REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-11/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika BE i državno odvjetničke savjetnice CE, dana 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SE, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 26,60 EUR (slovima: dvadeset šest eura i šezdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće tekućom:

- na iznos od 24,51 EUR od 16.05.2021. godine

- na iznos od 1,68 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 0,27 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 0,14 EUR od 16.03.2023. godine pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 768,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 5. 5. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 15. 1. 2026. tako da glasi:

1// „ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SE, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 26,60 EUR (slovima: dvadeset šest eura i šezdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 24,51 EUR od 16.05.2021. godine

- na iznos od 1,68 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 0,27 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 0,14 EUR od 16.03.2023. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da mu je dostavljena tužba kojom tužitelji potražuju isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024.

7. U utuženom razdoblju na snazi je bila odredba čl.4. st.2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14 i 70/18) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8. Tuženik je punomoćniku tužitelja dostavio odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora od 29. travnja 2024. broj N-DO-19/2024 u kojoj je prihvatio zahtjev za mirno rješenje spora:

- HE za iznos od 48,17 eura,

- ČE za iznos od 1,61 eura,

- VE za iznos od 206,48 eura,

- FE za iznos od 1,09 eura,

- OE za iznos od 0,01 eura,

- LE za iznos od 1,01 eura,

- SE za iznos od 0,41 eura,

- TE osnovan za iznos od 0,01 eura,

- ŠE za iznos od 0,01 eura,

- ZE za iznos od 0,02 eura,

- UE za iznos od 545,33 eura,

- ĆE za iznos od 0,01 eura,

- KE za iznos od 10,09 eura,

- JE za iznos od 2,60 eura.

Odbijen je zahtjev za mirno rješenje spora podnositelja zahtjeva ME, GE, AE, EE i ŽE jer je utvrđeno da njihovo potraživanje nije osnovano.

9. Tužiteljima su uz odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora dostavljeni izračuni iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore i kartoni primanja iz kojih su vidljivi podaci o radu podnositelja zahtjeva, izvršene isplate, te iskorišteni godišnji odmor, kao i podaci o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, čime je udovoljeno zahtjevu tužitelja za dostavu te dokumentacije. Tužitelji kojima je prihvaćen zahtjev za mirno rješenje spora su pozvani dostaviti podatke o brojevima računa radi isplate ali ih do pisanja ovog odgovora na tužbu nisu dostavili.

Dokaz: uvid u odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora s dostavnicom,

- kartoni primanja

- izračuni dugovanja

10. Slijedom navedenog tuženik priznaje tužbeni zahtjev sukladno izračunima koje dostavlja u prilogu i odluci o zahtjevu za mirno rješenje spora za tužitelje u odnosu na koje je nađeno dugovanje, dok u odnosu na ostale tužitelje osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

12. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024.

13. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 20,60 EUR.

Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘r’ Tabele 1 iz nalaza.

15. U odnosu na prigovore tužitelja u pisanom očitovanju sudski vještak navodi:

Tužitelj predmetnim podneskom prigovara nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu, ističući u bitnom kako nalaz i mišljenje nije potpun i to stoga što tužitelj smatra da se u izračun naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora u obzir trebaju uzeti i neto naknade koje je tužitelj primao u mjesecima koji prethode mjesecu u kojem je korišten godišnji odmor (neto naknada za rad na terenu, neto naknada za stražarsku službu te neto naknada za dežurstvo i sl.), a ne samo plaće ostvarene u tim mjesecima.

Pri tome se tužitelj poziva na odredbe članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 54/2014, 70/2018) te članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine, broj 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023, 14/2024), a prema kojima djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Vještak ističe kako je u danom nalazu i mišljenju izračune razlika naknada za godišnji odmor temeljio upravo na navedenim odredbama, dakle polazilo se od prosječnih mjesečnih plaća tužitelja ostvarenih u prethodna tri mjeseca. Neto naknade koje su isplaćivane tužitelju nisu plaća (niti prema odredbama Zakona o radu, niti prema odredbama poreznih, odnosno propisa povezanih s obračunom obveznih doprinosa). Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

S obzirom da se prigovor tužitelja u biti odnosi na pravna pitanja, ako sud utvrdi da se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora treba računati i na bazi primljenih neto naknada, a ne samo na bazi primljenih plaća u tri mjeseca koji prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor te ako u tom smislu sud usvoji dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog, dodatnog vještačenja, vještak predlaže da nakon određivanja vještačenja s novim zadatkom obveže tužitelja na uplatu odgovarajućeg predujma troškova vještačenja i nakon toga da spis predmeta uputi vještaku na izradu dodatnog nalaza i mišljenja.

16. U dodatnom nalazu sačinjenom na prijedlog tužitelja po nalogu suda sudski vještak je naveo: U odnosu na dodatni zadatak suda, a prema prijedlogu tužitelja, kojim se nalaže obračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u odnosu na u utuženom razdoblju isplaćene neto naknade za posebne oblike rada (naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi i naknada za rad u službi dežurstva), vještak napominje kako tužitelj u predmetnom razdoblju nije bio angažiran na terenu, stražarskoj službi i dežurstvu niti su mu isplaćeni iznosi neto naknada za posebne oblike rada, te mu stoga ne pripadaju neto naknade za vrijeme godišnjeg odmora. Slijedom svega iznesenoga, ostaje se u cijelosti kod utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu.

17. U podnesku od 1. 8. 2026. tuženik se očitovao da je je dana 4. srpnja 2025. zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kojim je utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 20,60 EUR, te nalaz prihvaća u cijelosti. Slijedom navedenog, tuženik priznaje i tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od 20,60 EUR te predlaže donošenje presude na temelju priznanja. Tuženik traži trošak i to za odgovor na tužbu od 27. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 21. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 28. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR i sastav ovog podneska u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 650,00 EUR.

18. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije određeno naveo iznos svog potraživanja, niti ga je naveo nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, stoga sud u odnosu na podnesak tuženika od 1. 8. 2026. i nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja bez da je tužitelj precizirao svoje novčano potraživanje. Isto se odnosi i na podnesak tuženika od 29. 8. 2025. u kojem navodi da je u cijelosti suglasan s očitovanjem stalnog sudskog vještaka od 20. kolovoza 2025. na podnesak tužitelja od 14. svibnja 2025., te da se i dalje protivi dopuni nalaza i mišljenja vještaka koju traži tužitelj, te u cijelosti ostaje kod podneska od 1. 8. 2025. kojim priznaje tužbeni zahtjev u iznosu od 20,60 eura i traži trošak postupka. Svoje potraživanje tužitelj je novčano izrazio te specificirao tek podneskom od 15. 1. 2026. Na ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2026. tuženik je naveo da ostaje kod svih iznesenih navoda, te ispravlja priznanje tužbenog zahtjeva za iznos od 26,60 eura (jer je vještak krivo sumirao) koji je tužitelj ispravno zbrojio i specificirao u podnesku od 15. 1. 2026.

19. Slijedom svega navedenoga tek nakon specifikacije novčanog potraživanja podneskom tužitelja od 15. 1. 2206. i priznanja tužbenog zahtjeva u odnosu na ako specificirani tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu 5. 5. 2026., sud je temeljem odredbe članka 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), donio presudu na temelju priznanja te je presudio kao u t. I izreke presude.

20. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. II izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP - a, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Naprotiv, iz ranije iznesenih navoda vezanih za priznanje tužbenog zahtjeva, ne dolazi u obzir primjena članka 157. ZPP-a kojim je propisano ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Nesporno je da je tuženik dao povod za predmetnu tužbu i da se prije priznanja tužbenog zahtjeva upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

22. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 25 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 3. 7. 2025., sastavljanje podneska od 18. 9. 2025., sastavljanje podneska od 15. 1. 2026., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV -om, što sve zbrojeno iznosi 437,50 eura. Za zastupanje na ročištu 5. 5. 2026. tužitelju je dosuđen iznos od 31,25 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji se odnosi na izradu osnovnog nalaza i mišljenja koji trošak je bio neophodan jer je tuženik osporio u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva prije nego je tužbeni zahtjev priznao, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 768,75 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 31. 1. 2025. i 14. 7. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e - Spisu. Ročišta za objavu nije ni bilo stoga tužitelju ne pripada trošak za pristup za ročište za objavu presude. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 5. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel