Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2138/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Petančić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-311/2021-13 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P- 311/2021-13 od 27. ožujka 2025. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tužitelja FP za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženice HP za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužnu tražbinu u iznosu od 7.000,00 eura kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uvećanom za zateznu kamatu po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, koja teče na ovaj iznos od dospijeća **.**.2019. do isplate, te naknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelj FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tuženoj HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura ( slovima: tisuću eura), u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tužena odbija.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude (u cijelosti) i točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem mu je naloženo da nadoknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj posebice upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a. Naime, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud samoinicijativno izvršio uvid u predmet R1 Ob-151/2020, bez da je ijedna parnična stranka predlagala uvid u taj spis. Stoga je nejasno na koju je okolnost sud proveo taj dokaz. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da su parnične stranke bile u lošim odnosima u vrijeme kada je tužitelj pozajmio novac tuženoj, budući da sasvim suprotno proizlazi iz provedenih dokaza (saslušanja stranaka i svjedoka). Upravo zbog tih dobrih odnosa, tužitelj nije sastavio nikakvu priznanicu o isplati pozajmljenog iznosa tuženici. Što se tiče tvrdnji tuženice da je imala dovoljno novčanih sredstava da kupi novi auto, budući da je prethodno prodala stari auto, radi čega joj tužitelj nije morao pozajmiti novac, tužitelj ističe da je prodaja starog vozila uslijedila naknadno, tj. nakon kupnje novog vozila. Dogovor parničnih stranaka je bio da će tuženica vratiti pozajmljeni novac nakon prodaje svog vozila, a što sud prvog stupnja zanemaruje. Nadalje, tužitelj ističe kako je zamolio svog prijatelja i sina da budu prisutni činu isplate pozajmice, a te osobe su i saslušane u postupku na tu okolnost, međutim, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio njihove iskaze kao nevjerodostojne. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja. Ističe kako je u postupku pravilno utvrđeno da su parnične stranke bile u lošim odnosima u vrijeme navodne pozajmice. Smatra da su tvrdnje tužitelja, koje upućuju na dobar i prijateljski odnos parničnih stranaka, lažne i prilagođene za potrebe ovog postupka. Dakle, nije životno i logično da tužitelj pozajmljuje novac tuženici kada su u narušenim odnosima. Što se tiče svjedoka, koji su tobože bili prisutni fizičkoj predaji novaca tuženici od strane tužitelja, ističe kako je nelogično da je tužitelj zahtijevao prisustvo svjedoka, a da nije o tobožnjem ugovornom odnosu sastavljena i neka pisana potvrda. Nadalje, svjedoci nisu iskazivali životno i logično, nisu opisali detalje sastanka sa parničnim strankama, već samo da je tužitelj predao tuženoj kuvertu s novčanicama . Takvi iskazi upućuju na lažno svjedočenje, usmjereno isključivo da tužitelj uspije u sporu. Dakle, prema stavu tuženice, nije dokazano da je tužitelj pozajmio utuženi iznos, već je riječ o izmišljenom odnosu usmjerenom na daljnje narušavanje odnosa tužitelja i tuženice, bivših izvanbračnih partnera. Tuženica predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja je ocijenio sve izvedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te na taj način utvrdio sve bitne činjenice pa je neosnovano tužiteljevo isticanje povrede čl. 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos novca je, prema tvrdnjama tužitelja, tužitelj predao tuženici u gotovini, temeljem usmenog Ugovora o zajmu, sklopljenog dana **.**.2019..

8.1. Naime, tužitelj ističe kako je tuženici pozajmio iznos od 7.000,00 EUR, a svrha zajma je bila ta da tuženica može kupiti automobil, koje vozilo je tuženica naposljetku i kupila.

8.2. Tuženica pak ističe kako je raspolagala dovoljnim novčanim sredstvima za kupnju osobnog automobila, budući da je prethodno prodala svoj stari automobil , a radi čega joj pozajmica od tužitelja nije bila potrebna te nije niti izvršena, tj. tuženica osporava da je sklopljen usmeni Ugovor o zajmu.

8.3. Sud prvog stupnja je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim.

9. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka među strankama je sporno jesu li parnične stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu.

10. Prvostupanjski sud je, u provedenom dokaznom postupku, utvrdio sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke bivši izvanbračni drugovi, čija je zajednica života prestala ujesen 2016. godine

- da parnične stranke imaju dva maloljetna sina

- da su, nakon prestanka zajednice života, odnosi između parničnih stranaka bili toliko narušeni da su utjecali na rast i razvoj njihove djece, stoga je i nadležni Centar za socijalnu skrb **.**.2020. podnio prijedlog radi donošenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djecom i povjeravanju svakodnevne skrbi udomiteljskoj obitelji

- da je tuženica, dana **.**.2019., prodala svoje vozilo marke Seat, UP i to za iznos od 7.000,00 EUR

- da je tuženica kupila vozilo marke BMW neposredno nakon što je prodala vozilo marke Seat

11. Neosnovano tužitelj upire da nitko od parničnih stranaka nije predložio uvid u spis predmeta koji se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici (Stalna služba Krk) pod poslovnih brojem R1 Ob-151/2020. Upravo je taj dokaz predložila tuženica (točnije njezin punomoćnik) na pripremnom ročištu održanom dana **.**.2023. (list 16 spisa). Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije samoinicijativno izvršio uvid u taj predmet, već na prijedlog tuženice.

11.1. Uvidom u taj predmet, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su parnične stranke, nakon prestanka izvanbračne zajednice, koja je prestala ujesen 2016., u narušenim odnosima, a što je utjecalo i na odgoj i razvitak njihove maloljetne djece. Takav narušeni odnos je egzistirao i u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je pozajmio novac tužiteljici (**.**.2019.), stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da su parnične stranke bile u dobrim i prijateljskim odnosima u vrijeme pozajmljivanja novaca. Nije životno i logično da tužitelj pozajmljuje znatni iznos novca (7.000,00 EUR) svojoj bivšoj partnerici s kojom je u lošim odnosima i u sukobu oko odgoja djece.

12. S druge strane, tuženica je dokazala da je prodala svoje staro vozilo dana **.**.2019., nakon čega je uslijedila kupnja novog vozila. Tužitelj tvrdi da je pozajmio tuženici novac za kupnju novog vozila, međutim, takva tvrdnja nije logična niti uvjerljiva, budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica prodala svoje staro vozilo kako bi mogla kupiti novo vozilo, a prodaja starog vozila se dogodila neposredno prije kupnje novog vozila. Dakle, tvrdnja tužitelja o nužnosti davanja zajma tuženici radi kupnje novog vozila nije uvjerljiva.

13. Tužitelj ističe kako je pozajmica uslijedila prije nego što je tuženica prodala svoje staro vozilo, i to u vrijeme dok je prodaja starog vozila bila neizvjesna, a tuženici su hitno trebala novčana sredstva za kupnju novog vozila. Međutim, ovaj sud drugog stupnja smatra neuvjerljivim da tužitelj nije tražio od tuženice povrat pozajmljenog iznosa odmah nakon što je prodaja starog vozila nesporno realizirana. Dapače, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj, nakon što je tuženica prodala svoje staro vozilo (**.**.2019.), nije poduzimao nikakve radnje za naplatu svojeg potraživanja sve do pokretanja ovog parničnog postupka (**.**.2021.). Izostanak bilo kakvog zahtjeva za povrat pozajmljenog iznosa kroz dulje vremensko razdoblje nije u skladu s uobičajenim postupanjem vjerovnika te opravdano dovodi u sumnju postojanje obveznog odnosa među parničnim strankama.

14. Tužitelj tvrdi da su primopredaji novca bili prisutni svjedoci NP i JP, međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio njihove iskaze kao nelogične i neuvjerljive.

14.1. Tužitelj u svom stranačkom iskazu tvrdi da je, dana **.**.2019., tuženoj pozajmio iznos od 7.000,00 EUR. Ističe da joj je novac predao na ruke u novčanicama po 100 eura. Primopredaja novca se dogodila u stanu tužitelja, a tome su bili prisutni i sin tužitelja AP i prijatelj tužitelja NP (list 28 spisa).

14.2. NP je iskazao kako ga je tužitelj, početkom 2019. godine, pozvao da dođe u njegov stan. Kada je svjedok NP došao tamo, već su bili prisutni tužitelj, tuženica i JP. Tom prilikom je tužitelj dao tuženoj bijelu kovertu , pretpostavlja da se radilo u novcu, ali ne zna o kojem iznosu i o kojoj valuti se radilo. Tek idući dan je tužitelj rekao svjedoku NP da se radilo o posudbi novca radi kupnje automobila (list 33 spisa).

14.3. JP je iskazao kako ga je tužitelj, koji je njegov otac, zvao da bude prisutan posudbi kako tužitelj ne bi morao sastaviti pisanu potvrdu o posudbi . Tom prigodom je otac (tužitelj) sjedio na čelu stola, s njegove lijeve strane je bila tuženica, a s desne strane su bili on i NP. Tužitelj je potom predao novac tuženici u bijeloj koverti, a o tome nisu sastavili nikakvu potvrdu (list 34 spisa).

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, iskazi navedenih svjedoka nisu sukladni s iskazom tužitelja, koji navodi da je novac predao u gotovini u novčanicama od 100 eura, dok svjedoci opisuju predaju bijele koverte, pri čemu NP izričito navodi da je tada samo pretpostavljao da se radi o novcu te da ne zna o kojem je iznosu i valuti riječ. Nadalje, ovaj sud dodatno cijeni nelogičnim i neuvjerljivim navod svjedoka JP da je bio pozvan prisustvovati primopredaji novaca kako tužitelj ne bi morao sastaviti pisanu potvrdu o zajmu. Naime, u situacijama predaje znatnog novčanog iznosa, bilo bi životno i razumno očekivati sastavljanje barem jednostavne pisane potvrde, koju potom mogu potpisati ugovorne strane i svjedoci. Također, ovaj sud nalazi nelogičnim da svjedok NP, koji prema navodima tužitelja sudjeluje u događaju kao svjedok primopredaje novca, nije unaprijed bio upoznat sa svrhom svoga dolaska niti s činjenicom da se radi o posudbi novca, već o tome saznaje tek dan kasnije.

16. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženoj pozajmio 7.000,00 EUR radi kupnje novog auta. Naime, stranke su bile u lošim osobnim odnosima, stoga nije životno da tužitelj, u takvim okolnostima, pozajmljuje novac tuženici, bez da o tome sastavi bilo kakvu pisanu potvrdu. Nadalje, tuženica je prodala svoj stari auto, a što ukazuje da je imala vlastitih sredstava za kupnju novog vozila. Naposljetku, svjedoci JP i NP, koji su tobože bili prisutni primopredaji novaca, nisu svjedočili životno i uvjerljivo te njihovi iskazi nisu vjerodostojni za utvrđivanje činjenice da je tužitelj uistinu pozajmio novac tuženoj.

17. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da parnične stranke nisu sklopile usmeni ugovor o zajmu, točnije da tužitelj nije dokazao postojanje tog ugovornog odnosa, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka I izreke prvostupanjske presude).

18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Uzevši u obzir sve navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

21. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić