokupnog iznosa, zaključuje se da bi on imao pravo samo na izvršene usluge do trenutka raskida ugovora, te su ovdje dosuđene naknade dospijevale nakon raskida Ugovora od strane tužitelja, a što je nedopušteno te je bez posebnog ugovaranja i pregovora tužitelj jednostrano za sebe ugovorio fiksnu naknadu koja mu pripada, bez obzira hoće li isti izvršiti ili ne svoje ugovorne obveze što je očito dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tuženika.
10. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako je nakon sklapanja ugovora stranaka 08. ožujka 2022. pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St- 153/2022-7 od 13. svibnja 2022. godine, bio otvoren predstečajni postupak te je uskraćena potvrda predstečajnog sporazuma pa je obustavljen predstečajni postupak odnosno odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti kao da je bio podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka na istim dužnikom. Sporno je da li je naručitelj usluge primio obavijest o raskidu Ugovora te da li je dospjelo na naplatu cjelokupno utuženo glavno novčano potraživanje tužitelja, te je li itko tužitelju ikada dostavio bjanko zadužnicu, pa sud pravilno utvrđuje da je isto izostalo, što se u žalbi niti ne osporava.
11. Predmetna tražbina se odnosi na isplatu fiksne naknade u smislu čl. 3.1. i čl. 3.2. Ugovora, pri čemu su stranke ugovorile da fiksna naknada (za pokretanje predstečajnog postupka i izradu dokumentacije, te savjetovanje tijekom predstečajnog postupka) iznosi 48.000,00 kuna i PDV odnosno svega 60.000,00 kuna, te je isplata te fiksne naknade uvjetovana otvaranjem predstečajnog postupka jer ugovorena isplata dospijeva od datuma donošenja Rješenja o otvaranju predstečajnog postupka - čl. 3.2. B) Ugovora. Stranke su time na jasan i konkretan način, odredile i visinu novčanih iznosa i točan datum ili točan dan, dospijeća plaćanja navedene fiksne naknade u ukupnom iznosu od 60.000,00 kuna čime su stranke dospijeće vezale isključivo za donošenje rješenja o otvaranju predstečajnog postupka, pa pravilno sud tumači ugovor u vezi plaćanja fiksne naknade, da su stranke obvezu naručitelja usluga vezale isključivo za čin otvaranja predstečajnog postupka, dok su ostale obveze vezane uz činjenicu da je tužitelj izvršavao dio svojih ugovornih obveza i nakon otvaranja predstečajnog postupka.
12. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako su stranke ugovorile za slučaj da bi naručitelj usluge raskinuo ugovor primjerice u razdoblju od **.**.2022. nakon otvaranja predstečajnog postupka do dospijeća zadnje 12 rate sukladno čl. 3.2. B Ugovora, da tužitelj tada ne treba čekati sa naplatom cjelokupnog dospjelog duga u vezi fiksne naknade od 60.000,00 kuna, prema ugovorenim datumima, već da iznos fiksne naknade od 60.000,00 kuna, dospijeva na naplatu odmah u trenutku otkaza Ugovora. Plaćanje naknade bilo je uvjetovano otvaranjem predstečajnog postupka, pa dakle i u slučaju tužiteljeva raskida Ugovora nakon otvaranja navedenog predstečajnog postupka, dakle nakon dana **.**.2022., se naplata fiksne naknade ne može vezati za u ugovoru dogovorene datume ako bi isti već bio raskinut od strane tužitelja, niti se može ova isplata uvjetovati samo izvršenim uslugama do trenutka raskida ugovora jer bi tako nešto bilo suprotno onome što je ugovoreno između stranaka jer bi inače izričito bila ugovorena volja stranaka da naručitelj usluge ili netko treći procijeni što je sve tužitelj izvršio u okviru preuzetih ugovornih odredaba, nakon otvaranja predstečajnog postupka.
13. Tužitelj je dakle imao opravdan razlog za raskid navedenog Ugovora, pa kako je taj Ugovor bio raskinut dana **.**.2023. odnosno sedam mjeseci po donošenju rješenja o otvaranju predstečajnog te je takvim raskidom dospio na naplatu cjelokupni iznos fiksne naknade od 60.000,00 kuna ili njegov neplaćeni dio, jer je naručitelj usluge po dinamici koja je ugovorena već morao do tada platiti tužitelju prvih 9 rata u iznosima od po 5.000,00 kuna, pa je sama činjenica neplaćanja tužitelja opravdavala da raskine navedeni Ugovor, te je tužitelj dostavio obavijest o raskidu Ugovora **.**.2023.
14. Dakle, stranke su u čl. 3.1. i čl. 3.2. Ugovora ugovorile kako je Naručitelj usluge dužan Pružatelju usluge za Savjetodavne usluge isplatiti fiksnu naknadu, koja se sastoji od naknade za pokretanje predstečajnog postupka, te naknade za izradu dokumentacije i savjetovanja tijekom predstečajnog postupka, te je ta fiksna naknada uvjetovana „otvaranjem predstečajnog postupka, odnosno ista nastaje i dospijeva kao novčana tražbina nakon donošenja Rješenja o otvaranju predstečajnog postupka“, pa je ukupan iznos navedene fiksne naknade, dospio na naplatu nakon što je bilo doneseno navedeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 13. svibnja 2022. a okolnost da je ugovorena fiksna naknada u obrocima ne znači da nije dospio na naplatu cjelokupni iznos ako je tužitelj otkazao Ugovor, jer su stranke ugovorile da je za utvrđivanje dospjelog dugovanja mjerodavno stanje u poslovnim knjigama Pružatelja usluge. Dapače, iz korespondencije stranaka proizlazi kako upravo tuženik nije pravovremeno dostavljao zatraženu dokumentaciju tužitelju,
15. Ukoliko je pak tuženik bio doveden u zabludu u pogledu ugovaranja i moguće činjenice da će se u predstečajnom postupku otpisati tražbine vjerovnika u opsegu od 70%, pri čemu za slučaj bitne zablude naše pravo ne poznaje ništetnost, već pobojnost ugovora kao posljedice, odnosno pretpostavlja činjenice da bi za isto ovlaštena osoba morala ustati konstitutivnom tužbom radi pobijanja takvog posla, što je ovdje očito izostalo, pa se ovo ne može razmatrati u istom sporu kao prethodno pitanje.
16. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je u čl. 3.4. ugovorena i isplata tzv. "varijabilne naknade" koja međutim nije uopće predmet zahtjeva tužitelja u ovoj parnici, no sud prvog stupnja nije propustio utvrditi koje je radnje izvršio tužitelj do trenutka raskida Ugovora jer sam tužitelj tvrdi kako je: a) uredno i pravovremeno sastavio i pripremio cjelokupnu dokumentaciju za pokretanje predstečajnog postupka društva CANEO d.o.o., a da je to točno upućuje i činjenica da je doneseno rješenje o otvaranju predstečajnog postupka nad tim društvom (pri tome tužitelj upućuje kako je iz e-mail poruke, EČ od 08. ožujka 2022. godine koja se nalazi u spisu, vidljivo koju je to dokumentaciju tužitelj tražio i obrađivao u svrhu pripreme za podnošenje urednog prijedloga nadležnom sudu, za otvaranje predstečajnog postupka), b) uredno i pravovremeno sastavio i pripremio Plan restrukturiranja – dokaz tomu je da je Trgovački sud u Splitu, proveo glasovanje o tom Planu restrukturiranja, kao zadnji korak u tijeku provedenog predstečajnog postupka (pri tome je tužitelj uputio da iz email poruka, koje se nalaze u spisu jasno proizlazi kako je tužitelj naručitelju usluge dostavio Plan restrukturiranja, o kojem je sud u konačnici i odlučivao nakon glasovanja), c) angažirao odvjetnika za sudjelovanje na sudskim ročištima u predstečajnom postupku, koji odvjetnik je zastupao društvo CANEO d.o.o., d) savjetovao Naručitelja usluge, kao predstečajnog dužnika, o načinu pregovora s predstečajnim vjerovnicima.
17. Predstečajni postupak neuspješno je dovršen jer vjerovnici nisu s potrebnom većinom prihvatili Plan restrukturiranja što je utvrđeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, posl. br. St-153/2022 od 23. siječnja 2023. Stoga osnovano sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelju ne pripada tek pravo na naknadu za usluge do trenutka raskida ugovora jer takvo što uopće nije ugovoreno.
18. Budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
