REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-447/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika „Croatia osiguranje“ d.d. Zagreb, Miramarska 22., OIB 26187994862 koga zastupa punomoćnik JB, dipl. pravn., zaposlenik tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-394/2019-3 od 23. siječnja 2020. kojom je potvrđena presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-34/2019-10 od 12. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-394/2019-3 od 23. siječnja 2020. i presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-34/2019-10 od 12. travnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 347.837,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog iznosa rente počev od 16.1.2018. pa do konačne isplate i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a buduće dospijevajuće iznose rente do svakog najkasnije 16. u mjesecu de da mu naknadi trošak postupka od 122.156,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2019. pa do isplate. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za sudskim troškom od 42.375,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda, poslovni broj Revd 392/2021-2 od 1. veljače 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije zbog pravnih pitanja;
„1….. da li se u parnici za naknadu štete s osnova izgubljene zarade utvrđenje o uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i gubitka na zaradi može izvoditi samo na temelju činjenice da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio rješenje o priznavanju prava svom osiguraniku s osnova profesionalne nesposobnosti za rad ili je tuženiku u parnici dopušteno dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja tužitelja, odnosno gubitka na zaradu?
2…. da li tužitelju kod utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad koja podrazumijeva punu radnu sposobnost za obavljanje drugih poslova tuženik može odgovarati za naknadu štete s obzirom na činjenicu da okolnost što se tužitelj nije mogao ili nije htio zaposliti na tim drugim poslovima nije u uzročno-posljedično vezi sa štetnim događajem?“
4. Tuženik je podnio reviziju postavljajući navedena pitanja i to zbog pogrešne primjene primijene materijalnog prava uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači i prihvati žalba tuženika te preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizijski navodi nisu osnovani pa predlaže odbaciti reviziju, podredno odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 1. ožujka 2008. a zbog kojih povreda došlo do profesionalne nesposobnosti za rad te stoga traži razliku između mirovine i pretpostavljene plaće KV radnika građevinskog sektora u Sisačko- moslavačkoj županiji.
9. Nižestupanjski sudovi zaključuju da umirovljene tužitelja i razlozi zbog kojih je takva odluka donesena predstavljaju prethodno (prejudicionalno) pitanje od kojega ovisni donošenje odluke u ovom parničnom postupku, a to tome prethodnom pitanju je pravomoćno odlučilo nadležno upravno tijelo te da stoga parnični sud nije ovlašten po prigovoru tuženika ispitivati pravilnost tako donesene odluke. Pri tom otklanja prigovor tuženika da nije vezan rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer nije sudjelovao u postupku koji se vodio pred tim tijelom i da stoga u ovom postupku može dokazivati drugačije, odnosno da može dokazivati da ne postoji uzročna veza između štetnog događaja odnosno ozljeđivanja u štetnog događaju i umirovljenja tužitelja.
10. U odnosu na prvo postavljeno pitanje za istaknuti je sljedeće;
10.1. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
10.2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. travnja 2009. KLASA: UP/141-02-08-02/OB:05164262954 URBROJ: 341-15-06/2-08-024630 tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu i određena je visina iste, pri čemu je navedeno da je to pravo tužitelju priznato zbog bolesti. U tom postupku nisu se utvrđivale pretpostavke za odštetnu odgovornost, niti je u tom postupku sudjelovao tuženik. Dakle, u postupku pred upravnim tijelom nisu se raspravljale, niti utvrđivale činjenice koje se utvrđuju u postupku radi naknade štete.
10.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje u odluci Revt- 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je rečeno: „Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravo tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (isto tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).
10.4. Isto tako revizijski sud u odluci Rev-x-165/2016 od 7. ožujka 2017. navodi: „Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan Rješenjem tužitelja od 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M. Naime, tim Rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim Rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.“
10.5. Nadalje, u odluci Rev-1261/2021 od 2. veljače 2022. revizijski sud je zauzeo shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja te je dopušteno u parnici dokazivati uzročno- posljedičnu vezu.
10.6. Treba dodati da je identično shvaćanje revizijski sud zauzeo i u nizu drugih odlukama primjerice Rev-594/2023 od 22. studenoga 2023., Rev-901/2023 od 3. travnja 2024. i drugima.
11. Stoga odgovor na pitanje postavljeno od strane tuženika glasi: U parnici za naknadu štete s osnova izgubljene zarade utvrđenje o uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i gubitka na zaradi može tuženik u parnici dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja tužitelja, odnosno gubitka na zaradu.
12. U odnosu na drugo postavljeno pitanje za istaknuti je sljedeće;
12.1. Ovaj sud je u odluci broj Rev 378/11-3 od 15. svibnja 2013. istaknuo da;
„Suprotno navodima tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da kod tužitelja, zbog posljedica prometne nezgode, nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost kojom je mogao raditi na drugim poslovima puno radno vrijeme. Činjenica da se tužitelj nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da se nije prijavio na Zavod za zapošljavanje u svrhu traženja posla u okviru preostale radne sposobnosti, ukazuju da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade.“
12.2. Nadalje, u odluci broj Rev 1454/2021-2 od 4. listopada 2022., revizijski sud je istaknuo;
„Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, koje je utemeljeno na shvaćanju ovog revizijskog suda, oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u situaciji kada se isti nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, jer je ta okolnost izvan uzroka ozljede na radu (u tom smislu i Rev-x 713/11 od 14. prosinca 2011., Rev 1030/2017-2 od 27. travnja 2021. i dr.). Svaki oštećenik je dužan nastojati da šteta koju trpi bude što manja i u tom smislu dužan je poduzimati radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama. Obzirom da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO, pravilno je nižestupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, pri čemu nesporna okolnost da je njegov ugovor o radu na određeno vrijeme prestao istekom vremena na koje je sklopljen ne utječe na donošenje drukčije odluke.“
12.3. Također, u odluci Rev 1213/2021-2 od 9. travnja 2024., ovaj sud je istaknuo da odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu izgubljene zarade odnosno rente zbog izgubljene zarade, sud treba uzeti u obzir je li tužitelj poduzeo radnje kojima bi spriječio nastanak štete u vidu izgubljene zarade.
13. Dakle, odgovor na drugo postavljeno pitanje bi glasio;
Nakon što se utvrdi postojanje uzročno posljedične veza između štetnog događaja i činjenice da se tužitelj nije zaposlio na drugim poslovima, tuženik će odgovarati za štetu pod uvjetom da se tužitelj pokušao zaposliti na drugim poslovima s preostalom radnom sposobnošću, ali to nije uspio zbog utvrđene nesposobnosti za rad.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade, nižestupanjski sudovi su trebali uzeti u obzir činjenicu da tuženik sudjelovao u postupku pred HZMIO i da stoga može osporavati postojanje uzročno posljedičnu vezu između ozljeda u predmetnom događaju i odlaska u invalidsku mirovinu kao i je li tužitelj poduzeo radnje kojima bi spriječio nastanak štete u vidu izgubljene zarade na način da se pokušao zaposliti, a kako su propustili te činjenice raspraviti, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno, te nema uvjeta za preinaku presude u pogledu primarno istaknutog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a obje presude u tom dijelu ukinuti.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
