REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-7/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-370/2022-3 od 19. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo broj P-70/2021-56 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici platež iznosa u protuvrijednosti 70.324,17 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do isplate, pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 37.937,50 kn.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova podnesenih žalbi.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-4448/2024-2 od 8. srpnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-370/2022-3 od 19. lipnja 2023. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Ima li pravo na konverziju prema odredbama čl. 19.a-19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju korisnik kredita za kojega je do stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 - dalje: ZID ZPK/15) 30. rujna 2015. bila provedena konverzija valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu, ali obveza korisnika kredita po kreditu nije u cijelosti ispunjena do 30. rujna 2015. godine?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena u kojoj predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
5. Tuženica je dostavila odgovor na reviziju u kojoj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 70.324,17 EUR u protuvrijednosti u kunama, a koji zahtjev temelji na stečenom bez osnove, odnosno na propustu tuženice da konvertira predmetni kredit sukladno odredbama ZID ZPK/15.
9. U revizijskom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo na konverziju prema odredbama čl. 19.a do 19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 78/15 – dalje: ZPK) s time da do stupanja na snagu ZID ZPK/15 30. rujna 2015. je provedena konverzija valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu, ali obveza tužitelja kao korisnika kredita po kreditu nije u cijelosti ispunjena do 30. rujna 2015.
10. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što su stranke 2. kolovoza 2010., dakle prije donošenja ZID ZPK sklopile dodatak predmetnom ugovoru o kreditu kojim je izvršena promjena valute iz CHF u EUR u kunskoj protuvrijednosti, odnosno iz razloga jer je provedena konverzija. Pritom nižestupanjski sudovi zaključuju da u takvoj situaciji nije od značaja što je tužitelj predmetni kredit nakon konverzije otplatio tek 26. listopada 2016., odnosno nakon donošenja ZID ZPK.
11. Tužitelj u reviziji u bitnom ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno protumačili odredbe ZID ZPK/15 i to odredbu čl. 19.a st. 3. ZID ZPK/15. Pritom tužitelj navodi da se odredbe Glave IV.a koja se odnosi na konverziju kredita denominirah u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF ne primjenjuju na kredite iz čl. 19.a st. 1. ZID ZPK i na kredite iz čl. 19.a st. 2. ZID ZPK za koje su kumulativno ispunjeni uvjeti da je prije stupanja na snagu ZID ZPK/15 provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune te da se radi o kreditima kod kojih dužnikova obveza je ispunjena ili prisilno ostvarena. Dakle, tužitelj smatra da odredbu čl. 19.a st. 3. ZID ZPK treba tumačiti da su ranije provedena konverzija i činjenica da dužnikova obveza je ranije ispunjena ili prisilno ostvarena kumulativne pretpostavke da se ne bi primjenjivale odredbe ZID ZPK/15 o pravu na konverziju.
12. Odredba čl. 19.a st. 3. ZID ZPK određuje na koje se kredite ne primjenjuje odredba čl. 19.a st. 2. ZID ZPK o pravu na konverziju. Međutim, pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja da za neprimjenu prava na konverziju trebaju kumulativno biti ispunjeni uvjeti koji se sastoje od toga da je prije donošenja ZID ZPK/15 provedena konverzija i da je ujedno dužnikova obveza prije donošenja ZID ZPK/15 ispunjena ili prisilno ostvarena. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je dovoljno da je prije stupanja na snagu ZID ZPK/15 provedena konverzija odnosno da je ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR. U ovom konkretnom slučaju potpuno nesporno je da su stranke to učinile 2. kolovoza 2010., slijedom čega na dan stupanja na snagu ZID ZPK/15 30. rujna 2015. tužitelj nije imao kredit uz valutnu klauzulu u CHF već kredit uz valutnu klauzulu u EUR, slijedom čega mu na temelju odredbe čl. 19.a st. 3. ZID ZPK ne pripada pravo konverzije sukladno odredbi čl. 19.a st. 2. ZPK.
13. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena tužitelju revizija glasi:
"Korisnik kredita za kojega je do stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 30. rujna 2015. bila provedena konverzija valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu, ali obveza korisnika kredita po kreditu nije u cijelosti ispunjena do 30. rujna 2015. godine, nema pravo na konverziju prema odredbama čl. 19.a do 19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju."
14. Kod toga je potrebno napomenuti da pravno shvaćanje iz odluke ovoga suda Rev 1691/2019-2 od 8. svibnja 2024. nije usporedivo u ovoj pravnoj stvari jer se u odluci Rev 1691/2019-2 problematiziralo samo pravo na konverziju u odnosu na činjenicu da je tužitelj svoju obvezu iz kredita ispunio prije stupanja na snagu ZID ZPK/15, a nije se radilo o tome da bi bila prije toga provedena konverzija valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu (EUR).
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
