Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-669/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SOKOL d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EC, zastupanih po braniteljici Sandri Folnegović Skačej, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, te žalbi okrivljene pravne osobe SOKOL d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EC, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. studenoga 2024., poslovni broj Pp-11951/2024, na sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa te se pobijana presuda preinačuje u novčanoj kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi SOKOL d.o.o., na temelju članka 229. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.), uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 4.000,00 eura (četiritisuće eura), dok se okrivljenoj odgovornoj osobi EC, na temelju članka 229. stavka 2. i stavka 1. točke 3. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 450,00 eura (četristopedeset eura), koje kazne su okrivljenici obvezni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, u preostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Žalba okrivljene pravne osobe SOKOL d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EC, odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba SOKOL d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EC proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te su kažnjeni ublaženim novčanim kaznama u iznosu od 1.061,78 eura (okrivljena pravna osoba) te 265,44 eura (okrivljena odgovorna osoba). Istom presudom protiv okrivljenika je odbijena optužba za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te su okrivljenici oslobođeni od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv pobijane presude okrivljenici po braniteljici te ovlašteni tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe.
2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako nije bilo osnova za odbijanje optužbe protiv okrivljenika primjenom načela ne bis in idem, dok u odnosu na kaznu izrečenu okrivljenicima za djelo propisano Zakonom o radu ističe da je ista preblaga s obzirom na okolnosti slučaja te propisani raspon kazne.
2.2. Okrivljenici žalbu podnose iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako su u predmetom slučaju ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe, a podredno za oslobađanje okrivljenika od kazne.
2.3. Žalitelji predlažu da se žalbe prihvate.
3. Žalba okrivljenika je neosnovana. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Odlučujući o podnesenim žalbama i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju prvostupanjski sud pravilno primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
-
- 5.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju E (E v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju S v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
5.3. Iz stanja spisa i činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenicima rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/24-01/112, Urbroj: 443-02-05-10-24-2 od 23. veljače 2024., naloženo da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnesu prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za neprijavljene radnike te da u roku od 3 dana od dana dostave rješenja uplate iznos od 5.300,00 eura u korist Državnog proračuna. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici naloženi iznos uplatili u korist Državnog proračuna, to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.
5.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona pravilno odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.5. Stoga je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.
6. Okrivljenici iznesenim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u zapisnik o inspekcijskom nadzoru, materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu te iskazu svjedoka SC, višeg inspektora rada, koji je temeljem dokumentacije dostavljene mu tijekom inspekcijskog nadzora utvrdio počinjenje prekršaja.
7. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni izrečenoj okrivljenicima, uz ocjenu navoda podnesenih žalbi, ovaj sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, okrivljenicima izrekao preblage novčane kazne.
7.1. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika okolnosti su koje, i po mišljenju ovog suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, no prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog suda, prilikom odmjeravanja visine kazne precijenio značaj tih okolnosti.
7.2. Stoga je ovaj sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljenicima, uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublažene novčane kazne, no u nešto višim iznosima od kazni koje je izrekao prvostupanjski sud.
8. U odnosu na žalbene navode okrivljenika vezane za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj sud je stava kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.
9. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
