Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-128/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35/III, protiv tuženika CC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vranješ i Sandra Trojanović Sršen u Orebiću, Obala pomoraca 32 a, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-686/2025-6 od 10. prosinca 2025., u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-686/2025-6 od 10. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik neovlašteno i protupravno, bez pravne osnove zauzeo dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 6443 m2, pa je dužan istu predati tužitelju slobodnu od osoba i stvari uklanjanjem izrađenih objekata i to dijelove ove nekretnine koji su na skici vještaka Tonia Farca dipl. ing. geod. označeni kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5257 m2 i označen točkama: 17-18-19-20-21- 22-23-24-25-30 (omeđen žičanom ogradom), 28-29-30-31-32-33-34 (ograđen betonskim zidom), 34-35 (željezna industrijska vrata), 35-36 (žičana ograda), 36-37-38-39-40-41-42- 43-44-45-46 (iskopana gomila kamenja), 47-95-48-49 (ograđeni betonski zid), dio nekretnine označen točkama 46-50-51-52-53-54-55-56-57-58-59-17, te objekt označen sivom bojom gabarita 35 m x 14 m i omeđen točkama 85-90-91-92-88, manji objekt omeđen točkama 85-84-86-87-88-85, te dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1186 m2 i omeđen točkama 33-34-35-36-60-61-62-63-64-65-66-67- 68-69 (omeđeno žičanom ogradom), 70-71-72-93-94-70 (koje točke označavaju pomoćni objekt), 72-73-74-93 (betonski ograđeni zid), 74-75-76-83-82-81-80-79-78-77-33 (točka I. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 993,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem zahtjeva uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 287,21 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o tim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP ne koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 291. stavak 3. ZPP koju nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud odgodio pripremno ročište od 14. svibnja 2018. ističući da je umjesto toga trebao utvrditi presumirano povlačenje tužbe jer je tužitelj izostao s tog ročišta a tuženik se nije upustio u raspravljanje. Naime, protivno tome, iz podataka predmeta proizlazi da tuženik tom ročištu nije niti bio prisutan jer je greškom u otpremi poziva propušteno tuženika pozvati na predmetno ročište, kako to proizlazi iz zapisnika na listu 3 spisa, nastavno čemu nisu bile ostvarene pretpostavke za navedeno povlačenje tužbe, zbog čega odgoda ročišta zbog propuštanja dostave poziva nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Nije u pravu žalitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao javnog šumoposjednika koji gospodari šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, radi predaje fizičkog dijela nekretnine, slobodne od osoba i stvari, označena kao dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 6443 m2 , uklanjanjem izgrađenih objekata na točno određenim dijelovima predmetne nekretnine označeni na skici vještaka, od čega je dio od 5257 m2 omeđen žičanom ogradom, ograđenim betonskim zidom s željeznim industrijskim vratima i iskopanom gomilom kamenja, te izgrađenim objektom 35 m x 14 m i manjim drugim objektom koji služe kao staja i cisterna za vodu, te dio predmetne nekretnine od 1186 m2 omeđen žičanom ogradom koje precizirane točke označavaju pomoćni objekt te betonski ograđeni zid, utemeljen na tvrdnji da je tuženik bespravno zauzeo i drži predmetno zemljište posjekavši pri tome stabla primorskog bora od oko 30 m3 procijenjene posječene drvne mase.

9. Prema razlozima prvostupanjske presude, u postupku je nesporno:

- da je tužitelj javni šumoposjednik kao pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u njezinom vlasništvu,

- da je u vrijeme podnošenja tužbe kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao pašnjak i šuma Rudine od 434571 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je tijekom trajanja ovog postupka izvršena parcelacija (dioba) navedene katastarske čestice geodetskim elaboratom s prijavnim listom od 5. studenoga 2024. čiju izradu je financirao tuženik, kojim su od dijela naprijed navedene površine u posjedovnici istog zk. ul. iste k.o. uspostavljene nova kč. br. [katastarska čestica] od 4728 m2 i kč. br. [katastarska čestica] od 1027 m2 kao uređena zemljišta, s istim upisom prava vlasništva u vlastovnici tog zk.ul u korist Republike Hrvatske,

- da tuženik utuženi dio predmetne nekretnine koristi za potrebe svog seoskog obiteljskog gospodarstva, ogradivši ga na naprijed navedeni način, dok je na dijelu izgradio staju s manjim pomoćnim objektom, cisternom za vodu, tvrdeći u prvostupanjskom postupku, jednako kao i u žalbi, da za takvo korištenje zemljišta ima valjanu pravnu osnovu u vidu odobrenja Općine Orebić na čijem području se nesporno nalazi predmetna nekretnina.

10. U ovom stadiju postupka, imajući u vidu žalbene razloge tuženika, sporna je pored osnove korištenja utuženog dijela zemljišta od strane tuženika (posjeda) i aktivna legitimacija tužitelja odnosno okolnost - je li tužitelj kao nevlasnik ali javni šumski posjednik koji gospodari šumskim zemljištem u vlasništvu RH, ovlašten na pravnu zaštitu koju zahtijeva u ovom postupku.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da navedena katastarska čestica predstavlja šumsko zemljište koje je kao takvo uvršteno u Program gospodarenja šumom i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu [adresa] za period od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2017. sukladno i izvanrednoj reviziji tog Programa,

- da Općina Orebić tuženiku ni na koji način nije odobrila korištenje predmetne nekretnine niti ga uvela u posjed iste, niti je kao jedinica lokalne samouprave to i mogla učiniti (iskaz načelnika Općine), jer navedena jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena izdati odobrenje za korištenje predmetnog šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je nak on pokretanja ovog postupka, Općina Orebić 6. srpnja 2018. uputila V ladi RH, odnosno nadležnom Ministarstvu, zahtjev za darovanje, između ostalih, i predmetnog dijela zemljišta, o ko jem nije odlučeno, te da se tuženik usmeno obraćao načelniku kako bi riješio svoju pravnu situaciju u vezi predmeta spora, ali bezuspješno, jer da navedena jedinica lokalne samouprave nije u poziciji da bilo kome išta daruje bez da se prethodno provede natječaj, procijeni nekretnina i o tome donese odluka općinskog vijeća (iskaz načelnika Općine).

12. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navedena jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena odobriti korištenje spornog šumskog zemljišta nije je tuženiku takvo odobrenje dala, čime je tuženik protupravno zauzeo sporni dio takvog zemljišta.

13. Kako tuženik na taj način utuženi dio nekretnine drži bez pravne osnove čime je protupravno zauzeo i koristio šumsko zemljište za potrebe svog obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, to je, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev, prethodno pravilno ocijenivši neosno vanost prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, polazeći od valjanog zaključka da je tužitelj ovlašten na podnošenje predmetne tužbe kao javni šumoposjednik koji gospodari šumskim zemljištem, pružajući zahtijevanu pravnu zaštitu u smislu članka 17. stavak 1. i 5. i članka 41. stavak 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj: 140/05, 82/06, 129708, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14, 68/18, - dalje: ZŠ) prema kojem je upravo tužitelj dužan osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta od protupravnog prisvajanja i korištenja i drugih protupravnih radnji, te provoditi šumski red, slijedom čega je ovlašten zahtijevati da mu tuženik preda predmetni dio zemljišta slobodan od osoba i stvari tuženika.

14. Na pravilnost primjene materijalnog prava nije od utjecaja okolnost da se prvostupanjski sud ocjenjujući osnovanost zahtjeva, u razlozima pobijane presude pozvao na odredbe članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/0, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZVDSP) koje reguliraju zaštitu vlasništva putem vlasničkog zahtjeva za povrat stvari, pravom vlasničkom tužbom, što ovdje nije slučaj, jer je vlasnica zemljišta Republika Hrvatska, a ne tužitelj. Međutim, tužitelj u ovom postupku niti ne nastupa kao vlasnik spornog zemljišta, već kao pravna osoba na koju je Republika Hrvatska prenijela pravo gospodarenja (korištenja) predmetnim šumskim zemljištem koji se nalazi u obuhvatu Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu [adresa], sukladno svojim vlasničkim pravima iz odredbe članka 30. stavak 2. i članka 35. stavak 6. ZVDSP. Kako tužitelj sukladno prenesenim ovlaštenjima gospodari predmetnim zemljištem kao javni šumoposjednik, koji je temeljem odredbe članka 41. stavak 1. ZŠ dužan osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta od protupravnog prisvajanja (kao u ovom slučaju), time je ovlašten u ovom postupku zahtijevati i predaju protupravno zauzetog šumskog zemljišta, slobodno od osoba i stvari tuženika, radi omogućavanja nesmetanog gospodarenja tim zemljištem.

15. Neutemeljeno tuženik ističe žalbene prigovore – da su od utuženog dijela kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. u zemljišnoj knjizi zbog provedene parcelacije uspostavljene nove , naprijed navedene katastarske čestice, zbog čega navedena katastarska čestice kao takva više ne postoji u zemljišnoj knjizi.

16. Protivno predmetnim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je provedena parcelacija neodlučna, jer je riječ o promjenama u posjedovnici predmetnog zk.ul. iste k.o. koje ni na koji način ne utječu na predmet spora. Naime, ta bi okolnost bila relevantna samo u situaciji da se zahtjev odnosi na upis knjižnog prava u zemljišnu knjigu na navedenoj nekretnini, u kojem slučaju bi odluka suda morala sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi u smislu članka 11. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj:63/19 i dr. -dalje ZZK). Kako takav upis nije predmet ovog spora, time je oznaka fizičkog dijela predmetne nekretnine na način kako je to tužitelj zahtijevao a prvostupanjski sud prihvatio izrekom pobijane presude, odlučna samo za određenost zahtjeva, odnosno identitet spornog zemljišta, koji mora biti dovoljno određen tako da odluka suda o takvom zahtjevu može poslužiti kao ovršna isprava. Potreba određenosti zahtjeva glede identiteta spornog zemljišta ostvarena je oznakom spornog fizičkog dijela šumskog zemljišta kojeg je zaposjeo tuženik površinom i točkama, te položajem izgrađenih objekata i zidova, sukladno skici vještaka geodetske struke, tako da nema nikakve dvojbe o tome o kojem šumskom zemljištu i dijelu predmetne nekretnine se radi odnosno što predstavlja predmet spora i obvezu tuženika prema tužitelju.

17. Protivno daljnjim navodima žalitelja da novo uspostavljene katastarske čestice prema prostornom planu predstavljaju zonu poslovne namjene K1-uslužna, K2- trgovačka, K3-komunalno servisna, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, da takva namjena spornog zemljišta prema pribavljenoj lokacijskoj informaciji ne predstavlja dokazanu činjenicu u ovom postupku, već planiranu namjeru takve namjene zemljišta, koja očigledno u vrijeme podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave nije ostvarena, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pravni status spornog zemljišta time nije promijenjen odnosno da je i dalje riječ o šumskom zemljištu.

18. Neosnovano tuženik ukazuje u žalbi i da je otpočeo posjedovati predmetno zemljište prije 15 godina sukladno odobrenju Općine Orebić u vrijeme kada je vlasništvo navedene katastarske čestice bilo uknjiženo na navedenu općinu, odnosno prije upisa prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Naime, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, tuženik u ovom postupku protivno svojoj obvezi iz članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP nije dokazao da je navedena jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena niti je dala odobrenje za korištenje spornog zemljišta za potrebe obiteljskog gospodarstva tuženika, jer to ne proizlazi niti iz iskaza načelnika niti dopisa na koje se tuženik poziva u žalbi, zbog čega primjena pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da ta činjenica nije dokazana, temeljem koje je prvostupanjski sud, protivno svim ostalim žalbenim navodima, izveo pravilan zaključak o protupravnom držanju spornog zemljišta od strane tuženika. Time adekvatan dokaz na okolnost pravne osnove korištenja zemljišta od strane tuženika ne mogu predstavljati iskazi svjedoka koje je predlagao saslušati na te okolnosti (bivšeg predsjednika Mjesnog odbora Kuna i LC "Indijan" iz Potomja).

19. Navedeno osobito time, što tuženik nije dostavio adekvatan dokaz na okolnost je li i temeljem čega, pravo vlasništva predmetne katastarske čestice bilo upisano u zemljišnoj knjizi u korist općine Orebić. Ovo stoga što je očigledno riječ o katastarskoj čestici velike površine, ranije društveno vlasništvo, koja je po kulturi dijelom pašnjak a dijelom šuma odnosno šumsko zemljište, temeljem koje činjenice je vlasništvo Republika Hrvatska stekla po samom zakonu dana 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj: 34/91) odnosno dana 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o šumama (Narodne novine broj: 52/90), bez obzira na upis tog prava u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] prije uknjižbe vlasništva u korist Republike Hrvatske.

20. Zbog naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke, dok žalba u odnosu na odluku o obvezi naknade parničnog troška nije posebno razmatrana, budući tuženik nije određeno istaknuo niti naveo razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava i glede troškova postupka, imajući u vidu da drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

21. Odluka iz točke II. izreke o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 5. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić