Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-376/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, EZF, izvjestiteljice i EZ, članice, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika iz Ozlja, Cesta Zrinskih i Frankopana 9, OIB: 71809954384, zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu i 2. tuženika Ceste Karlovac d.d. sa sjedištem u [adresa], Poslovni park 1/A, OIB: 30218158872, zastupanog po direktoru ČZ, uz sudjelovanja umješača Croatia osiguranje d.d. na strani 2. tuženika sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-71/2024-5 od 4. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-71/2024-15 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-71/2024- 5 od 4. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-71/2024-15 od 17. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod točkom IV. i V. izreke i sudi:

1. Nalaže se 2. tuženiku Ceste Karlovac d.d. da solidarno s 1. tuženikom Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika isplati tužitelju JZ iznos od 1.326,97 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2019. pa do isplate po stopi koja se do **.**.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od **.**.2023. pa do **.**.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od **.**.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se 2. tuženiku Ceste Karlovac d.d. da solidarno s 1. tuženikom Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika naknadi tužitelju JZ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.543,23 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan ..., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, sve to u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev umješača Croatia osiguranje d.d. na strani 2. tuženika Ceste Karlovac d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2024. pa do isplate, kao neosnovan.

II. Odbija se žalba 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn- 71/2024-5 od 4. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 71/2024-15 od 17. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. Izreke.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se 1. tuženiku Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.326,97 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos za razdoblje od **.**.2018. pa do **.**.2019. (točka II. izreke),

- nalaže se 1. tuženiku Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.543,23 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Ceste Karlovac d.d. (točka IV. Izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi umješaču Croatia osiguranje d.d. na strani 2. tuženika Ceste Karlovac d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom IV. i V. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se 1. tuženik Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 340,56 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je osnovana.

3.2. Žalba 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu 1. tuženik Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika i 2. tuženik Ceste Karlovac d.d. solidarno isplate iznos od 1.326,97 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2018. pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.022,73 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice solidarno potražuje od 1. i 2. tuženika na ime naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] u njegovom vlasništvu, kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila **.**.2018. na lokalnoj cesti LC 31185, kada je na tužiteljev automobil, kojim je isti upravljao, pala grana koja se prethodno odlomila sa stabla koje se nalazilo uz rub ceste.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tužitelj i 1. tuženik pobijaju nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upiru.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju tužitelj i 1. tuženik pobijaju te postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila **.**.2018. kada je na osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] koji se kretao lokalnom cestom LC 31185 kroz mjesto [adresa] iz smjera [adresa] prema [adresa], a kojim je upravljao tužitelj, pala grana koja se prethodno odlomila sa stabla koje se nalazilo uz rub ceste i pritom oštetila automobil,

- da je na granama konkretnog stabla bio snijeg,

- da je **.**.2023. proveden očevid na mjestu nesreće na kojem su prisustvovali tužitelj, punomoćnici 1. i 2. tuženika te vještak,

- da je mag. ing. geod. et geoinf. IZ, stalni sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od **.**.2024. (list 94-95 spisa) naveo:

- da se stablo s kojeg je pala grana na tužiteljev automobil nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, a koja je čestica u vlasništvu 1. tuženika,

- da se stablo nalazi na udaljenosti od 4,40 metra od ruba asfalta,

- da se automobil u trenutku pada grane nalazio na cesti (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine [adresa]),

- da dužinu i širinu grane ne može procjenjivati iz fotografija,

- da je visina na kojoj se grana nalazila preko 10 metara,

- da je cesta u odnosu na stablo viša 2 metra,

- da se vještak na ročištu od **.**.2024. dopunski usmeno očitovao na prigovore 1. tuženika na način:

- da grana koja je pala na tužiteljev automobil nije zatečena na mjesta očevida, a da se iz fotografija ne može procijeniti dužinu te grane,

- da se, ako je grana bila duža od 4,40 metra, ista prostirala u zračnom prostoru ceste,

- da je 2. tuženik ugovorni izvođač radova redovnog održavanja županijskih i lokalnih cesta, pa tako i lokalne ceste na kojoj se dogodila nesreća,

- da je 2. tuženik na dan nesreće imao s umješačem na strani 2. tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti koja proizlazi iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti,

- da visina štete na tužiteljevom automobilu, sukladno ponudi VZ, vlasnika obrta [obrt] od **.**.2018., iznosi 1.326,97 EUR–a, bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost.

8.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu , osnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Ceste Karlovac d.d., dok su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženika Rimokatolička župa Sv. Vida Mučenika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika.

8.2. Konkretno, tužitelj smatra da postoji i (solidarna) odgovornost 2. tuženika za nastanak nesreće, dok 1. tuženik smatra da grana koja je pala na tužiteljev automobil ne predstavlja opasnu stvar, kao i da je 2. tuženik isključivo odgovoran za nastanak nesreće.

9. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud, iako je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da grana koja je pala na tužiteljev automobil predstavlja opasnu stvar, dalje pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao da se grana u trenutku nesreće nalazila u zračnom prostoru ceste.

10. Naime, imajući u vidu da se stablo s kojeg je grana pala nalazilo na udaljenosti od 4,40 metra od ruba asfalta ceste, a da se tužiteljev automobil u trenutku pada kretao samom cestom, logično je za zaključiti da je grana koja je pala na tužiteljev auto bila duža od 4,40 metra, odnosno da se ista nalazila u zračnom prostoru ceste . U suprotnom, tužitelj bi svojim automobilom prošao tim dijelom ceste bez kontakta s granom i posljedično bez bilo kakve štete na automobilu.

11. Pri tome valja istaknuti da grana koja se neposredno prije loma i pada na tužiteljev automobil nalazila na stablu na visini većoj od 10 metara, zajedno sa svojom masom koja je bila dodatno povećana zbog opterećenosti snijegom i duljinom koja je prelazila 4,40 metra, po svojem položaju i svojim karakteristikama svakako predstavlja opasnu stvar, a što se u konačnici manifestiralo na način da je nakon pada na tužiteljevom automobilu nastala šteta.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje , a odredbom iz čl. 1045. st. 3. ZOO–a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

12.2. Odredbom iz čl. 1063. ZOO–a propisano je, između ostalog, da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.

12.3. Odredbom iz čl. 1064. ZOO–a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

12.4. Odredbama iz čl. 1067. ZOO–a propisano je:

- da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.),

- da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.),

- da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

13. S obzirom na to da je 1. tuženik vlasnik zemljišnoknjižne čestice na kojoj se nalazilo stablo s kojeg se grana odlomila i pala na tužiteljev automobil i pritom ga oštetila, odnosno da je vlasnik grane koja predstavlja opasnu stvar, da 1. tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, niti dokazivao da bi bila ispunjena neka od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO–a te da 1. tuženik tijekom postupka nije osporavao pravilnost ponude VZ, vlasnika obrta [obrt] od 14. svibnja 2018. u iznosu od 1.326,97 EUR–a (bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost), sukladno kojoj je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je 1. tuženik odgovoran za nastanak nesreće i za štetu koja je posljedično nastala na tužiteljevom automobilu u iznosu od 1.326,97 EUR–a te kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude naložio 1. tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. svibnja 2019., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 1086. ZOO–a.

14. Međutim, prvostupanjskom sudu valja ukazati da osim odgovornosti 1. tuženika za nastanak nesreće i za štetu koja je posljedično nastala na tužiteljevom automobilu postoji i (solidarna) odgovornost 2. tuženika.

15. U pogledu odgovornosti 2. tuženika, kao ugovornog izvođača radova redovnog održavanja županijskih i lokalnih cesta, pa tako i lokalne ceste na kojoj se dogodila nesreća, mjerodavne su odredbe Pravilnika o održavanju cesta (''Narodne novine'' broj 90/14 – u daljnjem tekstu: Pravilnik), a koji se, sukladno odredbi iz čl. 1. st. 2. Pravilnika primjenjuje na sve ceste, javne i nerazvrstane, osim u dijelu kojim je u suprotnosti s propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo , kao i odredbe Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – u daljnjem tekstu: ZC).

16.1. Odredbom iz čl. 2. st. 1. t. 1. ZC–a propisano je da su javne ceste ceste koje su razvrstane kao javne ceste sukladno ZC–u, a koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC–om i drugim propisima, a odredbom iz čl. 2. st. 1. t. 5. ZC–a propisano je da su lokalne ceste javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama i ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ZC–u.

16.2. Odredbom iz čl. 4. ZC–a propisano je da javnu cestu čini, između ostalog, i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste.

16.3. Odredbom iz čl. 33. st. 3. ZC–a propisano je da se radovi održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

17.1. Odredbom iz čl. 13. Pravilnika propisano je da se pod redovitim održavanjem cesta podrazumijeva, između ostalog, i redovito održavanje vegetacije.

17.2. Odredbom iz čl. 28. Pravilnika propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati:

- da izvođač radova održavanja ceste na površinama koje čine sastavni dio javne ceste kosi vegetaciju, obrezuje i siječe vegetaciju po potrebi najmanje u području slobodnog profila javne ceste i propisanog trokuta preglednosti, da poduzima radove radi omogućavanja pregleda i dostupa do cestovnih objekata, osiguranja vidljivosti i dostupnosti prometnoj signalizaciji i opremi, te cestovnim napravama i uređajima, te da se drveće uz cestu održava na način da isto ne ugrozi cestu i promet na istoj,

- da izvođač radova održavanja ceste osigura i korištenje površina izvan cestovnog zemljišta u skladu s potrebama i procjenama koje je donio, kao i da održava vegetaciju u skladu s pravilima struke, te da spriječi uporabu zabranjenih sredstava za regulaciju i suzbijanje rasta vegetacije štetne za okoliš.

18.1. S obzirom na to da je 2. tuženik sukladno navedenim odredbama ZC–a i Pravilnika, kao izvođač radova održavanja lokalne ceste na kojoj se nesreća dogodila, bio dužan redovno održavati zemljišni pojas s obiju strana lokalne ceste koji je potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, i to najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, što obuhvaća i održavanje (obrezivanje i sječu) drveća uz cestu na način da isto ne ugrožava cestu i promet na njoj, a što je 2. tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti jer nije obrezao, odnosno posjekao granu koja se u trenutku nesreće nalazila u zračnom prostoru same ceste, vidljivo je da je 2. tuženik, suprotno stavu prvostupanjskog suda, solidarno s 1. tuženikom odgovoran za nastanak nesreće i za štetu koja je posljedično nastala na tužiteljevom automobilu.

18.2. Naime, propuštanje 2. tuženika da prije nesreće postupi sukladno navedenim odredbama ZC–a i Pravilnika predstavlja štetnu radnju, a koja je u uzročno– posljedičnoj vezi sa štetom koja je zbog pada grane sa stabla nastala na tužiteljevom automobilu.

19. Prema tome, valjalo je odlukom ovog drugostupanjskog suda naložiti 2. tuženiku da solidarno s 1. tuženikom isplati tužitelju iznos od 1.326,97 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

20.1. Na kraju valja reći i da je odluka o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, a kojom je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.543,23 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od **.**.2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, suprotno preostalim žalbenim navodima 1. tuženika, pravilna i zakonita, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 2., Tbr. 9. t. 1. i 7., Tbr. 39., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

20.2. No, kako je 2. tuženik u konačnici dužan solidarno s 1. tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 1.326,97 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tako je odlukom ovog drugostupanjskog suda također valjalo naložiti 2. tuženiku da solidarno s 1. tuženikom naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.543,23 EUR– a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi iz čl. 161. st. 3. ZPP–a kojom je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

20.3. Isto tako, budući da 2. tuženik u pogledu glavne stvari u konačnici u cijelosti nije uspio, umješač na strani 2. tuženika posljedično nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

22. 1. tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac