Poslovni broj: Us II-57/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković , članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Cib commerce d.o.o., Korenika 1, Buzet, OIB: 92337630965, zastupan po opunomoćeniku Dominiku Niziću, odvjetniku u Zagrebu, Milana Amruša 10, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, OIB:95857869241 Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Zavoda za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Josipa Jelačića 13c, OIB: 09014802211 i Remedylink d.o.o., Zagreb, Ulica Zvonimira Rogoza 14, OIB: 37507261097, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA: UP/II-034-02/25-01/709, URBROJ: 354-02/15-26-12 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 10. veljače 2026. odbijena je žalba Cib commerce d.o.o., Buzet, kao neosnovana (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka Cib commerce d.o.o., Buzet, kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je ugovaratelj u postupku javne nabave za grupu 2. ponudio vozilo Renault Master, verzija L2H3, da su nakon izvršnosti odluke o odabiru naručitelj i ugovaratelj 16. srpnja 2025. sklopili ugovor o javnoj nabavi. Međutim, da je ugovaratelj 22. kolovoza 2025. dostavio zahtjev za izmjenu u ponudi ponuđene marke vozila te priložio izjavu ovlaštenog zastupnika marke Renault za Italiju prema kojoj da su za vozila Renault Master (ponuđeno u ponudi) nove narudžbe zaprimane zaključno do prosinca 2024., a nova generacija vozila ne udovoljava stavkama tehničkih specifikacija te da je gospodarski subjekt na čiju sposobnost se ugovaratelj oslanjao raspolagao s određenom količinom vozila u pripremi, ali da su zbog dugotrajnosti postupka javne nabave vozila u međuvremenu prerađena i prodana drugim naručiteljima. Ističe da je osim promjene proizvođača i marke vozila naveo i novi servis koji nije naveden u osnovnoj ponudi i na većoj je udaljenosti od sjedišta naručitelja zbog čega se mijenja i izračun bodova u kriteriju udaljenosti servisa. Nadalje navodi da je naručitelj ocijenio da zamjenska vozila proizvođača Fiat marke Ducato zadovoljavaju sve stavke tehničke specifikacije iz dokumentacije o nabavi (DON) kao i vozila marke Renault Master, na temelju kataloga i tehničkih specifikacija vozi la koje je dostavio ugovaratelj. Navodi da je naručitelj sklopio dodatak ugovora primjenom članka 319. Zakona o javnoj nabavi. Citira članak 321. Zakona o javnoj nabavi te ističe da tuženik odluku temelji na zaključku da je u konkretnom slučaju došlo do okolnosti na koje ugovorne strane nisu mogle utjecati odnosno do nepredviđenih okolnosti koje opravdavaju izmjenu ugovora o javnoj nabavi, koji zaključak nije osnovan. Smatra da je iz elektroničke poruke proizvođača vozila Renault od 26. studenog 2024. upućene ugovaratelju vidljivo da je već u tijeku postupka javne nabave ugovaratelj imao saznanja da predmetno vozilo koje je ponudio neće biti moguće naručiti pa se ne može raditi o nepredviđenim okolnostima. U vezi upita naručitelja upućenog Ministarstvu gospodarstva od 2. rujna 2025. ističe da naručitelj tada nije raspolagao navedenom elektroničkom porukom izvođača pa se mišljenje Ministarstva temelji na nepotpunim podacima. Smatra da je predmetnom izmjenom ugovora došlo do izmjene bitnih elemenata ugovora odnosno faktične zamjene predmeta javne nabave, da je izmijenjena ekonomska ravnoteža ugovora. Navodi da je predmetnom izmjenom povećana udaljenost ovlaštenog servisa što je nepovoljnija okolnost za naručitelja pa je došlo do izmjene ekonomske ravnoteže ugovora. Predlaže poništiti rješenje tuženika i izmjenu ugovora od 11. studenog 2025. te da mu tuženik nadoknadi troškove postupka. Potražuje trošak za sastav tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti kao neosnovanog iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da prigovor iz tužbe u odnosu na članak 321. Zakona o javnoj nabavi – značajna izmjena ugovora tijekom njegova trajanja kojom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom , nije osnovan. Navodi da u konkretnom slučaju predmetna izmjena ugovora nije bila takve prirode da bi nakon iste ugovor po svojoj naravi postao značajno različit od prvotnog zaključenog ugovora, odnosno da istom nije izmijenjena pravna priroda ugovora. Smatra da je u konkretnom slučaju nedvojbeno ocijenjeno da se niti u jednom dijelu ne radi o izmjeni ekonomske ravnoteže u korist ugovaratelja jer je od ključnog značaja činjenica da je cijena ponuđenih vozila ostala ista. Navodi da tužitelj ne osporava tvrdnje da je gospodarski subjekt na čiju se sposobnost oslonio ugovaratelj (izabrani ponuditelj) raspolagao određenom količinom vozil u pripremi, ali zbog dugotrajnosti postupka javne nabave i izjavljenih žalbi vozila su u međuvremenu prerađena i prodana, stoga tuženik smatra da se radi o okolnostima na koje ugovaratelj nije imao utjecaj, a tužitelj nije dokazao tvrdnje da je u trenutku podnošenja ponude i tijekom pregleda i ocjene ponuda izabrani ponuditelj bio upoznat s nemogućnošću dobave navedenih vozila. Ističe da dokumentacijom o nabavi nije bila propisana obveza ponuditelja da se vozila održavaju na zalihi duži vremenski period, a što bi bilo ekonomski neprihvatljivo i otegotni uvjet. Tuženik zaključuje da nakon predaje ponude ponuđena vozila marke Renault Master više nisu bila dobavljiva iz razloga na koje izabrani ponuditelj nije mogao utjecati. Nadalje tuženik navodi da je naručitelj provjerio sukladnost tehničkih specifikacija zamjenskog vozila Fiat Ducato sa traženim specifikacijama propisanim dokumentacijom o nabavi te da je dostavljen dokaz o cijeni vozila, a ponuditelj je ostao pri cijeni navedenoj u prvotnoj ponudi te da se ne mijenjaju ni ostali elementi ponude – rok isporuke i jamstveni rok, dakle ne radi se o dobavi kupljenih vozila i izmjeni cijene ponude ili dobavi vozila tehničkih specifikacija koje ne bi odgovarale dokumentaciji o nabavi. U vezi udaljenijeg servisa tuženik ističe da je isto posljedica promjene marke vozila, a da kad se udaljenost ukalkulira u izračun ekonomski najpovoljnije ponude, ne dolazi do promjene u rangiranju ponuda već ponuda izabranog ponuditelja ostaje ekonomski najpovoljnija. Tuženik pri tome upućuje na ovosudnu presudu, poslovni broj: Us II-146/24 od 28. kolovoza 2024. Navodi da je u konkretnom slučaju ponuda izabranog ponuditelja i nadalje ekonomski najpovoljnija odnosno ne radi se o značajnoj izmjeni ponude. Ističe da je naručitelj prije odluke o predloženoj izmjeni zatražio mišljenje Ministarstva gospodarstva koje je navelo da prihvaćanjem zamjenskih vozila ne dolazi do povećanja cijene ni povećanja vrijednosti prvotno sklopljenog ugovora, zamjenska vozila odgovaraju tehničkim specifikacijama iz dokumentacije o nabavi pa se može uzeti u obzir primjena članka 319. Zakona o javnoj nabavi. Tuženik zaključuje da je naručitelj dokazao da se ne radi o značajnim izmjenama ugovora u smislu članka 321. Zakona o javnoj nabavi. Naglašava da je naručitelj u dokumentaciji o nabavi u dijelu izmjene ugovora propisao da naručitelj smije izmijeniti ugovor o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave u skladu s člancima 315. do 320. Zakona o javnoj nabavi. Tuženik smatra tvrdnje tužitelja o povredi načela transparentnosti i povredi načela jednakog tretmana nedokazanim i neutemeljenim. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Zainteresirana osoba Zavod za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije u odgovoru na tužbu navodi u bitnome da je ključna činjenica da je ponuditelj u tijeku ponude i otvaranja ponude imao dostupna vozila. Ističe da nije tražio u dokumentaciji o nabavi da ponuditelj treba imati na raspolaganju vozila odnosno da zalihe vozila treba čuvati. Navodi da je prestanak proizvodnje pojedinog modela vozila okolnost na koju ni ponuditelj ni naručitelj ne mogu utjecati. Ističe da ponuđeno vozilo – zamjensko zadovoljava sve stavke tehničke specifikacije, a udaljenost servisa nije imala utjecaj na ukupni poredak pa se može zaključiti da do bitne izmjene ugovora nije došlo, predmet nabave se nije promijenio ni poredak ponuditelja u ukupnom bodovanju. Smatra da tužitelj nastoji ispraviti činjenicu da nije podnio ekonomski najpovoljniju ponudu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Remedylink d.o.o., Zagreb nije dostavila odgovor na tužbu, iako je uredno pozvana.

6. Tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe Zavoda za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije, na temelju članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – ZUS).

7. U očitovanju na odgovor tuženika tužitelj navodi da se tuženik tek u odgovoru na tužbu očituje na elektroničku poruku proizvođača vozila što nije naveo u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je mišljenje Ministarstva gospodarstva doneseno bez uvida u navedeni dokaz pa ne može biti osnova za ocjenu izmjene ugovora. Navodi da povećanjem udaljenosti servisa dolazi do povećanja troškova što predstavlja nepovoljnu ugovornu okolnost u odnosu na ugovorne uvjete te se time mijenja ekonomska ravnoteža ugovora na štetu naručitelja, a u korist ugovaratelja.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Nadležnost tuženika je kontrola zakonitosti provedenog postupka što je tuženik i učinio te sukladno članku 425. stavku 1. točki 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 120/16. i 114/22. – ZoJN) osnovano žalbu odbio.

10. Prema podacima spisa i obrazloženja osporenog rješenja tuženika , naručitelj Zavod za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije 6. kolovoza 2024. u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (EOJN RH) objavio je poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/S F05-0008037, predmet nabave: nabava pet vozila za hitnu medicinsku pomoć, deset vozila za sanitetski prijevoz i vozilo sanitetskog prijevoza 8+1 s rampom za prijevoz invalida. Predmet nabave je podijeljen na tri grupe s dozvoljenim nuđenjem po grupama. Kriterij odabira ponude je ekonomski najpovoljnija ponuda temeljem kriterija cijena ponude relevantnog značaja 50%, odnosno maksimalno 50 bodova. Jamstveni rok relativnog značaja 40% odnosno maksimalno 40 bodova te udaljenost servisa vozila od sjedišta Zavoda relevantnog značaja 10% odnosno maksimalno 10 bodova.

11. U predmetnom postupku javne nabave za grupu 2 predmeta pristigle su dvije ponude koje je naručitelj ocijenio valjanim te je 7. ožujka 2025. donio odluku o odabiru kojom je kao najpovoljniju ponudu u predmetnoj grupi predmeta nabave odabrao ponudu ponuditelja Remedylink d.o.o. Zagreb. Protiv te odluke žalbu je podnio Cib commerce d.o.o. Buzet koja je rješenjem tuženika od 7. svibnja 2025. odbijena kao neosnovana. Dana 24. studenog 2025. naručitelj je u EOJN RH objavio obavijest o izmjeni ugovora tijekom njegova trajanja kojom je objavljeno sklapanje dodatka ugovora. Protiv te obavijesti žalbu je podnio Cib commerce d.o.o. Buzet.

12. U tijeku žalbenog postupka izvedeni su dokazi pregledom i analizom dokaznog materijala koji se sastoje od obavijesti o nadmetanju, poziva na dostavu ponuda, zapisnika o otvaranju ponuda, zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, odluke o odabiru, obavijesti o izmjeni ugovora, odabrane ponude te ostalih dokaza.

13. Tuženik je u detaljno obrazloženom osporenom rješenju odgovorio na žalbene navode (koji se u bitnome ponavljaju i u tužbi) u vezi obavijesti o izmjeni ugovora odnosno sklopljenom dodatku ugovora, na temelju članka 319. ZoJN, navodeći da je u postupku javne nabave ponuditelj za grupu 2 ponudio Renault Master vozila te je na temelju ponude donesena odluka o odabiru 7. ožujka 2025., a ugovor o javnoj nabavi sklopljen je 16. srpnja 2025., da je 22. kolovoza 2025. odabrani ponuditelj dostavio zahtjev za izmjenu u ponudi ponuđene marke i modela vozila, priložio je izjavu ovlaštenog zastupnika vozila marke Renault za Italiju prema kojoj su za vozilo Renault Master nove narudžbe zaprimane do zaključno prosinca 2024., a gospodarski subjekt na čiju se sposobnost odabrani ponuditelj oslanjao raspolagao je količinom vozila, ali zbog dugotrajnosti javne nabave i izjavljenih žalbi vozila su u međuvremenu prerađena i prodana drugim naručiteljima. Zamjenska vozila zadovoljavaju sve stavke tehničke specifikacije iz dokumentacije o nabavi, a iz priloženog cjenika vidljivo je da je cijena veća, ali je odabrani ponuditelj dostavio izjavu kojom jamči da ne odstupa od cijene navedene u troškovniku i potpisanom ugovoru. Izračun bodova mijenja se jedino u kriteriju udaljenosti servisa što ne utječe na ukupan poredak bodovanja prema kriterijima za odabir ponude te je ponuda izabranog ponuditelja i dalje ekonomski najpovoljnija. Sukladno dodatku ugovora bit će isporučena voz ila Fiat Ducato, cijena je ista kao u ponudi u sklopljenom ugovoru, isti je rok isporuke te je isti i jamstveni rok kao za vozila u ponudi, a udaljenost ovlaštenog servisa je 88 kilometara od sjedišta naručitelja. Nadalje je tuženik obrazložio da se naručitelj obratio Ministarstvu gospodarstva te dobio odgovor da se izmjena ugovora može izvršiti u primjeni članka 319. ZoJN. Vrijednost i priroda ugovora nisu promijenjene. Tuženik citira članke 319. i 321. ZoJN te zaključuje da je naručitelj u pravu kad navodi da uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja iste ne dovode do značajne izmjene ugovora. Tuženik napominje da se predmetnom izmjenom ugovora ne mijenja ni ekonomska ravnoteža u korist ugovaratelja, ne povećava se opseg ugovora, ne mijenja se cjelokupna priroda ugovora niti su izmjenom ugovora povrijeđena subjektivna prava bilo kojeg drugog subjekta. Tuženik zaključuje da predmetne izmjene ugovora o javnoj nabavi nisu značajne izmjene koje bi zahtijevale provođenje novog postupka javne nabave. Žalbeni je navod stoga ocijenjen neosnovanim. Tuženik je ocijenio neosnovanim i žalbeni navod u vezi primjene članka 310. ZoJN jer je tužitelju naručitelj dostavio na uvid cjelokupnu dokumentaciju postupka i sve popratne dokumente temeljem kojih je donio obavijest o izmjeni ugovora. Žalbeni navod u vezi primjene članka 315. ZoJN ocijenjen je neosnovanim s detaljnim obrazloženjem da je naručitelj u dokumentaciji o nabavi specificirao sve okolnosti pod kojima smije doći do izmjene ugovora (točka 4.4.

– Uputa za ponuditelje – Izmjene ugovora – Prijedlog ugovora - sastavni dio dijela dokumentacije o nabavi).

14. Osporavano rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), stoga ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drugačije tumači, dajući svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

15. Kako je tužbeni zahtjev odbijen nema zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

16. Slijedom svega navedenog je, na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić