Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3624/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja SZ, [adresa], 10. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četverotužitelja [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], petotužitelja AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužitelja UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i sedmotužitelja FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, svi zastupani po punomoćnici SZB, odvjetnic i u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice CZB, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Svjetlani Lidmila, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-3582/2022-14 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženice CZB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv -3582/2022- 14 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice CZB za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 390,20 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Vesna Kelečić u Zagrebu poslovni broj Ovrv -77821/2022 od 10. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 2.365,12 eura kao i zatezne kamate na iznos od:

-78,84 eura od **.**.2019. do isplate

-78,84 eura od **.**.2020. do isplate

-157,65 eura od **.**.2020. do isplate

-157,65 eura od **.**.2021. do isplate

-78,84 eura od **.**.2021. do isplate

-78,84 eura od **.**.2022. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od **.**.2019. do **.**.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od **.**.2023. do **.**.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od **.**.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan ..., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 1.007,88 eura sa zateznim kamatama od **.**.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan ..., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica ne spori da je ona vlasnica stambenog prostora u [adresa] na adresi [adresa] , međutim, ističe kako je tužitelj pogrešno utvrdio da je površina njezinog stambenog prostora 108,60 m2, a što posljedično dovodi i do pogrešnog obračuna njezinog doprinosa sredstvima zajedničke pričuve. Naime, tuženica ističe kako je njezin prostor u većem dijelu neuređeni tavanski prostor, a tek manja površina toga prostora predstavlja stambeni prostor za kojeg je tuženica dužna plaćati zajedničku pričuvu. Nadalje, tuženica osporava da umnožak zajedničke pričuve iznosi 5,50 kuna po metru kvadratnom (5,50 kn/m2), navodeći da tužitelji nisu adekvatno dokazali način izračuna visine zajedničke pričuve. Tuženica smatra da su tužitelji bili dužni dokazati da svih 108,60 m2 nekretnine tuženice predstavlja stambeni prostor te da mjesečni doprinos zajedničke pričuve iznosi 5,50 kn/m2, a što su tužitelji propustili dokazati. Slijedom navedenog, tuženica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 390,20 EUR, i to trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 140,20 EUR.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 2.365,12 EUR (17.820,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne mjesečne iznose. Osnovu potraživanja predstavlja nepodmireni iznos doprinosa sredstvima zajedničke pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tuženice u [adresa], i to u vremenskom razdoblju od ... 2019. do prosinca 2021. godine (30 mjeseci). Mjesečni iznos zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženice iznosi 78,84 EUR/594,00 kn .

7. U postupku nije bilo sporno da je tuženica vlasnica stambenog prostora u [adresa], a samim time i obveznik plaćanja zajedničke pričuve. Također tuženica nije osporavala da ona, u utuženom razdoblju, nije doprinosila sredstvima zajedničke pričuve.

8. U postupku je sporna površina stambenog prostora u vlasništvu tuženice. Naime, tuženica ističe kako je pogrešno zaključeno da površina njezinog stambenog prostora iznosi 108 m2, već je riječ o pretežito neuređenom tavanskom prostoru koji ne predstavlja stambeni prostor, dok je površina za stanovanje znatno manja od 108 m2. Tuženica smatra da se, za obračun zajedničke pričuve, ne smije uzimati u obzir površina neuređenog tavanskog prostora.

9. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužen ica vlasnica nekretnine za koju se potražuje pričuva, tj. vlasnica stana koji se nalazi na adresi [adresa] , površine 108 m2

- da su suvlasnici stambene zgrade [adresa], dana **.**.1999., sklopili Međuvlasnički ugovor kojim suvlasnici upravljanje zgradom povjeravaju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1

- da su Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., kao upravitelj zgrade, i suvlasnici stambene zgrade suvlasnici stambene zgrade [adresa], dana **.**.2005., sklopili Ugovor u upravljanju zgradom, a kojim je utvrđeno da će suvlasnici za pokriće troškova upravljanja plaćati doprinos u zajedničku pričuvu te se ovlašćuje upravitelj zgrade da utvrdi visinu mjesečne pričuve i istu naplati

- da visina mjesečne pričuve, u utuženom razdoblju , iznosi 5,50 kuna/0,73 EUR po metru kvadratnom, a da korektivni koeficijent za obračun pričuve za stambeni prostor iznosi 1

- da utuženi iznos mjesečne pričuve odgovara kvadraturi stana u vlasništvu tuženice i korektivnom koeficijentu (0,73 x 1 x 108 = 78,84 eura/594,00 kn mjesečno)

- da tuženica utuženo potraživanje nije podmiri la

10. Što se tiče površine stambenog prostora u vlasništvu tuženice, koju površinu tuženica osporava, prvostupanjski sud je površinu od 108 m2 utvrdio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 121 spisa) gdje je izričito navedeno da je tuženica vlasnica posebnog dijela nekretnine i to stana na tavanu, koji se sastoji od spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i jedne manje sobe ukupne površine 108 m2. Dakle, iz zemljišnoknjižnog izvatka, koji predstavlja javnu ispravu, proizlazi da je površina stambenog prostora tuženice upravo 108 m2, a zemljišnoknjižni opis nekretnine tuženice ne upućuje da određeni dio nekretnine tuženice nije namijenjen stanovanju.

11. Tuženica ističe kako je uspjela dokazati da određena površina njezinog stana predstavlja neuređeni tavanski prostor, kako to proizlazi iz izračuna korisne površine stana tuženice, koji izračun je izradilo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. (list 113 spisa). Naime, u tom izračunu se kao jedan dio stana navodi „tavan stambeni“ površine 64,05 m2. Prema tumačenju tuženice , takav opis dokazuje da se radi o tavanskom prostoru koji nije namijenjen stanovanju. Međutim, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da takav opis ne dokazuje da se radi o prostoru koji ne služi za stanovanje tuženice, već upravo suprotno, riječ je o dijelu stambenog prostora tuženice te je površina tog prostora također relevantna za obračun dužnog iznosa zajedničke pričuve.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, na tuženici je (ne na tužitelju) bio teret dokaza da stambena površina iznosi manje od 108 m2, a takvu činjenicu tuženica nije dokazala. Naime, tuženica je na okolnost površine, namjene i naravi nekretnine u njezinom vlasništvu predložila izvođenje dokaza uviđajem i građevinskim vještačenjem. Prvostupanjski sud je prihvatio taj dokazni prijedlog te je raspravnim rješenjem od **.**.2024. (list 117 spisa) pozvao tužiteljicu u roku 30 dana uplatiti predujam za izvođenje tog dokaza. Tuženica taj predujam nije platila u ostavljenom roku, dapače, izričito je navela na ročištu od 5. svibnja 2025. kako neće platiti taj predujam (list 131 spisa). Stoga prvostupanjski sud nije bio dužan provesti taj dokaz, budući da je tuženica neplaćanjem predujma zapravo dala povod sudu da opravdano ne provede taj dokaz, sukladno čl. 153. st. 3. ZPP -a.

13. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da površina stambenog prostora tuženice iznosi 108 m2, budući da takva površina je navedena u zemljišnoknjižnom izvatku, koji predstavlja javnu ispravu, dok tuženica u tijeku dokaznog postupka nije dovela u sumnju da površina njezinog stambenog prostora iznosi manje od površine navedene u javnoj ispravi.

14. Naime, čl. 230. st. 1. ZPP -a, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

14.1. Sukladno čl. 230. st. 3. ZPP -a, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, međutim, tuženica (na kojoj je bio teret dokaza) nije uspješno dokazala neistinitost zemljišnoknjižnog izvatka, dapače, svojevoljno nije uplatila predujam za provođenje građevinskog vještačenja kojim bi se mogla utvrditi točna površina stambenog prostora tuženice.

15. Tuženica u žalbi osporava visinu pričuve, navodeći da tužitelj nije dokazao da visina pričuve iznosi 0,73 EUR (5,50 kn) po metru kvadratnom. Međutim, tuženica nije osporavala takav obračun pričuve u tijeku prvostupanjskog postupka, stoga je takav prigovor ne može iznijeti u žalbi u smislu čl. 352. st. 2. ZPP -a.

16. Slijedom navedenog, uzevši u obzir površinu stambenog prostora od 108 m2 u vlasništvu tuženice, visinu pričuve od 0,73 EUR/5,50 kn po metru kvadratnom te okolnost da korektivni koeficijent za stambeni prostor iznosi 1, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je visina pričuve za stan tuženice u utuženom razdoblju iznosi 78,84 EUR/594,00 kuna mjesečno.

17. Još jednom se napominje kako tuženica ne osporava da nije plaćala zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju, već isključivo osporava utvrđenu površinu njezinog stambenog prostora.

18. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da je pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Odredbom čl. 380. st. 1. ZVDSP -a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema godišnjem obračunu odnosno višegodišnjem programu. Odredbom čl. 378. st. 1. i st. 4. ZVDSP-a propisano je da su suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj. Dakle, u smislu navedenih odredbi obveza plaćanja pričuve je obveza suvlasnika nekretnine, a obveza upravitelja zgrade je da raspolaže i upravlja sredstvima zajedničke pričuve .

19. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica vlasnica nekretnine za koju se potražuje pričuva te da utuženo potraživanje s osnove zajedničke pričuve nije podmireno, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog kojim se obvezuje tuženicu da plati tužiteljima iznos od 2.365,12 EUR s osnove obveze plaćanja zajedničke pričuve, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, sukladno čl. 380 st. 1. ZVDSP-a i čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO).

20. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a, valjalo je odlučiti kao u točki I. drugostupanjske presude, tj. odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu .

22. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte