Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1779/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vageris d.o.o. Zagreb, Ulica Mije Krešića 32, OIB 37278812516, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-121/2024-84 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-121/2024-84 od 27. ožujka 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 1.440,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. studenog 2016. do isplate, kao i naknadu parničnog troška (točka I izreke). U točki II izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, podredno, pobijanu presudu u cijelosti ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio navode žalbe, predložio istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te obvezati tužitelja naknaditi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2413/2023-2 od 7. veljače 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: 7 P-381/2019-51 od 13. lipnja 2023. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, zbog ostvarenog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.440,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenog 2016. do isplate, na ime troška sanacije oštećenja u stanu tužitelja oznake B3 na drugom katu zgrade u [adresa], koja su prema tvrdnji tužitelja uzrokovana radovima koje je izvodio tuženik.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio temeljem sljedećih utvrđenja u provedenom dokaznom postupku:

- da je tužitelj vlasnik stana koji se nalazi na drugom katu stambene zgrade u [adresa],

- da su suvlasnici te zgrade angažirali tuženika za sanaciju terase koja se nalazi na katu iznad tužiteljevog stana, prema Ugovoru o izvođenju radova br. V-/04-14 od 17. listopada 2014. (dalje: Ugovor), predmet kojeg je izvođenje radova sanacije terase – krova prema ponudi broj V-252014 koja je sastavni dio toga ugovora; da je tuženik u članku 11. Ugovora dao garanciju za izvedene radove u trajanju od 10 godina od pregleda i primopredaje radova; da se radi o ugovoru o građenju iz članka 620. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO),

- da su predmetni ugovor s tuženikom sklopili suvlasnici predmetne zgrade, između kojih je tužitelj pa je isti aktivno legitimiran u ovome sporu,

- da je tuženik pasivno legitimiran kao izvođač radova na terasi – krovu predmetne zgrade;

- da je u elaboratu sanacije i zatečenog stanja iz kolovoza 2014. sastavljenom prije Ugovora, navedeno da je 11. lipnja 2014. pregledana terasa stana SJ i da je 14. lipnja 2014. pregledan tužiteljev stan u kojem na stropu terase tragovi pokazuju ustajalost dužeg vlaženja, da postoji žutilo oko mrlja i siga od salitre na stropu, a tada nije primijećeno aktivno procjeđivanje s gornje etaže iako je u estrihu prisutna zarobljena količina vode,

- da su tragovi vlaženja i procurivanja u stanu tužitelja postojali prije nego što je tuženik izveo radove sanacije terase, a ti radovi su i izvođeni baš zbog toga što je s te terase voda curila u stanove tužitelja i gospođe I koji se nalaze ispod te terase, što potvrđuju i iskazi svjedoka SJ, KJ i AJ,

- da tužitelj nije dostavio vjerodostojne prijave nedostataka radova niti je dokazao sadržaj eventualnih reklamacija, a iz dostavljene korespondencije nije moguće utvrditi radi li se o novim ili ranije postojećim oštećenjima,

- da elaborat izrađen po nalogu tužitelja nema dokaznu snagu sudskog vještačenja, već predstavlja ispravu te sam po sebi ne dokazuje ni opseg ni visinu eventualne štete,

- da tužitelj nije dokazao da su u njegovom stanu nakon radova tuženika uopće izvođeni sanacijski radovi niti njihov sadržaj i uzrok,

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića, koji je sud prihvatio kao stručan i objektivan, utvrđeno da nema tragova novog vlaženja u odnosu na ranije stanje uočeno na prvom očevidu, odnosno da ne postoji aktivno procurivanje nakon izvedenih radova, a iz iskaza svjedoka SJ i MJ proizlazi da nakon što je tuženik obavio svoje radove sanacije terase više nije bilo curenja s te terase.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši kako tužitelj nije dokazao da je u njegovom stanu došlo do novog curenja vode u odnosu na ono koje je postojalo u vrijeme pregleda stana prije nego što je tuženik u jesen 2014. sanirao terasu. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između radova tuženika i navodnih novih curenja vode u stanu, zbog čega sud zaključuje kako nije moguće tuženika teretiti za nedostatke izvedenih radova prema članku 604. do 611. u vezi s člankom 631. ZOO niti prema garanciji koju je za svoje radove tuženik dao u Ugovoru.

12. Za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima ista nije doveo u sumnju.

13. Izvedene dokaze prvostupanjski sud ocijenio je prema svom uvjerenju i logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica. U utvrđenju relevantnih okolnosti ispravno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, sve u kontekstu isprava pregledanih u postupku te nalaza vještaka.

14. S druge strane tužitelj ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

15. U žalbi tužitelj u bitnome ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka o tome da je nastalo novo procurenje u njegovom stanu nakon radova sanacije 2014. te da je štetu sanirao vlastitim troškom.

16. Međutim, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio da su tragovi vlaženja u stanu tužitelja postojali i prije sanacije iz 2014. Nadalje, da tužitelj nije dokazao postojanje novog procurenja nakon 2014., da su u njegovom stanu izvršeni radovi sanacije navodne štete, niti je dokazao opseg, visinu ni uzročno-posljedičnu vezu takvih radova s djelovanjem tuženika.

17. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno pa neosnovano žalitelj smatra kako je sud morao naložiti pristup u stan iznad tužiteljevog.

18. Da bi izvođač odgovarao za nedostatke radova prema članku 604.–611. ZOO-a i prema ugovornoj garanciji, tužitelj je morao dokazati postojanje nedostatka, da je nedostatak uzročno povezan s radovima tuženika, nastanak štete i visinu štete, što tužitelj nije napravio, a posebno nije dokazana odlučna činjenica – da je uzrok navodnoj novoj šteti bio rad tuženika iz 2014. Kako ta pretpostavka odgovornosti nije ispunjena, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev.

19. Odluku o troškovima tuženika prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP -a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23).

20. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je prvostupanjski sud na potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP-a jer sa žalbom nije uspio.

22. Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić