REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5391/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-737/2025-3 od 18. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-191/2024-10 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. U pogledu prva dva pravna pitanja, koja su sva vezana uz problematiku tzv. ulazne naknade tj. ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, je za navesti da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.

5. U prijedlogu postavljena pravna pitanja naznačena pod rednim br. 3. i 4., koja se odnose na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava, s obzirom na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev- 112/18 od 9. ožujka 2022., s kojom je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno.

6. Peto postavljeno pravno pitanje se odnosi na utvrđenja ništetnosti obje ugovorne odredbe (o naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita) i s njima povezano propitivanje potrebnog stupnja pažnje potrošača. U tom su smislu na to pravno pitanje primjenjive prethodne dvije točke ovoga obrazloženja.

7. U pogledu zadnjeg postavljenog pravnog pitanja je za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja (sagledavajući kao upravo onako kako je ono koncipirano i postavljeno) i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP). Sama činjenica nepostojanja prakse revizijskog suda u pogledu tog pravnog pitanja, na što se kao na razloge važnosti poziva tužena, ne daje tom pitanju važnost u smislu čl. 385.a. st. 1. ZPP.

8. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug