Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-185/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZM, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ZM, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-444/2024-26 od 2. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K- 444/2024-26 od 2. prosinca 2025. optuženi ZM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – omogućavanje trošenja droga, opisanog i kažnjivog po članku 191. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 191. stavka 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 optuženom ZM izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP), u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP optuženom ZM naloženo je da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristo eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene odluke žalbu je podnio optuženi ZM po braniteljici Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnici iz Orahovice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak, odnosno da istu preinači u smislu žalbenih razloga.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Optuženik nadalje navodi da bi u pisanom otpravku prvostupanjske presude morale biti izložene nesporne činjenice te da je određeno i potpuno trebalo izložiti koje su sporne činjenice i iz kojih razloga ih prvostupanjski sud uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i njegova krivnja. Nadalje optuženik ističe da obrazloženje pobijane presude ne sadrži analizu kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a u odnosu na odlučne činjenice, odnosno elemente kaznenog djela ne sadrži obrazloženje i navode o tome zašto sud smatra da su ti elementi ostvareni, i konačno, zašto nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarili elementi kaznenog djela za koja ga je sud proglasio krivim.

7. Iz ovako opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj upire na povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, odnosno utvrdio je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim.

8. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj drži da odlučne činjenice dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja prvostupanjskog suda, a da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja povrijeđen i Kazneni zakon. Žalitelj drži da niti jedan od provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku ne daje pouzdano utvrđenje da je on počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Iz iskaza optuženika, kao i iskaza svjedokinje TM, po stavu žalitelja, proizlazi da su se našli isključivo radi druženja i provoda, a ne iz namjere davanja ili omogućavanja trošenja opojne droge. Žalitelj ističe da je svjedokinja decidirano navela da joj on nikada nije dao marihuanu niti joj smotao joint, a osim toga da je u cijelosti potvrdila njegovu obranu jer da je u svom iskazu ukazala da je samo sudjelovala u nabavljanju marihuane koju je konzumirala zajedno s njim što znači da je bila konzument marihuane, da je trošila svoju marihuanu i da je, dakle, svojom odlukom uzela joint. Nadalje je navela da dugi niz godina nije ni u kakvoj vezi s optuženikom tako da nema razloga pogodovati optuženiku, a detaljno je obrazložila zašto je dala takav iskaz pred državnim odvjetništvom i policijom gdje se njezin iskaz podudara s obranom optuženika. Žalitelj tvrdi da nema ni jednog dokaza koji bi upućivao da se radi o marihuani koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola koji se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga jer da u konkretnom slučaju ni od njega niti od svjedokinje nije oduzeta bilo kakva biljna materija. Žalitelj navodi da činjenica da je prilikom prvog ispitivanja faktično priznao počinjenje kaznenog djela sama po sebi nije dovoljna za osuđujuću presudu jer se presuda ne može temeljiti samo na njegovom priznanju bez drugih materijalnih ili personalnih dokaza.

9. Suprotno stavu žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud nakon cjelovite dokazne građe izveo argumentirane i pravilne zaključke da je optuženik počinio sva obilježja terećenog mu kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. KZ/11.

10. Naime, upravo iz iskaza optuženika prilikom prvog ispitivanja gdje priznaje da je dao drogu marihuanu na uživanje TM i same svjedokinje TM proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to opisano u izreci pobijane presude.

11. U svojim iskazima na raspravi optuženik i svjedokinja su reterirali, međutim kada ih se pitalo zašto su mijenjali svoj iskaz u odnosu na iskaze dane u prethodnom postupku ni optuženik niti svjedokinja nisu dali prihvatljivo obrazloženje osim što su njihovi iskazi dani s ciljem poboljšanja procesne pozicije optuženika, a što je prvostupanjski sud pravilno cijenio.

12. Stoga, uzimajući u obzir iskaze optuženika i svjedokinje TM, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik u dva navrata omogućio TM trošenje droge marihuane, a navedeno potvrđuje okolnost da je tijekom postupka svjedokinja bila obuhvaćena policijskim postupanjem te je u njezinom mobilnom uređaju pronađena komunikacija s optuženikom, a kako je optuženik u svojoj obrani u prethodnom postupku i naveo da se radilo o porukama u kojima je TM od njega zatražila da joj "riješi marihuanu", nakon čega ju je on počastio marihuanom te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se radi o porukama takvog konteksta iz kojeg proizlazi da je TM znala da joj optuženik može "riješiti marihuanu" , da je očekivala da će on to učiniti te mu je i slala takve poruke zbog čega su se realizirali njihovi susreti radi konzumacije marihuane koju je optuženik dao TM na njezinu zamolbu, a što proizlazi i iz SMS poruka.

13. Slijedom iznijetog, pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda pa se ne može prihvatiti teza žalitelja da se pobijana presude isključivo temelji na priznanju optuženika i iskazu svjedokinje danom u prethodnom postupku. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.

14. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nije provedeno vještačenje biljne materije koju bi on dao na uživanje svjedokinji jer iz izreke pobijane presude proizlazi da se radilo o dva jointa (ručno motane cigarete) koju je svjedokinja konzumirala pa samim time iz opravdanog razloga nije bilo moguće provesti vještačenje na okolnost utvrđivanja sastava biljne materije tetrahidrokanabinola više od 3%, a koju materiju, odnosno da se radilo o drogi marihuani optuženik niti ne spori, već samo spori da bi ju dao na uživanje svjedokinji.

15. Stoga je žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

16. U odnosu na odluku o kazni, a s obzirom da sukladno odredbi članka 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je razmatrao kaznu na koju je optuženi ZM osuđen.

17. Kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, i po mišljenu ovog drugostupanjskog suda, dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te je primjerena svim utvrđenim okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

18. Prvostupanjski sud optuženiku nije našao olakotnih okolnosti, dok je otegotnim cijenjena njegova ranije osuđivanost u više navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa dogama, kao i prekršajna kažnjavanost.

19. Ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se ovako izrečenom kaznom utjecati kako na optuženika tako i na ostale da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

20. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak