Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1639/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice pod 1) PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) MO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5006/2019 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5006/2019 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje kako u ostavinsku masu iza pok. HO pok. HO umrlog **.**.2013. ne ulazi ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se predmetna 1/4 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvaja u korist tužitelja ŠO HO i isti ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za ¼ dijela uz istovremeno brisanje tog prava u udjelu od ¼ s imena tuženika, koji su zajedno s tužiteljem isključivi pravni sljedbenici upisanog vlasnika HO. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinsku masu iza pok. HO ne ulazi ½ dijela od ½ dijela ostavitelja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se predmetna ¼ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvaja u korist tužitelja te isti ovlašćuje temeljem ove presude zatraži ti i postići upis u prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za ¼ dijela uz istovremeno brisanje tog prava u udjelu od ¼ s imena tuženika (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici pod 3) parnični trošak u iznosu od 8.106,16 eura.
2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da u sastav ostavinske imovine iza smrti njegovog pok. oca HO, ujedno supruga tužen ice pod 1) i oca tuženica pod 2) i 3), ne ulazi 1/4 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te 1/4 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] , iz razloga što se radi o ulaganjima tužitelja u imovinu ostavitelja u traženom dijelu.
6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužitelj (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. i članka 8. ZPP-a, jer su u obrazloženju presude navedeni svi oni dijelovi koje presuda mora sadržavati, a dokazi su ocijenjeni brižljivo, u skladu s člankom 8. ZPP- a.
7. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je pok. HO preminuo **.**.2013., a njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni su supruga PO te djeca MO, EO i ŠO,
- da ostavinsku imovinu čine suvlasnički dijelovi nekretnina i to 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te nekretnine u k. o. [katastarska općina],
- da je ostavinski postupak iza smrti pok. HO bio prekinut rješenjem suda te je upućen ŠO, sin ostavitelja pokrenuti parnicu protiv PO, MO i EO, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, odnosno izdvajanja iz ostavine sa osnova ulaganja u imovinu ostavitelja za 1/4 suvlasničkog dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te za 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je istim rješenjem upućena PO pokrenuti parnicu protiv ŠO, MO i EO, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, tj. radi izdvajanja iz ostavine s osnova bračne stečevine 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je u parničnom postupku koji se vodio pod brojem P -2154/17 pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužiteljice PO, slijedom čega je utvrđeno da u ostavinsku masu iza pok. HO ne ulazi ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa se 1/2 dijela te čestice izdvaja u korist tužiteljice PO, dok je preostali dio zahtjeva kojim je traženo da u ostavinsku masu iza pok. HO ne ulazi 1/10 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odbijen, te da je sud u tome postupku cijenio doprinos PO u stjecanju imovine stečene u braku s ostaviteljem u omjeru od 50%,
- da je nakon toga pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-2317/19 od 24. svibnja 2019. utvrđeno da ostavinsku masu iza pok. HO čine čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 1/2 dijela, te čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 1/2 dijela te su njegovim nasljednicima proglašeni supruga i djeca, svaki za po 1/4 dijela,
- da je tužitelj u postupku tvrdio kako je vlastitim sredstvima ulagao u nekretnine (adaptacija i proširenje stana u [adresa] te sudjelovanje u gradnji kuće u [adresa] putem kredita), smatrajući da time stječe pravo izdvajanja odgovarajućih suvlasničkih dijelova iz ostavine,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako je ostavitelj (otac tužitelja) bio osoba koja je kupila zemljišta i organizirala te financirala gradnju objekata, dok su eventualna ulaganja tužitelja bila djelomična, uz suglasnost ostavitelja i bez jasnog sporazuma o stjecanju vlasništva,
- da pojedini svjedoci potvrđuju kako je tužitelj sudjelovao u financiranju gradnje, uključujući podizanje kredita, ali nemaju neposrednih saznanja o postojanju dogovora o prijenosu vlasništva ili stjecanju suvlasničkih dijelova,
- da drugi svjedoci iskazuju kako je ostavitelj vlastitim sredstvima i radom izgradio predmetne nekretnine te da je on odlučivao o gradnji i raspolaganju imovinom ,
- da iz provedenog očevida i nalaza vještaka proizlazi opis i stanje nekretnina, uključujući stupanj dovršenosti i izvedene radove, pri čemu je utvrđeno da objekti predstavljaju jedinstvene građevinske cjeline koje nisu izgubile svoj identitet naknadnim ulaganjima,
- da sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi da bi tužitelj vlastitim sredstvima izgradio posebnu, fizički i pravno odvojivu cjelinu niti da bi ulaganja bila učinjena radi stjecanja stvarnog prava na predmetnim nekretninama,
- da su obje nekretnine kupljene u vrijeme dok je tužitelj bio dijete, a ulaganja koja je vršio tužitelj učinjena su dogovorno s njegovim pok. ocem u svrhu poboljšanja kvalitete stambenog prostora kojega tužitelj s obitelji koristi, a ne u svrhu stjecanja vlasništva,
- da se nitko od svjedoka nije decidirano izjasnio da bi mu bilo poznato kako je volja ostavitelja bila da tužitelj svojim ulaganjima stječe vlasništvo na nekretninama koje su predmet raspravljanja u omjeru koji tužitelj potražuje .
8. Prvostupanjski sud navodi da je o sastavu i opsegu ostavinske imovine pravomoćno odlučeno rješenjem o nasljeđivanju, koje veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku u kojem se utvrđuje opseg i sastav ostavine pa tako i tužitelja, slijedom čega isti nema pravni interes za vođenje predmetnog postupka.
9. Neovisno o tome, prvostupanjski sud nalazi da tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove za stjecanje stvarnih prava na predmetnim nekretninama, budući da su iste stečene i građene sredstvima ostavitelja, dok su tužiteljeva ulaganja izvršena uz suglasnost ostavitelja radi poboljšanja i dovršenja postojećih objekata, a ne radi stjecanja vlasništva.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud ocjenjuje da eventualna prava tužitelja mogu biti isključivo obveznopravne naravi, ali ne i stvarnopravne, zbog čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna, dok žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.
12. U odnosu na tvrdnje tužitelja o ulaganjima u nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud na temelju njegovog iskaza, iskaza svjedoka te provedenog očevida i vještačenja utvrdio da je tužitelj određena ulaganja u nekretnine doista vršio, osobito u pogledu adaptacije stambenog prostora u [adresa] te sudjelovanja u gradnji objekta u [adresa]. Međutim, pravilno je sud zaključio da su predmetne nekretnine izvorno kupljene i građene sredstvima ostavitelja, koji je ujedno organizirao i vodio gradnju, dok opseg i pravna narav tužiteljevih ulaganja nisu takvi da bi upućivali na stjecanje suvlasništva.
13. Prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio da između stranaka nije postojao pravni posao ili druga pravno relevantna osnova kojom bi tužitelj stekao stvarna prava na predmetnim nekretninama, niti je ostavitelj za života valjano raspolagao imovinom u tome smislu. Izvedeni dokazi upućuju na zaključak da su ulaganja tužitelja bila izvršena uz suglasnost ostavitelja, radi poboljšanja i dovršenja postojećih objekata, a ne radi stjecanja vlasništva.
14. Nadalje, tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze te pogrešno utvrdio da ulaganja tužitelja nisu dovela do stvarnopravnog stjecanja dijela predmetnih nekretnina. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud proveo sve predložene dokaze, uključujući saslušanje svjedoka i vještačenja, proveo očevid na samim nekretninama, analizirao iskaze tužitelja, članova obitelji i svjedoka, usporedio ulaganja tužitelja s vremenom nastanka građevina te izvorom f inanciranja, utvrdio da su nekretnine kupljene i izgrađene sredstvima ostavitelja prije nego je tužitelj bio punoljetan, da su kasnija ulaganja bila radi adaptacije, uređivanja ili dogradnje koje nisu mijenjale identitet stvari te su izvršene uz suglasnost i za potrebe stanovanja, a ne s ciljem stjecanja vlasništva. Žalbenim navodima tužitelj ne nudi uvjerljiv pravni argument koji bi doveo u sumnju ispravnost ovih utvrđenja.
15. Tužitelj svoj zahtjev temelji na stajalištu da je ulaganjima stekao odgovarajuće suvlasničke dijelove. Međutim, stvarno pravo vlasništva na nekretnini ne može se steći samim ulaganjima, osim ako ulaganja rezultiraju izgradnjom nove samostalne stvari ili određenog odvojenog dijela, što ovdje nije dokazano . Samo uređivanje, adaptacije i dogradnje učinjene uz pristanak vlasnika predstavljaju obveznopravni zahtjev (naknadu ulaganja), a ne stvarnopravni naslov, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.
16. Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje pravnog posla, niti druge zakonom propisane osnove stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama (članak 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), uključujući ni pretpostavke za stjecanje po osnovi građenja na tuđem zemljištu u smislu odredbi članka 153. navedenog Zakona, odnosno odredbi članka 24. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.). Sama činjenica ulaganja tužitelja u tuđu nekretninu, pa i u slučaju kada su ta ulaganja izvršena uz suglasnost vlasnika, ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje suvlasništva dijela predmetnih nekretnina (1/4) kako smatra tužitelj, već eventualno mogu biti temelj obveznopravnog zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako zahtjev tužitelja da se iz ostavinske mase iza pok. oca izdvoji ¼ predmetnih nekretnina nije osnovan.
17. Kako je sud pravilno utvrdio, u ovoj parnici radi se o jedinstvenom i nužnom suparničarstvu jer se odluka mora odnositi na sve nasljednike jednako. Stoga suprotno stavu žalitelja, priznanje jednog od tuženika ne može obvezati sud ni proizvoditi djelovanje prema ostalim suparničarima pa je i ovaj žalbeni navod neosnovan.
18. Odluka o parničnom trošku je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 , dalje: Tarifa) te je ista valjano obrazložena.
19. Iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Splitu 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
