Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
K-261/2017-249
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Šimleše, kao predsjednice vijeća i sudaca porotnika Tomislava Tomaševića i Klaudije Papić , uz sudjelovanje Samante Milanković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog ŠR, drugooptuženog ČR, trećeoptuženog VR zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012. - dalje u tekstu KZ/11), četvrtooptuženog ER i petooptuženog ZR zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 2. i dr. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-42/2016-41 od 1. kolovoza 2016. nakon održane javne rasprave 2. travnja 2026. i 29. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Božane Bagarić, branitelja prvooptuženika JR, odvjetnice iz [adresa], branitelja drugooptuženika SR, odvjetnika iz [adresa], branitelja trećeoptuženika PR, odvjetnika iz [adresa], branitelja četvrtooptuženika HR, odvjetnika iz [adresa] i branitelja petooptuženika u zamjeni Slavena Mijoča, odvjetnika iz Osijeka i opunomoćenika oštećenika Biljane Bandić Lutonski, odvjetnice iz Osijeka, 5. svibnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025., 13/2026. - dalje u tekstu ZKP/08)
drugooptuženi ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i ĐR, rođene Č, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa] Hasengartlstrasse 16, 8326 Aueldorf, zaposlen u Njemačkoj, Camo transport, Baint, s plaćom od 2.500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, od kojih jedno maloljetno, bez nepokretne imovine, vlasnik automobila marke Mercedes Benz B klasa 2015. godište, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan i
trećeoptuženi VR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođ. **.**.1974. u [adresa], sin IR i V, državljana RH, pismenog, završio VŠS – inženjer građevinarstva, zaposlen u Domu zdravlja u Osijeku, s plaćom od 1.000,00 eura. oženjen, supruga zaposlena, otac jednog djeteta, bez pokretne i nepokretne imovine, neosuđivan
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi
u razdoblju između 27. lipnja 2011.g. i 20. travnja 2015.g. u Osijeku i Našicama, zajedno i po prethodnom dogovoru s prvooptuženim ŠR da si kao zaposlenici TD „Gradnja“ d.o.o. Osijek protupravno pribave stvari poslodavca velike vrijednosti tako što će cement koji je trebao biti isporučen „Gradnji“ d.o.o. Osijek za potrebe obavljanja djelatnosti ove tvrtke prodati i podijeliti novac, a evidentirati da je isti isporučen „Gradnji“ d.o.o. Osijek koja će ga platiti dobavljaču, pa je sukladno tome dogovoru I-okr. RR kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa za potrebe proizvodnje „Gradnje“ d.o.o. Osijek, odlazio vozilom reg. oznake [registarska oznaka] po cement u Našice gdje je od tvrtke „Našicecement“ d.d. Našice preuzeo ukupno sedamdeset i pet cisterni cementa vrijednosti 1.308.532,35 kuna te otpremnice za navedeni cement, nakon čega preuzeti cement nije odvezao u skladište tvornice betona „Gradnja“ d.o.o. Osijek već ga neovlašteno prodavao drugim osobama, pa je tako pedeset i jednu cisternu cementa prodao IV-okr. MR, tri cisterne cementa V-okr. ZR te dvadeset i jednu cisternu cementa neovlašteno prodao za sada nepoznatim osobama, novac dobiven prodajom zadržao za sebe te II- okr. ČR i III-okr. VR, a otpremnice „Našicecement“ d.o.o. Našice odnosio II-okr. OR zaduženom za primitak cementa u „Gradnji“ d.o.o. Osijek, koji je također sukladno opisanom dogovoru potpisivanjem navedenih otpremnica potvrđivao da su cisterne cementa navedene u tim otpremnicama primljene i istovarene u „Gradnji“ d.o.o. te ih predavao knjigovodstvu „Gradnje“ d.o.o. Osijek radi plaćanja cementa dobavljaču Osijek iako je znao da te količine cementa nisu stvarno primljene u „Gradnji“ d.o.o. Osijek već da ih je RR neovlašteno prodao, nakon čega je III-okr. VR kao voditelj tvornice betona, knjigovodstvu „Gradnje“ d.o.o. Osijek dostavljao neistinita mjesečna izvješća o utrošenom cementu kao da je cement iz otpremnica koje je donosio I -okr. RR zaista utrošen u proizvodnji betona „Gradnje“ d.o.o. Osijek, iako je znao da takve količine cementa nisu ni primljene u „Gradnji“ d.o.o. Osijek niti utrošene za proizvodnju betona već da ih je I-okr. RR neovlašteno prodao, nakon čega su novac dobiven neovlaštenom prodajom cementa uzeli i zadržali za sebe, a oštećenika „Gradnju“ d.o.o. Osijek oštetili za vrijednost od najmanje 1.308.532,35 kuna,
dakle, da bi protupravno prisvojili tuđe pokretne stvari koje su im povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika,
II pa da bi time počinili kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavku 2. u svezi članka 233. stavka 1. i članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.
III Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci drugooptuženika i trećeoptuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja drugooptuženika i trećeoptuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
IV Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08,
petooptuženi ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođ. **.**.1978. u [adresa], Općina / Grad Našice, sin BR i UR rođ. E, državljanin RH, pismen, završio SSS - automehaničar, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt], s plaćom od 1.300,00 eura, supruga zaposlena, otac jednog maloljetnog djeteta u starosti od 15 godina, bez nepokretne imovine, vlasnik osobnog automobila BMW 5 2010. godište
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
u razdoblju između 11. lipnja 2014.g. i 10. travnja 2015.g. u Našicama, sa I -okr. ŠR dogovorio kupovinu cementa do kojega je ovaj došao na način opisan u točci 1. izreke, nakon čega je od njega za točno neutvrđeni iznos kupio tri cisterne cementa i preprodao ih, iako je bio svjestan da je I-okr. RR do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem na štetu njegova poslodavca „Gradnje“ d.o.o. Osijek, pribavivši si time nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 27.000,00 kuna,
dakle, da bi stvari za koje je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine kupovao i time se bavio,
V pa da bi time počinio kazneno djelo prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 244. stavku 2. Kaznenog zakona.
VI Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci petooptuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja petooptuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
VII prvooptuženi RR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođ. **.**.1980. u [adresa], R [adresa], sin GR i KR rođ. Z, državljana RH, pismenog, završio SSS, elektroinstalatera, razveden, otac troje djece, od kojih je dvoje maloljetno u starosti od 10 i 14 godina i jednog punoljetnog djeteta od 20 godina, nezaposlen, uzdržava se od povremenih poslova, s prebivalištem u [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa], bez nepokretne imovine, od pokretne imovine automobil Opel Astra 2004. godište, neosuđivan
k r i v j e
što je
u razdoblju između 13. lipnja 2014.g. i 14. ožujka 2015.g. u Osijeku i Našicama, da si kao zaposlenik TD „Gradnja“ d.o.o. Osijek protupravno pribavi stvari poslodavca velike vrijednosti tako što će cement koji je trebao biti isporučen „Gradnji“ d.o.o. Osijek za potrebe obavljanja djelatnosti ove tvrtke prodati pa je kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa za potrebe proizvodnje „Gradnje“ d.o.o. Osijek, odlazio vozilom reg. oznake [registarska oznaka] po cement u Našice gdje je od tvrtke „Našicecement“ d.d. Našice preuzeo ukupno pedeset i jednu cisternu cementa vrijednosti 888.830,20 kuna te otpremnice za navedeni cement, nakon čega preuzeti cement nije odvezao u skladište tvornice betona „Gradnja“ d.o.o. Osijek već ga neovlašteno prodao IV -okr. MR, a novac dobiven prodajom zadržao za sebe, a oštećenika „Gradnju“ d.o.o. Osijek oštetio za vrijednost od 888.830,20 kuna/117.968,04 eura,
dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika,
VIII pa je time počinio kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavku 2. u svezi članka 233. stavka 1. i članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.
IX pa se prvooptuženi RR za navedeno kazneno djelo na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine,
te se uz daljnju primjenu članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, prvooptuženom ŠR
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako prvooptuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina, ne počini novo kazneno djelo.
X četvrtooptuženi ER, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođ. **.**.1978. u [adresa], Općina / Grad Mostar, R BiH, sin LR i FR rođ. J, državljana RH, pismenog, završio SSS - ekonomist, zaposlen u vlastitoj tvrtki LKW Mario d.o.o., [adresa], s prebivalištem u [adresa], s plaćom od 2.300,00 eura, supruga zaposlena, otac četvero djece, od toga je dvoje maloljetno u starosti od 13 godina, bez pokretne i nepokretne imovine, neosuđivan
k r i v j e
što je
u razdoblju između 13. lipnja 2014.g. i 14. ožujka 2015.g. u Našicama, sa I -okr. ŠR dogovorio kupovinu cementa do kojega je ovaj došao na način opisan u točci VII. izreke, nakon čega je vozače svoje tvrtke „Super Mario“ d.o.o. [adresa] i to DR, ĆR, ŽR i NR u pedeset i jednom navratu upućivao u Našice gdje su oni po njegovom nalogu od I-okr. ŠR kupovali cisterne cementa po cijeni od 9.000,00 kuna po cisterni, iako je morao biti svjestan da je stvarna cijena cementa znatno veća i da je I-okr. RR do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem na štetu njegova poslodavca „Gradnje“ d.o.o. Osijek, pribavivši si time nepripadnu imovinsku korist od 429.730,20 kuna/57.034,99 eura,
dakle, stvari za koje je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine kupovao i time se bavio,
XI pa je time počinio kazneno djelo prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1., a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11
XII pa se četvrtooptuženi ER za navedeno kazneno djelo na temelju članka 244. stavka 2. KZ/11
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju 9 (devet) mjeseci,
te se uz daljnju primjenu članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, četvrtooptuženom MR
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako četvrtooptuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo.
XIII Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 nalaže se prvooptuženom ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da oštećenom trgovačkom društvu Gradnja d.o.o. Osijek za graditeljstvo i usluge, OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1 naknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom u iznosu od 117.968,04 eura (slovima: stosedamnaesttisućadevetstošezdesetosameuraičetiricenta) sve u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oštećenik sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućuje u građansku parnicu.
XIV Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 57.034,99 eura (slovima: pedesetsedamtisućatridesetčetirieuraidevedesetdevetcenti) predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je četvrtooptuženi ER, OIB: [osobni identifikacijski broj] pribavio počinjenjem kaznenog djela prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1., a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11. XV Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 i članka 77. KZ/11 od četvrtooptuženika se oduzima protupravna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1., a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11 u iznosu od 57.034,99 eura.
XVI Utvrđuje se da je novčani iznos od 57.034,99 eura koji je četvrtooptuženik ostvario kaznenim djelom prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1., a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11 imovina Republike Hrvatske.
XVII Nalaže se četvrtooptuženom MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti Republici Hrvatskoj novčani iznos od 57.034,99 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.
XVIII Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 prvooptuženi RR i četvrtooptuženi ER MR obvezuju se na naknadu troškova kaznenog postupka kao i na naknadu nužnih izdataka oštećenika i nagrade za zastupanje oštećenika putem izabranog opunomoćenika te su dužni svaki ponaosob platiti na ime sudskog paušala iznos od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) te solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 595,65 eura (slovima: petstodevedesetpeteuraišezdesetpetcenti) na ime troškova dolaska svjedoka kao i troškove financijskog i strojarskog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.035,00 eura (slovima: dvijetisućetridesetpeteura) sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je optužnicom broj K-DO-42/2016-41 od 1. kolovoza 2016. optužilo prvooptuženog ŠR, drugooptuženog ČR, trećeoptuženog VR zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. KZ/11 te četvrtooptuženog ER i petooptuženog ZR zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11 KZ/11
1.1.Opunomoćenik oštećenika Gradnja d.o.o. Osijek za graditeljstvo i usluge je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 854.414,19 eura.
2. Prvooptuženi RR izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
2.1. Drugooptuženi ČR izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
2.2. Trećeoptuženi VR izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
2.3. Četvrtooptuženi ER izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
2.4. Petooptuženi ZR izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka NR, AR i TR s rasprave od 7. svibnja 2021., iskaz svjedoka CR s rasprave od 5. listopada 2021., iskaz svjedoka ĆR s rasprave od 29. prosinca 2021., iskaz svjedoka ŠD s rasprave od 11. srpnja 2022., iskaz vještaka Dajane Vuković sa rasprave od 2. svibnja 2023., iskaz svjedokinje TR sa rasprave 7. srpnja 2023. sa primjedbama, iskaz svjedoka ŽR sa rasprave dana 11. listopada 2023. sa primjedbama, iskaz vještaka Dražena Jeđuda s rasprave od 8. siječnja 2025. , pročitao ugovore o radu između ŠR i „Gradnje“ d.o.o. Osijek , otkaz ugovora o radu za ŠR od 08.05.2015. godinu, Ugovore o radu između ČR i „Gradnje“ d.o.o. Osijek, otkaz ugovora o radu za ČR od 08.05.2015. godine, Ugovore o radu između VR i „Gradnje“ d.o.o. Osijek, Odluku o imenovanju VR za voditelja Tvornice betona od 24.06.2009. godine, Otkaz ugovora o radu za VR od 11.05.2015. godine, Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji „Gradnja“ d.o.o. od 05.12.2012. i 02.01.2014. godine, povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku „Super Mario“ d.o.o., izvadak iz obrtnog registra za „In transport“ – obrt za prijevoz i trgovinu – ZR, zapisnik o provedenoj inventuri od 19.05.2015. godine, evidencija ulaska cementa u TD „Gradnja“ d.o.o. Osijek za razdoblje od 2011. godine do 18.05.2015. godine, potrošnju materijala Tvornice betona tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek za razdoblje od 2011. godine do 19.05.2015. godine, statistiku recepture betona tvrtke „Gradnja“ d.o.o., Odluku o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma u graditeljstvu, izvješće o otpisu materijala betonare za razdoblje od 03.102012. do 06.05.2015. godine, financijske kartice tvrtke „Gradnja“ d.o.o. za dobavljača TD „Našicecement“ d.d. za razdoblje od 01.01.2011. do 10.06.2015. godine, podatke tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek o otpremama cementa i prijeđenoj kilometraži vozila koje je vršilo prijevoz cementa za razdoblje od 2011. do 2015. godine, ručnu evidenciju o otpremama cementa, vremenu, količini i vozaču koji je prevozio i osobi koja je potpisivala otpremnice za razdoblje od 2011. do 2015. godine, potvrdu o ispitivanju tahografa od 28.05.2014. godine, dokumentaciju vezanu za zamjenu senzora na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] od 16.05.2015. godine, evidenciju tvrtke „Nexe“ d.o.o. o utovarima vozača tvrtke „Super Mario“ d.o.o. i ZR, analizu aktivnosti ŠR sa prilozima (putni radni listovi, ispis tahografskih listića i otpremnice) za dane kao u tablicama 1-6., ugovor o obavljanju usluga vođenja evidencija radnog vremena vozača i vozila (očitovanje tahografskih listića, kop iranje i spremanje – arhiviranje podataka s kartica vozača i digitalnih tahografa) između tvrtki „Super Mario“ d.o.o. i „Digitalni tahograf“ d.o.o. od 13.10.2014., tjedni pregled vozača DR, ŽR i ČD iz tvrtke „Digitalni tahograf“ d.o.o. za razdoblje od 09.06.2014. do 30.05.2015. godine, obračun isplaćene plaće i naknade plaće za ŠR u tvrtki „Gradnja“ d.o.o. Osijek za razdoblje od 01.01.2013. do 05. Mjeseca 2015. godine, dopis „Super Sport“ d.o.o. od 07.09.2015. godine i transakcije po računu „Dorija“, oglase s njuškala o prodaji automobila i drugih predmeta koje je oglasio RR, račun 91-2015. od 17.03.2015. godine za kupovinu automobila od strane ŠR, obračun isplaćene plaće i naknade plaće za ČR u tvrtki „Gradnja“ d.o.o. Osijek za razdoblje od 01.01.2013. do 05. mjeseca 2015. godine, račun broj 2014/106. od 30.12.2014. godine za kupovinu automobila od strane ČR, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 601977 od 20.08.2015. godine sa privremeno oduzetim dokumentima, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 601978 od 31.08.2015. godine sa privremeno oduzetim tahografskim listićima, zahtjeve za provjeru istovjetnosti trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa od 27.05., 14.07., 09.07. i 16.07.2015. godine, kopiju na CD mediju telefonskih izlista, nalog Županijskog suda u Osijeku broj Kir-t-2/2016. od 08.01.2016. godine, zahtjev za provjeru istovjetnosti trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa od 15.01.2016. godine, izliste telefonske komunikacije na CD mediju, zapisnik o ispitivanju svjedoka NR, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆR, zapisnik o ispitivanju svjedoka DR, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽR, zapisnik o ispitivanju svjedoka AR, zapisnik o ispitivanju svjedoka CR, zapisnik o ispitivanju svjedoka TR, zapisnik o ispitivanju svjedoka VD, pročitan je smrtni list za svjedoka VD MU Osijek od 17.02.2021., izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2144/18, u spis ovog suda broj Pr-292/17, potvrda o ispitivanju tahografa od 28.05.2014., dokumentacija vezana za zamjenu senzora na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] od 16.05.2015, izvadak iz sudskog registra od 7. rujna 2023. za tvrtku Gradnja d.o.o., nalaz i mišljenje vještaka Intelex d.o.o. od 3. lipnja 2024. i 8. ožujka 2025., nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković od 5. travnja 2023., pročitao izvatke iz kaznene evidencije na ime optuženika, ispitao optuženike, reproducirao obranu za četvrtooptuženog ER te pročitao zapisnike o prvom ispitivanju za optuženike.
4. Ispitan na raspravi prvooptuženi RR naveo je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. s tim što je nadodao kako ima pravomoćnu presudu o otkazu u kojoj je utvrđeno da je svoj posao obavljao kako treba, a od početka ovog kaznenog postupka traži da se dostave dokazi o materijalima, vaganju, inventurama, međutim, to nije dostavljeno. Tražio je i slijed inventure od oštećenika, međutim, to nije nikada dostavljeno, a kod oštećenika u firmi je radio tko je što htio. On i ostala četiri optuženika su samo žrtve toga. Ne smatra se krivim i navodi kako nije počinio kazneno djelo kako mu se stavlja na teret.
4.1. Prvooptuženi RR je u svojoj obrani na raspravi 21. prosinca 2023. naveo kako nije kriv za djelo za koje je optužen te da je nemoguće počiniti na takav način krađu cementa. Objasnio je proceduru utovara i istovara cementa u cisternu te istovara u silos. Cement se utovarao u [adresa] i tada je cement vruć od 60 do 70 stupnjeva, otvara se poklopac na cisterni i kroz crijevo se upumpava cement u cisternu. Zatim se cisterna vozi do silosa i nemoguće je izvesti da se iz kamiona u kamion i to na parkingu u centru Koške krade cement na ovakav način. Svaki kamion je oko 15 m dužine, a crijevo je 10 m, a na parkingu Nexe-a su nadzorne kamere i smatra da bi bilo glupo tako krasti, a posebno je nemoguće da netko ne bi primijetio, a i to je jako bučno. Kod dolaska do silosa cement je pod pritiskom od 2 bara i tjera cement u silos, a silos je visok do 30 m i da bi mogao izdržati taj pritisak mora imati filtere na vrhu silosa. Postoji realna opasnost da dođe do eksplozije jer se to i u nekoliko navrata dogodilo ako se taj pritisak ne regulira. Dakle, smatra kako je nemoguće djelo počiniti na način kako je to tužitelj opisao u optužnici. Nemoguć je pretovar iz cisterne u cisternu koja nema odgovarajuće filtere i zapremninu. Svjedok ŽR mu je nepoznat i njegov iskaz je neistinit, osim toga njegov iskaz je protivan nalazu vještaka jer je vještakinja utvrdila da je sav cement koji je utovaren i istovaren, a cijeli ovaj postupak je zapravo rezultat nezakonitog postupanja Berislava Šmita koji je morao naći žrtvene janjce za minus koji je prouzročio u zadnjih 15 godina i smatra da su njih pet optuženika tu da bi on oprao svoje ime. Bivši direktor Šmit je kupio čitavu ulicu u Osijeku i izgradio više kuća, a sve na račun Gradnje. Nitko ne bi postavljao pitanje kada bi on nazvao i rekao da se utovari cement u cisternu i odveze, a u društvu 15 godina nije bilo inventure. Naveo je kako je sve radio po zakonu i za to ima dokaz pravomoćnu presudu u radnom sporu koji je dobio. Sud je naložio Gradnji da mu isplati naknadu plaća, ali to nikada nije učinjeno zbog manipulacije u vezi pravnog statusa Gradnje. Njegovom odvjetniku Berislav Šmit i neki njegovi ljudi svakodnevno su upućivali prijetnje i zastrašivali ga u postupku. Ovaj postupak mu je razorio obitelj, rastao se, a djeca smatraju da je lopov. Nitko nije primijetio da nedostaje cementa. Čitav postupak je paravan za ono što je napravio Berislav Šmit i ne dozvoljava da se njegovo ime povlači po sudu i da ga se blati. Naveo je da je na njegovo ime mogao bilo tko otvoriti nalog, a bilo je situacija da je tjedno bilo otvoreno naloga za 1000 tona. Nalog se vrlo jednostavno otvarao i mogao se i telefonskim putem otvoriti, kasnije bi se pravdalo registarskim tablicama u vlasništvu Gradnje. Nalog je mogao biti na njegovo ime, a da on stvarno nije vozio. Bilo je situacija kada je došao po cement, a rečeno mu je da je već prije njega bio netko od kolega na njegovo ime. Dakle, nije samo on osoba koja je isključivo tovarila cement za Gradnju, već ih je bilo više, a tada su imali puno kooperanata i radilo se na više gradilišta između kojih je bila i gradnja Eurodoma. Bilo je situacija kada su dvije do tri cisterne istovarali u isto vrijeme u silose i to sve bez vaganja, odnosno bez odvage. Razlozi zašto se nije vagalo su bili razn i. Naveo je da su vagali cement isključivo kad su imali naputak da važu i rade odvagu, a takav naputak je dolazio od šefa CR. To je isključivo bilo kad je u kontrolu dolazio IGH, inače se cisterne nisu vagale. Na silosu postoji mjerač i svaka cisterna koja se istovari u silos količina cementa se evidentira na mjeraču. Crijevo o kojem je govorio je promjera F110 i njime se vršio pretovar iz cisterne u silos, a nalazilo se u betonari i ono stoji na betonari. Kamion sa cisternom nije imao nikakvu dodatnu opremu u vidu crijeva ili drugih pomagala da bi se mogao vršiti pretovar cementa van betonare. Naveo je da je to teoretski i praktično nemoguće. Naveo je kako vage koje su vagale nisu bile baždarene, odnosno da ih je CR štimao na način da bi stavljali blok i vreće cementa da bi baždarili vage da bi pokazivale kako treba. Da bi se iz cisterne u silos mogao pretovariti cement moralo se priključiti na vanjski kompresor koji je tiskao zrak u cisternu. Dakle, naveo je da se iz cisterne u cisternu ne može na takav način pretovarati cement. Naveo je kako je bio vozač u Gradnji i u odjelu voznog parka, a VR mu nije bio nadređeni niti je s njim surađivao. Nije mu davao nikakve radne zadatke, niti je za to imao ovlasti. Kamioni kojima je upravljao u Gradnji nisu imali ugrađeno crijevo na cisternu, ali neki kamioni to imaju. Oni u Gradnji nisu imali na cisterni, već samo crijevo na silosu i to crijevo je potrošni materijal. Naveo je kako je ČR njegov prijatelj, ali s njim nije dogovarao potpisivanje otpremnica na kojima bi bila navedena lažna količina cementa niti mu je davao novac na ime lažnih otpremnica. Što se tiče ZR njega poznaje iz radnog kolektiva, bili su kolege i sretali su se kod istovara te znali popiti kavu, a 2014. ili 2015. prodao je svoj auto Audi A4 ED i to za znatno manji iznos no što je on vrijedio jer mu je trebalo novaca. Tada je bio u vrlo teškom financijskom stanju i u vezi dogovora oko prodaje auta se čuo sa ED. S njim nikada nije dogovarao prodaju cementa, niti se s njim nalazio u vezi takvih dogovora, samo su pili kavu na parkingu Nexea.
5. Ispitan na raspravi drugooptuženi ČR je naveo kako ostaje pri obrani koju je dao na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. te je nadodao da je zbog svega morao otići u Njemačku, gdje radi. Da je uzeo novce kako mu se stavlja na teret, sigurno ne bi imao potrebu otići u Njemačku.
5.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi 21. prosinca 2023. drugooptuženik je naveo kako nije počinio kazneno djelo pronevjere za koje je optužen. Naveo je da je točno da je potpisivao neke otpremnice, ali je radio kao strojar na betonari i nije njegov zadatak bio da bude na svakom istovaru. Kada je potpisao otpremnice, samo je potvrdio ono što je i bilo, no nije počinio kazneno djelo. Uobičajena praksa je bila da otpremnicu potpiše onaj radnik koji se zatekne kraj silosa. Ako je bio kod silosa potpisao je otpremnice koje su tamo bile u ime Gradnje, a ako nije, to bi učinio netko drugi. Bilo je situacija kada se pravio beton za koji je pisalo u otpremnici da ide za E-Kolektor, a zapravo je išao za izgradnju obiteljske kuće ZD i Šmita. To nije bio izoliran slučaj, jer su to često činili. U Gradnji je bilo dvije betonare. Cement bi išao i u jednu i u drugu betonaru. Naveo je da se na drugoj betonari koja je bila odmah kraj ove predmetne, nije evidentirala količina cementa, već je to samo učinjeno na način da bi čekićem udarili na vrh silosa pa bi po zvuku ocijenili koliko cementa ima. Istaknuo je da je prvooptuženik u pravu kada je naveo da vage nisu bile baždarene, odnosno vage često nisu radile. Tada bi CR skidao plombe i sam bi unosio parametre da bi vaga mogla proraditi. Te parametre je samo on znao, i kada bi ih unio vage bi proradile. To se nije moglo na taj način raditi jer nije CR ovlašten na taj način skinuti plombe. Vage bi radile neko vrijeme, a poslije bi se ponovno poremetile. Problem je bio što se nije htjelo platiti ovlašteno društvo da dođe i regulira rad vage i ponovno ih zatvori plombom. Nadalje, naveo je da su se enormne količine tzv. pjena betona ili lakog betona bacale, jer nije bila dobro napravljena pjena cementa i vode. Tako je sigurno 20 do 30 miksera propalo, a za to nije bilo nikakvih otpremnica niti se evidentiralo. Samo se ispralo i putem odvoda dalje odbacilo. Taj gubitak cementa se nije nigdje evidentirao. Nije istina da je od 2012. do 2015. imao bilo kakav dogovor sa ŠR i VR da prisvajaju cement društva Gradnje. Od ŠR nije primio nikakav novac, a RR mu osobno nikad nije donosio otpremnice na potpis. Nije potpisivao otpremnice za koje je znao da taj cement nikad nije istovaren. Otpremnice su potpisivali TR, VD i on. Kad je RR prevozio cement tada je potpisivao otpremnice ako se zadesio tamo, a bilo je situacija kada su radnici istovarali cement prije i nakon radnog vremena. Tada bi radnici ostavljali otpremnice na vratima upravljačkog kontejnera ili bi davali prilikom druge ture istovara. Pregledom kazaljke na mjeraču silosa, a koji nekad nije radio, moglo se provjeriti je li cement istovaren u silos. Bilo je situacija kada su radnici dovozili cement, a da nikoga od radnika nije bilo kod silosa. Postupali bi na identičan način. Ostavili bi otpremnice i otišli dalje. Naveo je kako je često potpisivao otpremnice u drugoj smjeni kada bi bilo manje posla i to one otpremnice koje su bile iz prve smjene kada nije bio nazočan prilikom istovara. Tada je potpisivao sve te otpremnice iz prve smjene koje nije stigla potpisati TR zbog obima posla. Naveo je da nije istina da je potpisom otpremnice potvrdio da je bio prisutan istovaru cementa. Njegova plaća u Gradnji je bila oko 4.500,00 kuna, a 2015. godine je vozio automobil BMW 3 2008. godište koji je kupio tako da je prodao neke prethodne automobile, a u to vrijeme je imao i nekoliko kredita. Naveo je kako je apsurdna tvrdnja optužbe da je zajedno sa suoptuženicima podijelio novce, jer da je to istina ne bi sada radio u Njemačkoj i dijelio sobu sa još tri radne kolege, odnosno kupaonicu i kuhinju, a ne bi morao prodati auto da plati odvjetnika, a još uvijek ima kredite koje vraća. Od 2014. do 2015. bilo je više vozača koji su vozili za Gradnju, ali su bili kooperanti i nisu bili vozači iz Gradnje. Tako je bilo i prije ovih godina koje je naveo. Njegov i posao VD nije bio da sjede i potpisuju otpremnice, to je bio zadatak TR, ona je bila pravi dispečer, a njih dvojica su uskakali po potrebi. U to vrijeme Gradnja je imala jako puno posla, bila je u tijeku izgradnja TC Portanove i radilo se 24 sata. Prva smjena je bila od 06,00 d 18,00 sati, a druga od 18,00 do 06,00 sati i smatra da je to zapravo trebala biti treća smjena, ali društvo nije htjelo plaćati prekovremeni rad. Otpremnice su već bile ispunjene kad su ih dobili iz [adresa], a oni su ih samo potpisivali. Takva je praksa bila od kad se zaposlio, a radio je ukupno 15 godina. Inventure su vršene na način da su na kraju godine pitali da li imaju alat i sve ono što je dužio na betonari. Ne zna je li bilo prave inventure, ali smatra ako je bilo da se morao ustanoviti manjak cementa.
6. Ispitan na raspravi trećeoptuženi VR je naveo kako ostaje pri obrani koju je dao na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. te je nadodao kako se ne smatra krivim, svoj posao je obavljao savjesno, a nekome je odgovaralo da se sve ovo ovako prikaže, jer je firma išla u predstečaj.
6.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi 21. prosinca 2023. trećeoptuženik je naveo kako nije počinio kazneno djelo pronevjere kako je optužen. Od 2011. do 2015. radio je kao voditelj proizvodnje betona. Njegov zadatak je bio da kontrolira kvalitetu betona i količinu stanja materijala. Naglašava da se svake godine radila detaljna inventura i da je osim inventura društvo angažiralo i nezavisnu tvrtku koja je kontrolirala inventuru i da nikad nije nađen manjak ili bilo što drugo problematično. Istina jest da je postrojenje imalo problema, odnosno da su vage često bile neispravne i nisu bile baždarene na pravilan način. Također, softver s kojim je betonara radila često je padao i morali su ga mijenjati i ažurirati, a prilikom svakog ažuriranja bi dolazilo do gubitka podataka koje bi spašavali. Neke nisu uspjeli spasiti. Napomenuo je da kao voditelj nije imao uvid u skladište, nisu bili umreženi. Iz iskaza ŠD je vidljivo da je društvo Gradnja prihvaćalo otpremnice Cementare Nexe i da se te cisterne nisu vagale. Oni su prihvaćali te cisterne koje su dolazile iz Nexe i otpremnice i nisu ih provjeravali, odnosno nisu ih vagali, jer se prihvaćala odvaga Cementare Nexe i to je bilo mjerodavno. Tako ih se plaćalo. Nije on to odlučio već je to bila praksa Gradnje. Optuženog S i ER ne poznaje i prvi put ih je vidio u sudnici, dok ŠR i ČR zna samo kao kolege. Ovaj postupak mu je prouzročio velike probleme, ne radi više u struci, ne može se ni zaposliti u struci jer je optužen za ozbiljno kazneno djelo. Naveo je da je bio voditelj betonare, a ČR je radio na održavanju postrojenja, dok je RR bio u odjelu voznog parka i s njim nije imao nikakve veze. Nije utjecao na to tko će biti vozač. Njegov zadatak je bio da se bavi kontrolom kvalitete proizvodnje i organizacijom rada. Evidentirao je stanje materijala, ali nije preuzimao materijal (šljunak, cement, aditivi i sl.). Njegov ured je bio 50 m udaljen od postrojenja. Nikada nije potpisivao otpremnice i to nije bio njegov posao. Svaki materijal je pratila otpremnica, odvaga i još neki dokumenti. Jednom mjesečno je morao popisivati stvarno stanje na tadašnji dan i to u silosu i boksovima, odnosno koliko ima materijala za proizvodnju betona. Tu kontrolu je činio na način da je ispunjavao obrazac koji je dobio iz centralnog skladišta, a rukom je upisao količinu koja se nalazi na stanju na betonari na taj dan. Znalo je biti razlike između podataka koje mu je dostavljalo skladište i onog što je upisivao na te obrasce. Nitko nije reagirao na te razlike na stanju i nitko nije postavljao pitanje u vezi tih razlika. Ta izvješća koja je rukom sačinjavao su odgovarala stvarnom stanju koje je evidentirao. Nije kontrolirao primitak cementa, niti količinu zaprimljenog cementa, to nije njegov zadatak nego skladišta. Nije imao nikakav dogovor sa MR i RR u vezi protupravnog prisvojenja cementa i lažnih mjesečnih izvješća. Ponovio je kako je vodio brigu o popisu materijala i stanju materijala i slao mjesečne izvještaje u skladište, a CR je raspolagao s tim podacima i on je mogao utvrditi jesu li ustanovljene neke veće razlike koje bi ukazivale na nelogičnost u obračunima materijala. Nije radio količinu potrošenog materijala u odnosu na količinu upotrijebljenog. Njegovo izvješće se bavilo time koliko je proizvedeno betona i koje je stanje na taj dan kada je sačinio izvješće u silosu betonare.
7. Ispitan na raspravi četvrtooptuženi ER je naveo kako u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. u kojoj je naveo kako se ne smatra krivim za djelo za koje je optužen. Nije vozio kamione u [adresa], nije ništa dogovarao sa osobama koje su navedene u optužnici. Njega se tereti da je kupovao cisterne cementa po cijeni koje su niže od tržišne, a u postupku je dokazao da je kupovao cement po stvarnoj cijeni koja je u to vrijeme bila. Smatra da je nedokazan iznos nepripadne imovinske koristi koji mu je stavljen na teret. Iako su njegove cisterne išle na tisuće puta u Cementaru, optužen je da je u 51 navrat počinio kazneno djelo, što je neistinito. S cisternom nikad nije išao u [adresa]. U [adresa] nikad nije bio. Njegovi vozači su dogovarali kupnju i prijevoz cementa iz društva Nexe u društvo JD. Od optuženika poznaje samo ED koji mu je neko vrijeme dovozio sa svojim kamionom cement iz [adresa] za njegovu firmu. Ostale optuženike je upoznao tijekom ovog postupka.
7.1. S obzirom da se obrana četvrtooptuženika koju je dao na raspravi razlikuje od obrane koju je dao prilikom prvog ispitivanja, sud je reproducirao obranu četvrtooptuženika u kojoj je naveo kako poznaje ŠR, vidio ga je dva puta te da je točno to što mu se stavlja na teret, ali nije bilo toliko puta, već osam do deset puta. Za cisterne je plaćao iznos od 9.000,00 kuna, a za prve dvije je platio iznos od 13.000,00 kuna. Do ŠR je došao preko ED. Pitao ga je je li ga zanima cement, da može dobiti jeftinije. Naveo je kako su preuzimanje obavljali njegovi vozači i to baš oni koji su navedeni u optužnici i to negdje kod Cementare. Novce je slao po vozačima koje su davali na licu mjesta.
8. Ispitan na raspravi petooptuženi ZR je naveo kako u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. u kojoj je naveo da se ne smatra krivim jer nije počinio kazneno djelo prikrivanja, a smatra da su ta tri događaja potpuno proizvoljno označena bez ikakvih stvarnih dokaza. Sjeća se da je u vrijeme kada je prvu turu kupio imao zabranu upravljanja vozilom u trajanju od tri mjeseca, a u vrijeme druge ture je bio u Novom Sadu, a za vrijeme treće se ne sjeća. Potvrđuje da je nemoguć ovakav pretovar iz cisterne u cisternu. Poznaje prvooptuženika i s njim je često pio kave za vrijeme dok su čekali za utovar u cementari. Povremeno su se i družili. U razdoblju za koje se tereti ništa nije kupovao od ŠR, niti je s njim dogovarao kupovinu. S njim je dogovarao jedino kupovinu automobila Audi A4, a to je bilo nakon inkriminiranog razdoblja.
9. Pročitan je iskaz svjedoka NR s rasprave od 7. svibnja 2021. u kojem je naveo da je radio kao vozač u firmi Super Mario u svibnju i lipnju 2014. te je vozio mikser betona i šleper te je znao voziti i u [adresa] po nalogu vlasnika firme ER. Naveo je kako je bilo situacija da je utovarao cement izvan kruga firme iz kamiona u kamion, no ne može se sjetiti imena vozača drugog kamiona. To je bilo pet ili šest puta. Misli da je jednom dobio novac te je i platio cement, ali se ne može sjetiti tko mu je dao novac, koliko novaca i za što mu je novac dan. Nadalje je naveo kako je moguće da je dogovarao pretovar cementa s osobom imena NR, a točno je da mu je gazda dao Vedranov broj mobitela kako bi se s njim mogao naći radi pretovara cementa. Nakon što mu je predočen dio iskaza na listu 371 naveo je da je točno da je u četiri ili pet navrata nakon pretovara predavao iznos od 9.000,00 kn tom NR, a te novce mu je dva puta dao gazda ER na ruke, dva puta mu je ostavio novac u koverti u kamionu, i jednom mu je osoba po nadimku P, koji inače radi kao dostavljač hrane u restoranu Lav koji je također u vlasništvu ER, predao iznos od 9.000,00 kn za prijevoz cementa. Točno je također da je svakom pretovaru cementa iz Vedranove cisterne u njegovu cisternu uvijek prethodio telefonski dogovor s NR te da je NR tražio od njega da se ne pojavljuje s cisternom pred cementarom. Naveo je kako se ne sjeća da mu je taj NR govorio da taj iznos od 9.000,00 kn koji mu je predavao dijeli s drugim osobama, ali vjerojatno je točno da mu je NR jednom prilikom rekao da taj novac koji mu daje dijeli s još dva čovjeka iz svoje firme, iz čega je zaključio da se radi o osobi koja zaprima cement i njegovom šefu. Ne sjeća se da su vozači firme Super Mario, DR i ĆR pretovarali cement izvan kruga [adresa] cementa kao što je on u nekoliko navrata. Ne sjeća se da je policiji predao svoju internu evidenciju koju je vodio o prijevozima cementa iz [adresa], a zna da ju je vodio. Ne poznaje Berislava Šmita, niti je bio u kontaktu s direktorom Gradnje. Cisterne imaju povratne ventile, moguć je istovar cementa iz jedne cisterne u drugu prilikom kojeg u pravilu nema prašine, ne zna koliki je pritisak u cisternama potreban za istovar iz kamiona u kamion. Iz vlastite gluposti i straha da ne dobije otkaz klimao je glavom, te izvršavao naloge gazde ER, danas to ne bi tako napravio. Kada se prvi puta usprotivio nalogu (ne odnosi se na pretovar cementa, već na nešto drugo) dobio je otkaz u firmi Super Mario.
10. Pročitan je iskaz svjedoka DR kojeg je dao 21. siječnja 2016. u kojem je naveo kako je po zanimanju profesionalni vozač i da je negdje od 6. mjeseca 2014. zaposlen u tvrtki Super Mario d.o.o. te da je vozač teretnih vozila. Nedugo nakon što je počeo raditi, vlasnik tvrtke ER mu je rekao da treba ići u [adresa] i tamo se sastati s osobom imena NR kojeg nije do tada poznavao i iz njegove cisterne pretovariti cement u svoju cisternu i tako napunjenu dovesti u betonaru tvrtke Super Mario. ER mu je dao broj telefona od NR i iznos od 9.000,00 kuna koji je trebao predati NR nakon utovara. S NR je dogovorio pretovar telefonom i to su napravili u neposrednoj blizini cementare, na cesti na način da su spojili crijevom njihove dvije cisterne i u roku od 15ak minuta cement je bio pretovaren u njegovu cisternu, a on je NR dao iznos od 9.000,00 kuna. Takvih pretovara je bilo nekoliko, ne može se sjetiti koliko točno, ali je svaki pretovar išao u [adresa], novac mu je dao ER, a svaki put je s NR prije nego što su se našli kontaktirao telefonom. U početku je koristio svoj osobni telefon pozivnog broja [broj telefona], a poslije službeni telefon tvrtke [broj telefona].
11. Pročitan je iskaz svjedoka AR s rasprave od 7. svibnja 2021. u kojem je naveo kako iskazuje kao na zapisniku od 21. siječnja 2016. U tom iskazu je naveo kako je u to vrijeme bio zaposlen u tvrtki "Super Mario" od 2005. u kojoj je radio kao vozač te je radio i dostavu hrane za restoran Lav koji radi u sklopu iste tvrtke. Nejasno se sjeća da je negdje pretprošle godine u ljeto od vlasnika tvrtke Super Mario, ER dobio novac, ali se ne može sjetiti o kojem iznosu se radi lo te je taj novac predao vozaču koji je tada radio u istoj firmi po imenu NR. Novac mu je predao u prostoru betonare Beton plus.
12. Pročitan je iskaz svjedoka ĆR s rasprave od 29. prosinca 2021. u kojem je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao u ODO u Osijeku 21. siječnja 2016. u kojem je naveo kako je profesionalni vozač i da je od 8. mjeseca 2014. bio zaposlen u tvrtki "Super Mario" d.o.o. iz [adresa] te je vozio teretna vozila. Nedugo nakon što je počeo raditi, vlasnik firme ER mu je rekao da treba otići u [adresa] i da mora izvršiti pretovar cementa iz cisterne koju vozi NR iz [adresa] na čijoj cisterni je pisao Osijek Gradnja. ER mu je, prije nego što je krenuo za [adresa] na pretovar, dao broj telefona NR radi dogovora te mu je dao 9.000,00 ili 9.500,00 kuna koji je trebao dati NR nakon pretovara. Prilikom dolaska u [adresa], kontaktirao je NR i uvijek je koristio svoj broj telefona [broj telefona] te su dogovorili gdje će izvršiti pretovar. Pretovar su izvršili u neposrednoj blizini cementare pokraj željezničke pruge tako da su spojili cisterne s crijevom i pretovar je trajao otprilike 45 minuta. Nakon toga dao je NR novce, a cisternu je odvezao u betonaru tvrtke Super Mario i za taj cement nije postojala nikakva dokumentacija. Koliko se sjeća, na ovaj način je u dva navrata vršio pretovar iz Vedranove cisterne u njegovu .
12.1. Ispitan na raspravi svjedok je nadodao kako nije dobio otkaz već je otvorio svoju firmu prije nekih 5-6 godina. Pretovar je bio negdje ujutro oko 6-7 sati, bio je još mrak, spoje se crijeva i kompresori, a je li bilo prašine se ne sjeća. Po njegovoj procjeni radilo se o pretovaru nekih 20 tona cementa. U to vrijeme tržišna cijena cementa je bila nekih 300-400 kuna po toni cementa, on je znao cement uvoziti i iz Slovenije. Pretovar je radio izvan radnog prostora cementare, no odmah blizu iste, jer mu je tako bilo rečeno. Njemu nije bilo ništa sumnjivo, nije posumnjao da čini nešto što je protuzakonito.
13. Pročitan je iskaz svjedoka ŽR s rasprave od 11. listopada 2023. u kojem je naveo kako njegov iskaz kojeg je dao u policiji 21. siječnja 2016. nije istinit. Naveo je da je istina da je u dva navrata vozio cisternu tvrtke Super Mario i da je prema dogovoru sa optuženim ŠR prepumpao cement iz njegove cisterne u svoju. Naveo je da jedna cisterna može prevesti 28 tona cementa. Nije se sjetio je li mu u oba navrata dao novce, ali zna da je jednom nosio novce njemu na ruke. Sjeća se da je jednom tražio otpremnicu, ali se ne sjeća je li ju dobio. To iz razloga je r su pretovar vršili pored ceste pa je htio biti čist pred policijom. Iskaz kakav je dao u policiji, dao je zato što se bojao za svoj status, odnosno mislio je da bi i on mogao biti optužen. Osim toga, bio je i potresen jer su ga vozili iz Dugog Sela u Osijek tako da je istinit iskaz koji je dao na sudu. Naveo je kako je inače upravljao mikserom, a po potrebi je vozio cement. Sjeća se da mu je poslodavac naložio da vozi cisternu i rekao je da će biti izvršen pretovar cementa ispred Cementare, ne dalje od 50 m od Našičke cementare, samo s druge strane ceste. Cesta je ispred same Cementare malo povišena, pa se s ulaza u Cementaru ne vidi mjesto gdje su pretovarili. Napomenuo je da je to bilo na otvorenoj cesti i da su ljudi prolazili. To nije uobičajeno da se cement tovari od odozdo s mjesta gdje se inače pušta iz cisterne. To je moguće, ali njemu je to prvi put bilo da vidi da se tako radi. Još jednom je izvršio sličan pretovar, a tada ga je nazvao RR i tada je prvi puta s njim komunicirao. Naveo je kako ga policijski istražitelj nije upozorio prije davanja iskaza da je dužan govoriti istinu. Iskaz je dao dok je još bio zaposlen u društvu Super Mario čiji je vlasnik bio ER. Poslodavac mi je dao taj zadatak, a tada nije znao da je to što čini nezakonito. Kasnije je shvatio da je riječ o nezakonitom postupanju jer je bio u policiji i čuo je što se dogodilo poslodavcu SD, ŠR i ostalima. Naveo je kako su im u našičkoj Cementari davali plombu, ali na ruke s papirima. Oni su sami trebali stavljati te plombe na otvor cisterne i jednom kad se provuku plastične ne mogu se više skinuti. Ipak, on nije stavljao te plombe kad bi vozili za društvo Super Mar io jer ih poslodavac nije tražio i nije na tom inzistirao. Plomba je bila više za druge kad bi cement vozili za kupce. Pretovar su vršili na cesti i to u dijelu kad se prođe podvožnjak s druge strane ceste. To što su radili nije se vidjelo od Cementare, ali se vidjelo od ceste kojom prolaze vozila. Misli da je dobio jednu otpremnicu, a za drugu se ne sjeća. ČR ne poznaje i za njega nije čuo.
14. Pročitan je iskaz svjedoka TR s rasprave od 7. svibnja 2021. u kojem je navela kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala u Državnom odvjetništvu u Osijeku 19. srpnja 2016., a u kojem je navela kako je zaposlenik Gradnje d.o.o. Osijek od 1989. te da je tada bila zaposlena kao dispečer na betonari, a njezin posao je bio da zaprima narudžbe za beton, zaprima materijale, kontaktira s kupcima, isporučuje beton. Kad bi bila odsutna mijenjao ju je VD. Navela je kako su cement u tvornicu betona najčešće dovozili Gradnjini vozači s Gradnjinim cisternama, osim u slučaju velikih narudžbi, kada su vozili i drugi prijevoznici. Primitak cementa u tvornici betona se odvijao na način da bi vozač cisterne s cementom došao u krug tvornice, pitao u koji silos će istovariti cement, nakon čega bi mu prema stanju napunjenosti silosa dali uputu gdje će istovariti cement. Prilikom istovara vozač bi predao odvagu iz cementare i otpremnicu. Na njezinom radnom mjestu nalazila su se tri instrumenta s kazaljkama – potenciometri koji su pokazivali stanje napunjenosti u postotku svakog od tri silosa. Navela je kako oni nisu bili osobito točni, približno su pokazivali stanje cementa u silosu, jednom je jedan pokazivao popunjenost preko 100% iako nije bio pun. Otpremnice koje su zaprimali od vozača, ona ili VD bi potpisali, čime bi potvrdili primitak cementa, evidentirali u računalu i proslijedili u centralna skladišta. U to vrijeme su imali naputak da se pri ulasku i izlasku važu samo cisterne trećih osoba, a ne i njihovih vozača. Računalni sustav u koji su unosili podatke evidentirao bi primitak cementa i potrošnju u određenom razdoblju te je te podatke o potrošnji materijala jednom mjesečno isprintala i dala VR, njezinom šefu koji je tada b io voditelj betonare. Osim toga, davala mu je i očitanja stanja silosa sa instrumenata koje je spomenula. Osim toga VR je imao i mjesečne podatke o količini proizvedenog betona jer mu je to ona printala mjesečno. Navela je kako je VR iz centralnog skladišta svaki mjesec dobivao podatak o tome za koje je količine materijala zadužen, a razlika između tog zaduženja i podataka o utrošku materijala koje mu je dostavljala trebala je predstavljati trenutno stvarno stanje zaliha. Svjedokinja je navela kako se sjeća da se znalo dogoditi da je njihov vozač RR nekada znao istovariti jednu ili dvije cisterne cementa prije njihovog dolaska, odnosno prije nego što su počeli raditi ili nekad nakon proteka radnog vremena te bi tada samo ostavio otpremnice. S obzirom da tada nisu bili nazočni, nisu mogli ni na koji način provjeriti je li on zaista istovario cement ili ne, jedino da su zapamtili stanje kazaljki na instrumentima od dana ranije. Navela je da do kraja travnja 2015. nitko nije imao primjedbu na utrošak cementa u odnosu na količinu proizvedenog betona . Tada je direktor Gradnje, CR to pitanje postavio VR koji je nakon toga od nje tražio izvješća o utrošku cementa unazad par godina. Osim nje i VD, na zaprimanju cementa u tvornici betona je radio i ČR, koji je bio strojar. Navela je da s obzirom na izostanak vaganja cisterni prije i poslije istovara te netočnosti pokazivača stanja cementa u silosima, nije postojao nikakav način da na točan način utvrde količinu primljenog cementa. Podatke o količini primljenog cementa su prepisivali iz otpremnica koje bi im predavali vozači nakon istovara.
14.1. Ispitana na raspravi 7. svibnja 2021. svjedokinja je nadodala kako prema njenim saznanjima nema potrebe niti u kakvoj situaciji da se cement pretovara u krugu betonare na način da se isti pretovara iz kamiona u kamion. O tom odstupanju koji je ranije spominjala od nekih 5, 6 do 10 tona, to se odnosilo na sva tri silosa, ne na jedan silos pojedinačno. Ona je potpisivala otpremnice i kada nije bila nazočna istovaru cementa jer se to tako i prije radilo, a vjerovala je da je taj istovar obavljen. Svaki mjesec je predavala iz kompjutera podatke o potrošnji cementa. Instrumenti koji su mjerili količinu u silosu nisu bili precizni tako da je moglo biti i odstupanja, ako bi odstupanje bilo jako veliko to bi se odmah primijetilo, no ako je bilo manje odstupanje između količine utrošenog cementa i količine cementa u silosima to se ne bi primijetilo, manje odstupanje znači nekih 5, 6 do 10 tona. Centralno skladište ima podatke o unosu svih materijala, ona je samo davala podatke o utrošku cementa, agregata (šljunka) i aditiva. Ne zna je li centralno skladište moglo utvrditi nekakve nepravilnosti između stanja u centralnom skladištu i podataka o utrošku materijala koji je davala. Nema saznanja je li Gradnja vršila kompenzacije s cementom. Može reći da cisterna dođe do silosa, spoji se s crijevom, te se stisne nekakvo dugme nakon što se cisterna napuni sa zrakom i onda taj cement se istovari iz cisterne u silos. Prilikom toga ne dolazi do stvaranja prašine. Ne zna je li moguće pretovariti cement iz kamiona u kamion ni ti je to ikada vidjela. Prašine nema jer postoje brtve koje moraju dihtati prilikom pretovara cementa iz kamiona u silos. Može reći da od 2003. do 2011. nije čula da je bilo manjka u betonari. ČR je bio strojar na betonari i dispečer, a u drugoj smjeni dispečeri su bili gospodin VD i gospodin ČR, dok je PD bio samo strojar, a ne i dispečer. Otpremnice su potpisivali VD, ČR i ona. Nije nazočila svaki puta istovaru cementa. Njen potpis na otpremnici znači da je bila prisutna prilikom istovara cementa, no bilo je situacija kada je potpisala otpremnice kada nije bila prisutna prilikom istovara cementa, jer se nekad istovar događao prije radnog vremena ili poslije radnog vremena. Poznato joj je da su na ovakav nač in postupali i ostali dispečeri. Navodi da su se vagali prilikom ulaska u krug betonare samo kamioni trećih osoba, ne i kamioni Gradnje Osijek. Na ormaru postoje tri potenciometra, ne zna točno kako se taj instrument zove, koji imaju kazaljke koji instrumenti pokazuju približno postotak napunjenosti pojedinog silosa. Njen potpis na otpremnici znači da je nazočila predaji cementa ili je primila istovar od dana prije. Šef joj je bio VR, a on je otpremnice rijetko potpisivao. Nakon što su otpremnice bile potpisane one su proknjižene u kompjuteru, te su poslane u centralno skladište, a slali su ih ona, gospodin ČR i gospodin VD. Izvješća o utrošku materijala je dobivao VR, kao i izvješća o zalihama. Sustavi evidencije u centralnom skladištu i betonari nisu bili povezani putem interneta, radilo se o različitim programima. Na kraju mjeseca oni su isprintali samo potrošnju materijala i očitali kazaljke koliko je ostalo cementa u silosima, to izvješće su dali šefu VR, a pretpostavlja da je on ta izvješća proslijedio u centralno skladište. Prvi puta je čula od šefa VR da nešto ne štima sa količinom cementa krajem travnja 2015. Misli da je centralno skladište dostavljalo podatke o zalihama, no ne zna točno kome su oni to dostavljali. Ne zna da li su se na mjesečnoj bazi usklađivala izvješća centralnog skladišta i betonare, no zna da se nakon Nove godine radila glavna inventura. Nadalje navela je kako je bilo situacija da su im vage za vaganje materijala znale biti u kvaru (vaga izgubi memoriju odnosno podatke) te su morali zvati majstore da to poprave. Bilo je slučajeva da majstori nisu stigli na vrijeme to popraviti pa su oni sami to baždarili, gospodin CR je unosio podatke u vagu, a dečki su stavljali teret, radilo se o vrećama cementa ili paletama cementa ili blokova. Znalo se događati da su drugi kamioni dolazili poslije radnog vremena istovarati cement, a nisu išli na vagu do jednom, odnosno do 2015. nakon čega se više ništa nije smjelo istovariti, a da se nije prije toga izvagalo. Bilo kakav zahtjev upućen prema upravi Gradnje (npr. zaštitne rukavice za radnike) morao je potpisati gospodin CR i on ga je proslijedio direktoru Berislavu Šmitu.
14.2. Svjedokinja TR, ispitana na raspravi 7. srpnja 2023. je nadodala kako je u razdoblju od 2011. do 2015. bilo povećanog posla, radilo se o iznimno velikim količinama, čak i preko 60000m3 betona godišnje. U to vrijeme bila je izgradnja trgovačkog centra Portanova u Osijeku. U to vrijeme su imali jednu cisternu koja je vozila dvije do tri ture dnevno, ali zbog povećanog posla angažirali su i treće osobe. Navela je kako se betonaža ne smije prekidati i ovisi o poslu, tako da je bilo radova koji su trajali i od 0 do 24 sata, odnosno sve dok se ne završi posao. Navela je kako je izgradnja obiteljske kuće Berislava Šmita, direktora Gradnje, bila 2017. U to vrijeme Gradnja je gradila obiteljsku kuću ZD i još jednu kuću u [adresa], ali se vlasnika nije mogla sjetiti. Ne zna kako je Gradnja evidentirala izgradnju obiteljske kuće ZD, ali zna da su imali otvoreno gradilište za tu kuću i zna da se za to gradilište slao beton po narudžbi direktora gradilišta. U odnosu na tu kuću u [adresa] je bio isti način rada, imali su jako velik broj kupaca i veliki broj gradilišta. Navela je kako se svake godine radila inventura na početku godine. Ne zna je li bio revizor, zna da su inventuru radili djelatnici Gradnje. Nadalje je navela kako p rema njezinom stajalištu nije moguće da se radi o tolikom velikom manjku cementa jer se inventura radila svake godine, nije joj jasno o čemu je riječ. U inkriminiranom razdoblju imali su problema sa računalom i softverom i ono zapravo regulira čitavu proizvodnju, a radi se o automatiziranoj liniji proizvodnje betona. Bilo je velikih problema sa tim softverom i iz Njemačke je došlo novo računalo sa novim softverom, a u međuvremenu su čak i ručno morali dovršavati proizvodnje, prisilno otvarali vrata silosa. Na taj način je iznimno teško odrediti količinu i evidentirati količinu potrošenog materijala. Navela je kako su jednom mjesečno vodili otpis materijala i to na način da je kompjuter evidentirao potrošnju agregata, cementa, vode i aditiva. Ti podaci su zbrojeni, a ona je ispisivala i davala jednom mjesečno šefu VR. Ne zna što je on s tim radio, ali trebao je proslijediti upravi kao otpis materijala. Na taj način upoznavala je šefa koliko je mjesečno potrošeno materijala. Podaci o količini materijala iz računala centralnog skladišta nisu bili umreženi s računalom iz betonare, a u betonari nisu imali pristup internetu na kompjuteru jer su se bojali da ne bi slučajno pokupili virus i da ne bi pao sistem jer bi na taj način stala proizvodnja. Dakle, nisu bili umreženi i nije se u centralnom skladištu moglo vidjeti sanje u betonari. Svjedokinja je navela kako se događalo da terminal na vagi gubi memoriju i u tom slučaju nije radila ni jedna vaga. Po nalogu CR su onda ručno unosili podatke koji se odnose na kodove koji ponovno aktiviraju vagu. U tom trenutku vaga je 0. Morali su to učiniti da bi nastavili s proizvodnjom i to je nekakvo ručno baždarenje koje ne odražava stvarnu količinu. Da su čekali inspektora i svu potrebnu proceduru, prošlo bi i do tjedan dana, a to si nisu smjeli dozvoliti jer proizvodnja nije smjela stajati, a to se događalo dva do tri puta godišnje. Istaknula je kako se sjeća da su jedno vrijeme radili pjeno beton, a riječ je o specijalnom laganom betonu za posebne namjene i u njega idu posebni aditivi i cementno mlijeko i to 900kg cementa u 1m3 . U taj beton ide i tri puta više cementa nego u standardni, a problem je bio što često nije uspjela proizvodnja pa bi se taj beton bacio. Uređaj koji inače radi takav pjeno beton je skup i košta preko 20.000,00 eura, a njima je CR nabavio jedan iz Ukrajine za 500,00 eura i s tim se nije mogla postići kontinuirana kvaliteta betona pjeno betona. Zbog toga su imali puno gubitaka i puno puta nije uspio. Ne sjeća se točno na koja gradilišta se isporučivao taj pjeno beton, ali bilo ih je dosta i taj pjeno beton su radili u razdoblju od 2011. do 2015. Beton koji nije uspio su otpisivali na način da je ona pisala storno otpremnicu.
15. Pročitan je iskaz svjedoka CR s rasprave od 5. listopada 2021. u kojem je naveo kako u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao u Državnom odvjetništvu dana 19. srpnja 2016. u kojem je naveo kako je u vrijeme događanja iz ovog postupka u Gradnji d.o.o. bio zaposlen kao direktor operativnog poslovnog centra proizvodnje, a pod suspenzijom je zbog ovoga od svibnja 2015. Vezano za primitak cementa naveo je kako se radilo o standardiziranoj proceduri i to da vozač koji je dovezao cisternu sa cementom u krug tvornice se javi na vagu radi vaganja, a zatim s cisternom dispečeru koji je zadužen za primitak cementa kako bi provjerio je li dovezen cement vrste koja je naručena, je li cisterna plombirana u tvornici isporuke, preuzeo bi dokumentaciju o isporuci, odredio u koji silos će cement istovariti, a nakon toga vozač cisterne bi pri napuštanju kruga tvornice još jednom trebao ići na vaganje. Nakon ovih događaja, provjerio je te utvrdio kako se te procedure nisu poštovale, odnosno da cisterne u dolasku i izlasku iz tvornice nisu vagane te da cisterne u pravilu nisu bile plombirane u tvornici isporuke, već su uručivane na ruke vozaču da ih on sam postavi. On je bio nadređen VR. Na temelju financijskog odjela Gradnje o financijski neuspješnom poslovanju tvornice betona, analizama je utvrdio kako tvornica betona troši prekomjerne količine cementa u odnosu na količinu isporučenog betona. Utvrdio je i da se u knjigovodstvu pojavljuje više otpremnih dokumenata o primitku cementa nego što je vozač uopće imao vožnji prema tvornici isporuke. Naveo je kako je tražio objašnjenje od VR zašto se cisterne s cementom nisu vagale, na što mu je isti rekao da je RR znao istovariti cement prije i nakon radnog vremena tako da nije bilo nikoga tko bi mogao izvagati te da su u ranijim vaganjima uvijek štimale količine prema odvagama iz tvornice cementa pa nije bilo potrebno. Naveo je kako je VR bio zadužen da kao voditelj tvornice betona sačinjava analize utroška cementa i ostalih materijala koji se koriste u tvornici betona te analize dostavlja knjigovodstvu radi otpisa utrošenog materijala. Svjedok je naveo kako je prema njegovim saznanjima on to namjerno ili slučajno radio vrlo šlampavo tako da se na temelju njegovih izvješća nije moglo utvrditi stvarno stanje zaliha.
15.1. Ispitan na raspravi 5. listopada 2021. svjedok CR je nadodao kako kada vozač cisterne dobije pisani nalog za utovar cementa, da ode sa kamionom kod dobavljača, npr. Našicecement, a po završetku utovara dobavljač stavlja na sigurnosne ventile svoje plombe i brojevi tih plombi unose se u otpremnicu. Na narudžbenicu se stavlja koja se količina treba utovariti u nekom vremenskom razdoblju (tjedan dana, mjesec i sl.), ne pravi se narudžbenica za jednu cisternu. Vozač cisterne zna koju kvalitetu cementa je utovario, no ne zna u koji silos taj cement treba istovariti, to mu kaže djelatnik betonare. Gradnja d.d. je imala samo jednu cisternu za prijevoz cementa. Bilo je slučajeva da je Gradnja d.d. zbog veće količine naručenog cementa ili zbog toga što cisterna iz nekog razloga nije mogla prevesti cement, angažira cisterne drugih pravnih osoba za prijevoz cementa, ali se ne može sjetiti je li to bilo i 2015. Betonara je imala svoje radno vrijeme, no ukoliko je bilo potrebe, betonara je znala raditi i dan-noć. U svakom slučaju nitko nije mogao dovesti cement ako betonara nije radila, i ako tamo nije bio nitko od djelatnika koji bi zaprimio robu. Uobičajeno je da djelatnik betonare pogleda broj plombe na otpremnici, usporedi s brojem na plombi koja se nalazi na sigurnosnom ventilu i ako je sve uredu ona se skida, ne zna da li to čini vozač ili djelatnik betonare. Po njegovoj slobodnoj procjeni i sjećanju, može reći da je obim poslova u 2015. godini za Gradnju bio manji nego u 2014. godini. Koliko mu je poznato cisternu Gradnje vozilo je nekoliko vozača. Naveo je kako su se do 2013. godine sve cisterne vagale, a nakon toga da je uočeno da se većinom cisterne ne važu. Nema saznanja o službenom ili neslužbenom naputku vozačima i dispečerima da se cisterne Gradnje ne važu. Cement se vozio i u betonaru Gradis, no radilo se o smiješnim količinama cementa, to se vozilo samo kada je trebalo napraviti nekakve specijalne betone. Silos na betonari Gradis je takvog kapaciteta da ne može zaprimiti cement iz cisterne u cijelosti već samo dio, a ostatak cisterne se istovarao u glavnoj betonari. Nije mu poznato jesu li vage ponekad bile neispravne. Točno je da je skidao plombe sa vaga za vaganje materijala, da nije ovlaštena osoba za to, a to je napravio zbog hitnosti posla i nedostupnosti ovlaštene osobe, te se materijal vagao na tim vagama dok nije došla ovlaštena osoba i umjerila ih. Poznat mu je drugooptuženi ČR, on je mogao zaprimiti cement i potpisati prijam istoga. Osim drugooptuženika bilo je još 4 ili 5 osoba dispečera koji su mogli potpisati otpremnice, u pravilu su radili u jednoj smjeni, no ukoliko je potreba posla to zahtijevala radilo se i duže. Nije bilo situacija da se cisternama dovozi cement u betonaru , a da nije bilo dispečera. Drugooptuženik je strojarske struke, tako da je obavljao i poslove te prirode. Dok je obavljao strojarske poslove drugooptuženik nije mogao biti za računalom kao dispečer. Analizu o poslovanju tvornice betona napravio je u travnju 2015. i raspitivao se kod djelatnika tvornice zbog čega je došlo do nesrazmjera dopremljene robe i utrošene robe. U tim razgovorima s djelatnicima rekli su mu da je bilo slučajeva da su potpisivali otpremnice za dovezeni cement izvan njihovog radnog vremena. U betonari su bila tri silosa, sva tri kapaciteta od po 100 tona, jedna cisterna je od 27 tona, a u upravljačkoj kučići su postojali mjerni uređaji kojima se moglo pratiti kolika je popunjenost pojedinog silosa s cementom. Koliko je njemu poznato ti mjerni uređaji su ispravno radili, samo kod jednog silosa je bilo problema sa senzorom. Naveo je da je trećeoptuženi VR, kojem je on bio nadređen, imao ovlasti da zaprima cement, a da li je on stvarno zaprimao cement njemu nije poznato. U opisu posla trećeoptuženika je da organizira rad u betonari, da ona bude opskrbljena s robom, da proizvodi beton i da beton određene kvalitete isporučuje kupcima. Nije mu poznato da trećeoptuženik nije isporučio zatraženu količinu betona nekom kupcu niti da je trećeoptuženik potpisivao otpremnice o zaprimljenim količinama cementa. Nakon potpisivanja otpremnica iste su se dostavljale u centralno skladište koje je otpremnice evidentiralo u centralni sustav i arhiviralo. Betonara je morala evidentirati količinu robe koja je ušla, i količinu robe koja je otpisana. To se nije radilo na ispravan način, trećeoptuženik je evidentirao stanje robe koja se nalazila u betonari, a nije ga uspoređivao sa utrošenim materijalom za proizvodnju betona. Da je to tako napravio puno ranije bi se moglo utvrditi da postoji razlika u potrošnji cementa i u otpisu cementa. trećeoptuženik je imao podatak o stvarnom stanju cementa na betonari, a knjigovodstveno stanje cementa iz centralnog skladišta je mogao zatražiti u bilo koje vrijeme, ono mu se i dostavljalo jednom mjesečno. Usporedbom stvarnog stanja i knjigovodstvenog stanja trećeoptuženik bi mogao utvrditi da li "sve štima". Nema saznanja da je i jedna otpremnica završila u centralnom skladištu, a da nije bila potpisana od strane djelatnika betonare. Svake godine radile su se inventure na razini cijele firme, to je zakonska i knjigovodstvena obaveza, niti jedna inventura nije pokazala da postoje razlike između knjigovodstvenog stanja i otpisanog stanja. Nema saznanja od kada je Gradnja d.d. htjela otići u predstečajni postupak.
16. Pročitan je iskaz svjedoka ŠD s rasprave od 11. srpnja 2022. u kojem je naveo kako je radio kao skladištar u centralnom skladištu društva Gradnja d.o.o. i jedno vrijeme je bio i voditelj centralnog skladišta. Centralno skladište je vodilo svu dokumentaciju za čitavo društvo Gradnja. Prikupljali su podatke i prosljeđivali ih dalje. U trenutku kad se vrši pretovar, kamion dolazi na betonaru i ispumpava se dok se cisterna ne isprazni. Nije bila obaveza vagati cisternu, već su ponekad radili "štih probu". Napominje da se od Gradnje cisterne nisu vagale, već samo vanjski kamioni. Na betonari su radili ČR, PD, TR i VD. Netko od njih je morao biti prisutan prilikom primopredaje betona, a to je bila uglavnom TR koja je bila dispečer. Drugi nabrojani su obavljali tehnički dio posla. ČR je radio na održavanju i čišćenju. U skladište su se ponekada dostavljali jedna po jedna otpremnica, a nekad od dva do tri dana od jednom više njih. Naveo je da je točno da je bilo situacije i kada su cisterne dolazile izvan radnog vremena, posebice kad je rađena Portanova. No, izvan radnog vremena je netko trebao biti na betonari jer je morao preuzeti dokumentaciju. Da li je to tako bilo, ne zna, ali takva je procedura. U silose su vozači istovarivali cement na način da su se spojili crijevom na silose, a u silosu postoji skala (mjerač) koji pokazuje stanje koliko je cementa u silosu. Napominje da ti mjerači nisu bili baš precizni, ali kad se vozač spoji sa cisternom od 20-ak tona ta se kazaljka morala pomaknuti. Otpremnice potpisuje najčešće dispečer, a ako njega nije bilo onda netko tko je bio tamo od radnika. Mjesečni utržak je uglavnom popisivao VR u suradnji sa dispečerom, a otpremnice su potpisivali dispečeri. Izvan radnog vremena se nisu vagali niti kamioni od drugih firmi. U betonari su tri velika silosa, ali pored betonare postoji jedan manji silos za proizvodnju betonskih elemenata i prilikom istovara u taj silos cement se nije vagao, jer tamo nije bilo vage. Od oka se procjenjivalo stanje silosa. U vezi procedure vaganja naveo je da je stvar bila u tome da društvo Našicecement ne priznaje ničiji drugu odvagu osim svoje. Dakle, samo vagarski list od Našicecementa je bio mjerodavan. Zato se nije uzimao u obzir vagarski list drugih društava i to je tako od kada je napravljena nova betonara, odnosno vaga. Mimo i izvan znanja CR i Berislava Šmita se ništa nije moglo poduzeti u firmi. Nije bilo ekstremnih manjaka betona, ali se moglo dogoditi da se razlikovala procjena u količini granulata za proizvodnju betona i ta procjena je bila do 5% maksimalno. S obzirom da [adresa] cement nije priznavalo njihovu vagu, Gradnja je uzimala u obzir onu količinu koja je navedena na otpremnici. Nisu posumnjali u količinu koja je navedena na otpremnici, odnosno da ta količina iz otpremnice stvarno nije isporučena Gradnji. Nije nužno da svaki puta prilikom isporuke cementa betonari bude prisutan dispečer, ali mora netko biti tamo.
17. Pročitan je iskaz svjedoka VD od 19. srpnja 2016., s obzirom da je svjedok u međuvremenu preminuo. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je bio zaposlenik Gradnje d.o.o. 34 godine te je radio kao strojar u tvornici betona, što znači da je zaprimao materijal, narudžbe za proizvodnju betona, održavao postrojenje. Također, bio je zadužen i za primanje cementa koji je dolazio u tvornicu betona. Cement su u tvornicu betona u pravilu dovozile Gradnjine cisterne, a u slučaju većeg obujma posla i cisterne drugih prijevoznika. Prijem cementa odvijao se na način da je vozač s cisternom ulazio u krug tvornice, dolazio kod njega s dokumentacijom, odnosno otpremnicom, a svjedok bi mu rekao u koji silos istovariti cement nakon čega bi to vozač i učinio. Cisterne se općenito prije i poslije istovara nisu vagale, a to se činilo iz praktičnih razloga jer su cement primali u svako doba pa tako na primjer po noći kada nije bilo nikoga na vagi tko bi mogao izvagati cisterne. Kod njega u postrojenju su se nalazili, za sva tri silosa, pokazatelji napunjenosti, odnosno potenciometri po kojima su znali koliko je koji silos bio napunjen. Cement su naručivali voditelji proizvodnje, a zadnji je bio VR. Oni bi dolazili kod njih provjeriti kolike su potrebe za cementom za sljedeći dan. Naveo je kako je on podatke iz otpremnice koju je vozač donio nakon istovara, unosio u računalni program koji je vodio evidenciju stanja u silosima. Drugi primjerak prosljeđivao je skladištaru. Prije ovog postupka nije čuo da bi bilo primjedbi da tvornica betona troši više cementa od potrebnog u odnosu na količinu proizvedenog betona.
18. Iz pribavljene dokumentacije o zaposlenju prvooptuženog ŠR, drugooptuženog ČR i trećeoptuženog VR proizlazi da su oni u razdoblju između 27. lipnja 2011.g. i 20. travnja 2015.g. bili zaposlenici „Gradnja“ d.o.o. Osijek na radnim mjestima: prvooptuženi RR kao KV vozač I i II grupe, zadužen za prijevoz cementa od dobavljača Našice Cement d.d. [adresa] u prostor tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek, drugooptuženi ČR kao VKV strojar I i II grupe ovlašten za kontrolu i prijem cementa u silose – skladišta tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek te trećeoptuženi VR kao voditelj tvornice betona i tvornice asfalta tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek zadužen za kontrolu utroška materijala korištenog za proizvodnju betona i dr. te izvještavanje knjigovodstva o utrošenom materijalu.
19. Iz dokumentacije „Gradnje“ d.o.o. Osijek o provedenoj inventuri 5. svibnja 2015. godine određenoj odlukom „Gradnje“ d.o.o. Osijek broj 7371/2015 proizlazi kako je utvrđeno da u razdoblju između 1. siječnja 2011. godine i 19. svibnja 2015. godine u silosu – skladištu „Gradnje“ d.o.o. Osijek nedostaje cementa težine 9.745 tona što odgovara količini od 199 cisterni, vrijednog ukupno 4.753.908,00 kuna uvećano za PDV.
20. Iz financijsko – knjigovodstvenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 5. travnja 2023. proizlazi kako iz materijalne dokumentacije u spisu, nakon 24. srpnja 2011. nema dokumentacije o vaganju i vagarskim listovima, u kojim podacima se važe kamion pun cementa te nakon istovara prazan kamion kako bi se utvrdila količina istovarene robe. Vještakinja je prema podacima i dokumentaciji u spisu utvrđivala stvarno nabavljenu količinu cementa, stvarno utrošenu količinu cementa, te prema podacima za svaki mjesec izvješća o otpisu materijala, kojega nije bilo na skladištu i koji nije bio utrošen. RR je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] cement od TD Našice cement, te je otpremnice za tako preuzeti cement, predao na knjiženje. Otpremnice su potpisane, što znači da je tim potpisom potvrđeno preuzimanje robe. Tako potpisane otpremnice su dostavljane knjigovodstvu, kako bi knjigovodstvo evidentiralo iste kroz robno knjigovodstvo i paralelno prema računima koji se nastavno ispostavljaju i kroz financijsko knjigovodstvo. Dostavljana su i mjesečna izvješća o utrošenim količinama cementa za proizvodnju betona. Vještakinja se služila analizom koju je provela Gradnja d.o.o. Osijek i to za razdoblje od 01.01. 2015. do 04.05.2015. gdje je utvrđeno da je prema financijsko knjigovodstvenoj dokumentaciji u odnosu na stvarno stanje zaprimljena znatno veća količina cementa. Vještakinja je navela kako su sve pregledane otpremnice o nabavljenoj količini cementa potpisane, a s obzirom na činjenicu da nema vagarskih listova, nije se mogla s knjigovodstvenog stajališta očitovati o eventualnim nedostacima u smislu preuzimanja navedene količine robe, a koja je navedena na otpremnicama. Otpremnice su dostavljene u Centralno skladište. Vještakinja je pojasnila kako su ulaz robe otpremnice sa navedenom količinom robe, a izlaz je količina cementa koja se upotrebljava za proizvodnju betona ( i to po recepturama za različite vrste betona). U odnosu na financijsku dokumentaciju koja je sastavni dio spisa, navela je da su otpremnice potpisane, i predane u knjigovodstvo kao prilog računima dobavljača. Iz razloga ukidanja vaganja kamiona i nedostatka vagarskih listova nije se mogla očitovati o tome je li do isporuke cementa u skladište Gradnje d.o.o. zaista i došlo, s obzirom da knjigovodstvena dokumentacija, a koja je uredna i potpisana upućuje na stvarno nastalu poslovnu promjenu. Navela je kao je provjerom dostavljene dokumentacije utvrdila da su svi prijevozi i količine koji su navedeni u optužnici doista i evidentirani u poslovnim knjigama. Nadalje, utvrdila je kako za vožnju 30.03.2015., 01.04.2015. i 10.04.2015. godine, nema dokaza da je vozio optuženi RR s obzirom da je iz putnih radnih listova vidljivo da optuženi RR nema evidentirane ove vožnje. Vještakinja je nadalje navela kako je prema dostupnim podacima izračunala cijenu tone cementa koja iznosi 622,50 kuna te da prema dostavljenoj dokumentaciji iznos od 1.308.532,35 kuna i 52.3314,90 kuna, što ukupno iznosi 1.360.847,25 kn predstavlja manjak. Postoje podaci o ulazu cementa i postoje podaci o izlasku cementa, koji nisu u suglasju sa proizvodnjom cementa i utrošenim količinama. Naposljetku, vještakinja je zaključila kako vrijednost tone cementa iznosi 622,50 kn sa PDV-om, ali da nije svaka cisterna imala istu količinu cementa, tako da nije mogla utvrditi vrijednost cisterne, već vrijednost tone cementa. Cijena tone cementa bez PDV-a iznosi 498,08 kn + 124,52 kn PDV=622,50 kn bruto. S obzirom na knjigovodstvenu dokumentaciju o ulazu cementa, koji ulaz je potpisan u poslovnoj dokumentaciji, te analizi potrošnje cementa za proizvodnju betona, a prema recepturi za pojedinu vrstu betona je razvidno da postoji značajno odstupanje u količinama cementa. Obzirom da sa knjigovodstvenog stajališta postoji potpisana i relevantna dokumentacija o zaprimanju istoga, a ulazne količine prema dokumentaciji nisu utrošene u proizvodnju betona, riječ je o manjku. Zaključila je kako uz potpisane otpremnice zaprimanja cementa nije priložena dokumentacija o odvagama, odnosno vagarski listovi, a protokoli koji postoje o obveznim plombama na vozilima i jesu li vozila imala plombe se ne odnose na domenu financijsko knjigovodstvenog vještačenja, te stoga nije u mogućnosti niti utvrditi ispravnost procedura kod prijema robe. Vještakinja je izvršila i uvid u inventure te utvrdila da je na inventuri od 1. siječnja 2011. bilo 210,00 tona, ulaz cementa prema dokumentaciji u razdoblju od 01.01.2011. do 19.05.2015. je 53.847,00 tona te da je stanje bilo ukupno 52.868,00 tona dok je utrošena količina prema knjigovodstvenoj dokumentaciji 43.13,00 tone što čini razliku od 9.745,00 tona.
20.1. Vještakinja je na raspravi 2. svibnja 2023. u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja te nadodala kako se pribavom vagarskih listova od TD Našice Cement ne bi mogao utvrditi manjak u skladištu Gradnje, s obzirom da je iz dokumentacije, a koja se odnosi na financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju utvrđeno da je otpremljena količina cementa dokumentacijom zaprimljena u skladište Gradnje u istoj količini u kojoj je i otpremljena. Nadalje je nadodala, kako je trećeoptuženi VR koristeći podatke iz poslovnih knjiga o ulazu i evidenciji cementa, te podatke o količini utrošenog cementa, a po recepturi za pojedine vrste cementa, evidentirao i izlazak cementa iz istog skladišta. Nakon provedene inventure je razlika koja je trebala biti na stanju razlika između ulaza i izlaza, međutim ta razlika nije bila u skladištu, pa je trećeoptuženik evidentirao stanje koje je zatekao prilikom inventure. Navela je kako društva koja se bave proizvodnjom imaju poseban segment knjigovodstva koji se zove obračun proizvodnje u kojem su temeljem primki evidentirani svi ulazi materijala i temeljem izdatnica svi izlazi materijala koji trebaju biti utrošeni za proizvodnju gotovog proizvoda, u ovom slučaju betona. Razni tipovi betona se prave po recepturama koje su propisane i u ovisnosti od kvalitete betona se koristi i određena količina cementa. U predmetu spisa imala je na raspolaganju dokument koji se zove otpis materijala u kojem je evidentiran materijal sa zalihama na početku, ukupno primljenim količinama i ukupno izdanim količinama u pojedinim mjesecima gdje bi razlika između ta dva podatka trebalo biti stanje na skladištu. U dodanoj koloni je evidentirano utvrđeno stanje na skladištu koje je različito od onoga koje je prikazivala navedena dokumentacija. Nadodala je kako razlika između stanja koje je trebalo biti na skladištu i stvarno utvrđenog stanja se ne može utvrditi financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, s obzirom da i za ulaze i izlaze materijala postoji relevantna potpisana financijsko knjigovodstvena dokumentacija, dakle navela je kako je razlika utvrđena samo što se vještačenjem ne može utvrditi gdje je manjak i što se u međuvremenu dogodilo s obzirom da je dokumentacija o primitku u skladište potpisana. Smatra da je ovakvim vještačenjem nemoguće utvrditi bez vaganja pri ulasku i izlasku iz Gradnje je li se sav cement doista istovario u skladište ili nije cijeli došao u skladište, a to s obzirom da je dokumentacija po primitku potpisana. Istaknula je kako je inventura obvezni dio završnog računa i takvi završni računi ne bi mogli biti pravilni, niti proći kontrolu revizije da nije provedena inventura na kraju svake poslovne godine. Za potrebe vještačenja imala je svu evidenciju na nivou TD Gradnja d.o.o. o ulazu i izlazu. Napomenula je da je sva količina cementa koja je izašla iz Našičke cementare i ušla u Gradnju i nije sporno da je ista plaćena. Dakle, ako je postojala posebna betonara , iz centralnog skladišta se uzimao cement.
21. Iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka Dražena Jeđuda od 3. lipnja 2024. proizlazi kako se na otpremnicama Našice cementa d.d. navodi da je cement natovaren u priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a riječ je o priključnom vozilu, marke Spitzer SF 2737/2P. Vještak je pojasnio način punjenja cisterne i istovara cementa i to na način da se cisterna doveze na mjesto punjenja (u cementari), na gornjem dijelu cisterne se na otvoru za punjenje podigne poklopac, na otvor za punjenje se spoji crijevo za dovod cementa i vrši se punjenje, a po završetku punjenja otvor na cisterni se očisti i zatvori poklopcem. Istovar cementa vrši se na način da se cisterna doveze na mjesto istovara, fleksibilnim crijevom se spoji izlazni otvor na cisterni sa cjevovodom silosa cementa, uključi se kompresor na teretnom automobilu te se otvaranjem ventila na priključnom vozilu pušta komprimirani zrak u posudu cisterne, te isti tjera cement prema izlaznom otvoru; prvo se prazni stražnja, a nakon toga prednja komora. Za vrijeme istovara pomoću manometara se kontrolira tlak. U slučaju povećanja tlaka iznad propisanog automatski se aktivira sigurnosni ventil koji se nalazi izvan posude cisterne. Po završetku istovara na izlaznom ventilu se ispusti zrak kako bi tlak u posudi cisterne pao na atmosferski, te se demontira fleksibilno crijevo koje se spremi u bočne pretince na prikolici i zatvori se izlazni otvor za istovar cementa. Također, vještak je pojasnio i dva moguća načina pretovara cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu. Prvi način je da se dovoljno dugim fleksibilnim crijevom spoji izlazni otvor pune cisterne s gornjim otvorom za punjenje prazne cisterne. Na taj način se prazna cisterna puni kao u cementari. Fleksibilno crijevo se može produljiti spajanjem više crijeva. Drugi način je da se fleksibilnim crijevom spoji izlazni otvor pune cisterne i izlazni otvor prazne cisterne. Na taj način se prazna cisterna puni kroz izlazni otvor, a za „odušak“ se otvori poklopac za punjenje na gornjem dijelu prazne cisterne i preko istog se postavi prikladna tkanina (npr. deka) kako bi se spriječio izlazak veće količine cementa i prašenje. Zaključno vještak navodi kako je tehnički moguć direktan pretovar cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu.
21.1. Ispitan na raspravi 8. siječnja 2025. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je nadodao kako je predmetni model cisterne utvrđen iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno otpremnica Našice Cement d.d. u kojima je navedeno da je cement natovaren na priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo priključeno za teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka], a vozač je optuženi RR. Od PPRP Osijek su zatraženi podaci za predmetno priključno vozilo, te su isti prikazani na str. 1-2 pisanog nalaza i mišljenja. Na predmetnoj cisterni se za istovar cementa koristi fleksibilno crijevo. Ovisno o potrebnoj duljini fleksibilno crijevo se može produljiti spajanjem više crijeva. Na taj način se može savladati uzdužna i visinska razlika mjesta istovara na prvoj cisterni i mjesta utovara na drugoj cisterni. Po završetku punjenja zrak se ispušta na izlaznom ventilu kako bi tlak u posudi pao na atmosferski tlak (izjednačenje tlaka). Naveo je kako se ne može sjetiti je li prilikom vještačenja u spisu pronašao dokumente u kojima je navedeno u koju cisternu je vršen pretovar cementa. Naveo je kako oprema svakog priključnog vozila namijenjenog za prijevoz praškastih tereta i cementa obuhvaća i fleksibilna crijeva. Navedena crijeva su potrebna za istovar tereta iz cisterne i nalaze se u spremnicima sa bočne strane priključnog vozila. Pojasnio je kako fleksibilno crijevo služi za istovar priključnog vozila namijenjenog za prijevoz praškastog materijala. Prilikom vještačenja mu nije bilo dostupno na pregled predmetno priključno vozilo, ali pojasnio je kako je standardna oprema takvog priključnog vozila i fleksibilno crijevo koje se koristi za istovar. Nadodao je kako je na slici 1. i 2., stranici 2. i 3. pisanog nalaza i mišljenja vidljivo da je na predmetni tip cisterne kao što je cisterna reg. oznake [registarska oznaka] standardno ugrađeno fleksibilno crijevo, a nije bio prisutan prilikom istovara cementa na objektima oštećenika, odnosno nije izvršio pregled objekta oštećenika niti je utvrdio kojom opremom su isti opremljeni. Nadalje je pojasnio kako se punjenje cisterne cementom vrši slobodnim padom, uslijed djelovanja gravitacijske sile na gornjem dijelu cisterne iz uređaja za punjenje cementa, a isto je i slikovno prikazano na slici 3-6 pisanog nalaza i mišljenja. Količina cementa koja se puni u cisternu ovisi o tehničkim karakteristikama odnosno volumenu posude cisterne. Nije mu poznato kolika je temperatura cementa prilikom punjenja, a s obzirom da se radi o slobodnom padu pretpostavlja da je temperatura cementa jednaka temperaturi po kojoj je isti skladišten, a temperatura istog cementa ne bi utjecala na rezultat njegovog nalaza i mišljenja. Punjenje cisterne se vrši kroz gornji poklopac posude. Naveo je kako se istovar cementa vrši komprimiranim zrakom na tlaku između 1 i 1.5 bara. Temperatura i tlak cementa u vertikalno nefleksibilnom crijevu ovisi o visini. Što je veća visina dobave cementa, manji je tlak i temperatura na toj visini. Odnosno prilikom pumpanja potreban je veći tlak da se savlada veća visina dobave cementa.
21.2. Strojarski vještak Dražen Jeđud, dostavio je i dopunu nalaza i mišljenja od 8. ožujka 2025. u kojem je naveo kako je za potrebe vještačenja, a radi demonstracije, izvršen i pokus kojim je izvršen pretovar cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu. Nadalje, očitovao se na pitanja braniteljice prvooptuženika i petooptuženika te naveo kako se podatak o broju cisterni za prijevoz cementa koje su bile u vlasništvu oštećene pravne osobe u periodu od 2013. do 2015. godine može pribaviti od PPRP Osijek. Svaka cisterna za prijevoz praškastih tereta (cementa) je opremljena fleksibilnim crijevima za istovar. Predmetna cisterna SPITZER SF 2737/2P je opremljena s 4 crijeva. Fleksibilna crijeva su sastavni dio vozila i nije potrebno posebno zaduženje radnika sa istima. Za punjenje silosa cementom koriste se fiksne cijevi koje su sastavni dio silosa, a na koje se spaja fleksibilno crijevo cisterne. Uobičajene dimenzije fleksibilnih crijeva su: duljina 4,5 m, unutarnji promjer 10 cm, masa oko 10 kg. Crijeva se sa izlaznim otvorom cisterne i s drugim crijevima spajaju pomoću spojnice. Moguće je međusobno spajanje više crijeva kako bi se cement mogao dopremiti na veću udaljenost/visinu („nadoštiklavanje“). Na cementari se cement može puniti slobodnim padom ili pod tlakom. Cisterne mogu imati 1 ili više otvora za punjenje na gornjem dijelu, najčešće imaju 2 ili 3 otvora. Predmetna cisterna ima 3 gornja otvora i 2 komore. Prilikom istovara gornji otvori cisterne se hermetički zatvaraju zato što je posuda cisterne pod tlakom (punjenje posude komprimiranim zrakom). Tlak potreban za istovar cisterne ovisi o duljini i visini na koju se doprema cement. Kod silosa visine oko 20 m istovar se vrši pod tlakom od oko 1,0 do 1,5 bar. Kod izvedenog pokusa pretovara cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu dobar protok cementa se dobio kod tlaka od 0,5 bar, jer su cisterne bile postavljene jedna uz drugu, a visinska razlika je bila oko 4,0 m. Fluidizacija je prema definiciji tehnološka operacija u kojoj čestice čvrste tvari lebde u struji fluidizatora i tako tvore fluidizirani sloj. Kod istovara cementa fluidizacijom se komprimiranim zrakom stvara struja cementa potrebna za istovar iz posude cisterne. Izlazni otvor se nalazi na stražnjem donjem dijelu cisterne. Izlazni ventil se nalazi na izlazu iz svake komore, na donjem dijelu lijevka. Unutarnji promjer fleksibilnog crijeva je 10 cm, a može biti i drugačiji, pa se prema potrebi mogu koristiti redukcije. Na donjem dijelu lijevka svake komore se nalazi ventil koji se otvara prekidačem na bočnom dijelu cisterne. Nakon punjenja posude komprimiranim zrakom i otvaranjem ventila struja cementa izlazi iz komore i transportira se prema fleksibilnom crijevu. U donjem dijelu svake komore nalazi se membrana (treskavica) koja se pokreće strujom zraka, a njezina funkcija je da spriječi slijeganje cementa.
21.3. Nadodao je kako se pretovar cementa može izvršiti na dva načina. Prvi način: pretovar se izvodi pomoću komprimiranog zraka. Kod izvedenog pokusa duljina fleksibilnog crijeva od izlaznog otvora cisterne 1 do ulaznog otvora cisterne 2 je bila 13,5 m. Kod pokusa se tlakom od 0,5 bar bez ikakvih smetnji vršio pretovar cementa iz jedne u drugu cisternu. Naveo je kako je bespredmetno pitanje o gravitacijskom pretovaru (nije predmet vještačenja).Tvrdnje nije potrebno potkrijepiti zaključkom ili simulacijom, jer je u nastavku prikazan pokus kojim je izvršen pretovar 6 tona cementa iz cisterne 1 u cisternu 2 u vremenu oko 10 min. Drugi način: cisterna na izlazu iz svake komore (u donjem dijelu) ima ugrađen gumeni ventil kojim se upravlja pomoću prekidača. Kod otvaranja ventila moguće je strujanje cementa u oba smjera, kod zatvaranja ventila nije moguće strujanje. Kod ovakvog načina cement se može u manjoj količini transportirati u cisternu, jer isti mora ući u komoru s donje strane i proći kroz membranu, te podići cement koji se već nalazi na dnu komore. Mogućnost zatvaranja gornjeg otvora na posudi cisterne prikladnom tkaninom (dekom) je prikazana u izvedenom pokusu. Fleksibilna crijeva za istovar cisterne su standardizirana i na obje strane crijeva se nalazi jednaka spojnica. U izvedenom pokusu je vidljivo da se crijeva mogu međusobno spajati kako bi se dobila veća duljina. Ukoliko je izlazni otvor na cisterni drugačijeg promjera, mogu se koristiti redukcije. Prilikom istovara cementa iz cisterne pojavljuje se umjerena buka, vibracije i prašina. Kod izvedenog pokusa i pretovara cementa iz jedne u drugu cisternu bila je umjerena buka, vibracije i prašina (vidljivo na videozapisu). Na vrhu silosa se postavljaju filteri radi sprječavanja prekomjernog prašenja u okolinu. Kod izvođenja pokusa pretovara cementa iz jedne u drugu cisternu nije postojala opasnost za ljude i okolinu (vidljivo na videozapisu).
21.4. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja, a za potrebe postupka u kontroliranim uvjetima izvršio pokus pretovara cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu te je detaljno objasnio tijek postupka, isto potkrijepio fotografijama i videozapisom te naposljetku zaključio kako je provedenim pokusom u kontroliranim uvjetima utvrđeno da je tehnički moguć pretovar cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu.
22. Iz tjednog pregleda vozača tvrtke „Super Mario“ d.o.o., za vremenskom razdoblje od 09.06.2014. do 03.05.2015. godine, koje je pribavljeno od tvrtke „Digitalni tahograf“ d.o.o. iz Zagreba proizlazi da su vozači tvrtke „Super Mario“ d.o.o., DR i ŽR, u navedenom vremenskom razdoblju vozili teretna vozila u vlasništvu tvrtke „ JD“ d.o.o., na dane kada su preuzimali cement od prvooptuženog ŠR u [adresa] i da je na tim vozilima evidentirana prijeđena kilometraža koja je dostatna za put od sjedišta tvrtke „Super Mario“ d.o.o. do [adresa] i nazad.
23. Iz telefonskih izlista i prometa po baznim stanicama za razdoblje 2014. i 2015. godine te otpremnica o zaprimanju cementa proizlazi kako je prvooptuženi RR na dane kada je preuzimao cement od TD Našice cement, telefonskim putem kontaktirao s ĆR, DR i NR. Osim toga iz telefonskih izlista proizlazi kako je prvooptuženi RR u navedenom razdoblju kontaktirao i s petooptuženim ZR.
24. Tako je prvooptuženik s DR uspostavljao telefonski kontakt na dan 20.06.2014. (OTP-14-10196), a potpisnik otpremnice u Gradnji je za navedenu otpremnicu bila TR, na dan 21.06.2014. (OTP-14-10335), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bio VD, na dan 17.07.2014. (OTP-14-12435), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bio drugooptuženi ČR, za dan 28.07.2014. (OTP-14-13333), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bila TR, za dan 02.08.2014. (OTP-14-13912), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bila TR, za dan 08.08.2014. (OTP-14-14357), za dan 09.08.2014. (OTP-14-14484), za dan 13.08.2014. (OTP-14-14818), za dan 04.09.2014. (OTP-14-16714), za dan 05.09.2014. (OTP-14-16815), za dan 10.09.2014. (OTP-14-002183), za dan 16.09.2014. (OTP-14-17669), za dan 22.09.2014. (OTP-14-18002), za dan 25.09.2014. (OTP-14-18536), za dan 30.09.2014. (OTP-14-18804), za dan 14.10.2014. (OTP-14-20113), za dan 24.10.2014. (OTP-14-21168), za dan 28.10.2014. (OTP-14-21403), za dan 30.10.2014. (OTP-14-21662), za dan 04.11.2014. (OTP-14-21862), za dan 02.12.2014. (OTP-14-24183), za dan 17.12.2014. (OTP-14-25119), za dan 23.12.2014. (OTP-14-25443), za dan 23.12.2014. (OTP-14-25387), za dan 09.01.2015. (OTP-15-00051), za dan 12.01.2015. (OTP-15-00101), za dan 19.01.2015. (OTP-15-00406), za dan 20.01.2015. (OTP-15-00453), za dan 21.01.2015. (OTP-15-00471), za dan 16.02.2015. (OTP-15-01215), za dan 17.02.2015. (OTP-15-01397), a potpisnik navedenih otpremnica u Gradnji d.o.o. je bio ČR, za dan 25.02.2015. (OTP-15-01866), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bila TR, za dan 18.03.2015. (OTP-15-03318) i za dan 19.03.2015. (OTP-15-03350), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bio ČR, za dan 25.03.2015. (OTP-15-00281), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedenu otpremnicu bila TR, za dan 25.03.2015. (OTP-15-03940), za dan 30.03.2015. (OTP- 15-04286), za dan 01.04.2015. (OTP-15-04509), za dan 03.04.2015. (OTP-15-04753), za dan 03.04.2015. (OTP-15-04675), za dan 10.04.2015. (OTP-15-05240), za dan 20.04.2015. (OTP-15-06158), a potpisnik za navedene otpremnice u Gradnji d.o.o. je bio ČR.
24.1. Nadalje, prvooptuženik je s NR uspostavljao telefonski kontakt na dan 24.06.2014. (OTP-14-10482), na dan 27.06.2014. (OTP-14-10758), na dan 30.06.2014. (OTP-14-10776), na dan 02.07.2014. (OTP-14-11056), a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedene otpremnice bio ČR.
24.2. Nadalje, prvooptuženik je s ĆR uspostavljao telefonski kontakt na dan 04.07.2014. (OTP-14-11365), na dan 16.12.2014. (OTP-14-24971), na dan 15.01.2015. (OTP-15-00229), na dan 14.03.2015. (OTP-15-02991) a potpisnik otpremnice u Gradnji d.o.o. je za navedene otpremnice bio ČR.
24.3. Nadalje, prvooptuženik je s ŽR uspostavljao telefonski kontakt na dan 13.06.2014. (OTP-14-09749), a potpisnik otpremnice u Gradnji je bio ČR.
24.4. Osim toga, iz telefonskih izlista proizlazi kako je prvooptuženik u više navrata u navedenom razdoblju, telefonskim putem kontaktirao s petootpuženim ZR te da je petooptuženi ZR kontaktirao i s pozivnim brojevima u vlasništvu tvrtke "Super Mario" d.o.o.
25. Iz izvješća o otpisu materijala betonare za razdoblje od listopada 2012. do svibnja 2015. proizlazi kako je centralno skladište Gradnje d.o.o. dostavljalo trećeoptuženiku mjesečna izvješća s evidentiranim količinama cementa na stanju, a trećeoptuženi VR je upisivao stvarno stanje cementa te takva izvješća nazad slao centralnom skladištu. Pa je tako primjerice u izvješću za listopad 2012. centralno skladište evidentiralo količinu od 28 tona cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisao da stvarno u tvornici cementa ima 10 tona cementa, u izvješću za veljaču 2013. centralno skladište evidentiralo je količinu od 1532 tone cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisao da stvarno u tvornici cementa ima 170 tona cementa, u izvješću za siječanj 2014. centralno skladište je evidentiralo količinu od 870 tona cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisao da stvarno u tvornici cementa ima 200 tona cementa, u izvješću za ožujak 2014. centralno skladište je evidentiralo količinu od 1665 tona cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisao da stvarno u tvornici cementa ima 220 tona cementa. Iz svih ostalih pregledanih izvješća proizlazi kako je centralno skladište dostavljalo evidentiranu količinu cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisivao stvarno stanje cementa u tvornici cementa te takva izvješća slao natrag centralnom skladištu.
26. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije na ime prvooptuženika, drugooptuženika, trećeoptuženika, četvrtooptuženika i petooptuženika proizlazi kako nisu kazneno osuđivani.
U odnosu na oslobađajući dio pod točkama I., II. i III. presude:
27. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te uspoređujući ih s obranom drugooptuženika i trećeoptuženika, sud smatra kako nije na nedvojben način utvrđeno da bi navedeni optuženici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.
28. Drugooptuženom OR se stavlja na teret da je zajedno i po prethodnom dogovoru s prvootpuženikom i trećeoptuženikom počinio kazneno djelo pronevjere i to na način da je nakon što je prvooptuženi RR kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa za potrebe proizvodnje „Gradnje“ d.o.o. Osijek, odlazio vozilom reg. oznake [registarska oznaka] po cement u [adresa] gdje je od tvrtke „Našicecement“ d.d. [adresa] preuzeo 75 cisterni cementa, isti nije odvezao u skladište tvornice betona, već ga neovlašteno prodavao drugim osobama, a novac zadržao za sebe, drugooptuženika i trećeoptuženika, a otpremnice Našicecementa donosio drugooptuženiku koji je svojim potpisom potvrđivao da su cisterne cementa primljene i istovarene u Gradnji te ih predavao knjigovodstvu iako je znao da te količine cementa nisu stvarno primljene u „Gradnji“ d.o.o. Osijek već da ih je prvooptuženik neovlašteno prodao. Dakle, drugooptuženiku se stavlja na teret da je potpisivanjem otpremnica potvrđivao da je u pogon društva Gradnja d.o.o. zaprimljen i istovaren cement iako je znao da isti nije stvarno zaprimljen u pogon društva.
29. Naime, iz ugovora o radu, odnosno dokumentacije o zaposlenju drugooptuženika, sud je utvrdio kako je u razdoblju od 27. lipnja 2011. pa do 20. travnja 2015. drugooptuženik bio zaposlen u TD Gradnja d.o.o. Osijek na radnom mjestu VKV strojar I i II grupe te da je bio ovlašten za kontrolu i prijem cementa u silose odnosno skladišta tvrtke Gradnja d.o.o.
30. Iz iskaza svjedokinje TR sud je utvrdio kako su ona, pokojni VD i drugooptuženik bili u Gradnji d.o.o. zaposleni te im je posao bio da zaprimaju narudžbe za beton, zaprimaju materijale, kontaktiraju s kupcima te isporučuju beton. Iz iskaza svjedokinje sud je utvrdio način primitka cementa u tvornici betona koji se odvijao tako da bi vozač cisterne s cementom došao u krug tvornice, pitao u koji silos će istovariti cement, nakon čega bi mu prema stanju napunjenosti silosa dali uputu gdje će istovariti cement. Prilikom istovara vozač bi predao odvagu iz cementare i otpremnicu. Nadalje, utvrđeno je kako su otpremnice koje su zaprimali od vozača potpisali, čime bi potvrdili primitak cementa, evidentirali su ih u računalo te prosljeđivali u centralna skladišta. Svjedokinja je potvrdila kako su u to vrijeme imali naputak da se pri ulasku i izlasku važu samo cisterne trećih osoba, dok se cisterne njihovih vozača nisu vagale. Nadalje, svjedokinja u svom iskazu potvrđuje kako je prvooptuženik nekada znao istovariti jednu ili dvije cisterne cementa prije njihovog dolaska, odnosno prije nego što su počeli raditi ili nekad nakon proteka radnog vremena te bi tada samo ostavio otpremnice, a s obzirom da tada nisu bili nazočni, nisu mogli ni na koji način provjeriti je li on zaista istovario cement ili ne. Svjedokinja potvrđuje kako je i sama potpisivala otpremnice kada nije bila nazočna istovaru cementa jer se to tako radilo te je vjerovala da je cement istovaren, a do 2015. godine nitko nije imao primjedbi na utrošak cementa u odnosu na količinu proizvedenog. Potvrdila je kako nije nazočila svaki puta istovaru cementa jer je bilo situacija kad se istovar vršio prije ili poslije radnog vremena, a poznato joj je da su tako postupali i ostali dispečeri. Pojasnila je da njen potpis na otpremnici znači da je nazočila predaji cementa ili je primila istovar od dana ranije. Iz iskaza svjedokinje sud je utvrdio kako se znalo događati da su i drugi kamioni dolazili poslije radnog vremena istovarati cement te da nisu išli na vagu, sve do 2015. Nadalje, svjedokinja je potvrdila kako je u razdoblju od 2011. do 2015. bilo povećanog obima posla, izgrađivao se trgovački centar Portanova, vozile su se po dvije tri ture dnevno, a angažirane su i treće osobe te se posao n ije smio prekidati tako da je bilo radova koji su trajali od 0 do 24 sata.
31. Iskaz svjedokinje TR potvrđuje iskaz svjedoka VD koji je također bio zadužen za primanje cementa koji je dolazio u tvornicu betona. Isti je potvrdio kako su cement dovozili u pravilu vozači Gradnje, međutim u slučaju povećanog posla i cisterne drugih prijevoznika. Svjedok potvrđuje kako se prijem cementa odvijao na način da je vozač ulazio s cisternom u krug tvornice, dolazio kod njega s dokumentacijom – otpremnicom te bi mu on rekao u koji silos treba istovariti cement. Svjedok potvrđuje kako se cisterne općenito nisu vagale prije i poslije istovara jer su cement primali u svako doba pa i po noći kad nije bilo nikoga tko bi mogao izvagati cisterne.
32. Ovakve iskaze potvrđuje i svjedok ŠD koji je radio kao skladištar u centralnom skladištu Gradnje. Svjedok potvrđuje kako nije bila obveza vagati cisterne te da se cisterne Gradnje nisu vagale, već samo vanjski kamioni te da je bilo situacija kada su cisterne dolazile i izvan radnog vremena posebice kad se radila Portanova, ali mu nije poznate je li netko bio prisutan prilikom istovara. Iz iskaza ovog svjedoka utvrđeno je kako se izvan radnog vremena nisu vagali niti kamioni drugih firmi.
33. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka, sud je utvrdio kako je trebala izgledati procedura primitka cementa u tvornici betona „Gradnje“ d.o.o. Osijek, a to je da vozači cisterni cementa pri ulasku u krug tvornice betona „Gradnje“ d.o.o. Osijek prvo trebaju izvagati puno vozilo s cementom, zatim se javiti dispečerima radi istovara, koji bi vozača prema stanju napunjenosti silosa s cementom , uputili u koji od tri silosa će istovariti cement, a nakon što bi vozač istovario cement ponovno bi izvagao prazno vozilo nakon čega bi donio dispečerima otpremnicu i odvage, a oni bi istovarenu količinu cementa evidentirali u računalnom programu kojim su se služili. Međutim, navedeni svjedoci potvrđuju kako vozači cisterni u vlasništvu „Gradnje“ d.o.o. u praksi nisu vagali cisterne pri dolasku i odlasku s istovara cementa u silose tvornice betona, kao niti kamioni drugih firmi izvan radnog vremena, da se cement znao dovoziti i po noći te da su se takve otpremnice potpisivale i dan kasnije te se nije moglo provjeriti je li cement istovaren ili ne. Osim toga, iz iskaza svjedoka TR i ŠD sud je utvrdio kako instrumenti koji su mjerili količinu cementa u silosu, kao i vage, nisu bili ispravni te da niti računalni programi koji su regulirali proizvodnju nisu bili ispravni zbog čega je bilo teško pa i nemoguće odrediti količinu potrošenog materijala.
33.1. Da se cisterne Gradnje nisu vagale pri dolasku i odlasku, kao i da se cement istovarao izvan radnog vremena te da su uređaji za mjerenje cementa u silosu bili neispravni potvrđuju u svojim obranama prvooptuženik, drugooptuženik i trećeoptuženik.
34. Nadalje, iz pregledanih otpremnica za inkriminirano razdoblje koje se drugooptuženiku stavljaju na teret sud je utvrdio kako je svjedokinja TR takve otpremnice zaprimila u pet navrata te u jednom navratu i VD. Dakle, sporne otpremnice potpisivali su i drugi zaposlenici osim drugooptuženika. Imajući u vidu sve navedeno, vijeće je utvrdilo kako prema tadašnjoj poslovnoj praksi zaposlenika TD Gradnja d.o.o. potpisivanje otpremnice nije imalo značaj preuzimanja cementa, već samo potvrdu da je ta osoba otpremnicu unijela u kompjuterski sustav, dakle na otpremnicu se potpisivao onaj koji je unio otpremnicu u računalo, a ne tko je nazočio istovaru jer se često događalo da istovaru nije nazočio nitko. Dakle, i drugooptuženik je postupao na ovaj način, odnosno ako bi po dolasku na radno mjesto zatekao otpremnice, koje nije osobno primio, iste je potpisao te unio u kompjuterski sustav. Slijedom navedenog, sud smatra kako u cijelom inkriminiranom periodu kod oštećenika, nije postojao sustav kontrole količine cementa, a drugooptuženik nije morao biti prisutan istovaru cementa niti je na bilo koji način mogao znati je li cement stvarno istovaren ili ne.
35. Sud je prihvatio iskaze svjedoka TR, VD i ŠD s obzirom da su iskazivali detaljno, iskazi istih se u bitnom podudaraju te su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
36. Vijeće smatra kako tijekom provedenog dokaznog postupka niti jednim dokazom nije na nedvojben način utvrđeno da je postojao bilo kakav dogovor između prvooptuženika i drugoptuženika, niti da su novac dobiven neovlaštenom prodajom cementa dijelili između sebe. Navedeni dokazi u skladu su s obranom drugooptuženika pa je sud istu prihvatio. Drugooptuženik u svojoj obrani navodi kako je točno da je neke otpremnice potpisao, ali da je radio kao strojar te da nije bio njegov zadatak da bude na svakom istovaru te da je bila uobičajena praksa da otpremnicu potpiše onaj radnik koji se zatekne kod silosa. Drugooptuženik u svojoj obrani negira da bi imao bilo kakav dogovor s prvooptuženikom i trećeoptuženikom, nikada od prvooptuženika nije primio nikakav novac niti mu je prvooptuženik donosio osobno otpremnice na potpis. Također, drugooptuženik u svojoj obrani ističe kako je bilo situacija da su radnici istovarali cement prije i nakon radnog vremena te bi tada ostavljali otpremnice na vratima upravljačkog kontejnera ili bi davali otpremnice prilikom druge ture istovara. Drugooptuženik priznaje da je često znao potpisati u drugoj smjeni otpremnice iz prve smjene iako nije bio nazočan istovaru, a to zato jer TR u prvoj smjeni zbog obima posla nije stigla potpisati. Obranu drugooptuženika potvrđuju i prvooptuženik i trećeoptuženik.
37. Imajući u vidu sve navedeno, iskaze svjedoka TR, ŠD i VD iz čijih iskaza je utvrđeno kako su otpremnice potpisivali i drugi zaposlenici osim drugooptuženika, a što je potvrđeno i materijalnom dokumentacijom u spisu, da je uobičajena procedura bila da zaposlenici nisu nazočili istovaru cementa, da instrumenti koji su mjerili količinu cementa u silosu, kao i vage, nisu bili ispravni, odnosno da se kamioni nisu vagali u tom periodu, da niti računalni programi koji su regulirali proizvodnju nisu bili ispravni zbog čega je bilo teško pa i nemoguće odrediti količinu potrošenog materijala, te da prema nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvene vještakinje ne postoji dokumentacija o vaganju i vagarskim listovima, a što je sve sukladno obrani drugooptuženika, vijeće smatra kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi drugooptuženi ČR protupravno prisvojio cement Gradnje d.o.o. u bilo kojoj vrijednosti niti da bi primio bilo kakav novac na ime potpisivanja otpremnica, odnosno iz provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je drugooptuženi ČR počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa ga je vijeće oslobodilo optužbe za terećeno kazneno djelo.
38. U odnosu na trećeoptuženog VR, vijeće smatra kako nije na nedvojben način utvrđeno da je trećeoptuženik počinio kazneno djelo kako mu se stavlja na teret.
39. Trećeoptuženiku se stavlja na teret da je zajedno i po prethodnom dogovoru s prvootpuženikom i drugooptuženikom počinio kazneno djelo pronevjere i to na način da je nakon što je prvooptuženi RR kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa za potrebe proizvodnje „Gradnje“ d.o.o. Osijek, odlazio vozilom reg. oznake [registarska oznaka] po cement u [adresa] gdje je od tvrtke „Našicecement“ d.d. [adresa] preuzeo 75 cisterni cementa, isti nije odvezao u skladište tvornice betona, već ga neovlašteno prodavao drugim osobama, a novac zadržao za sebe, drugooptuženika i trećeoptuženika, a otpremnice Našicecementa donosio drugooptuženiku koji je svojim potpisom potvrđivao da su cisterne cementa primljene i istovarene u Gradnji te ih predavao knjigovodstvu iako je znao da te količine cementa nisu stvarno primljene u „Gradnji“ d.o.o. Osijek već da ih je prvooptuženik neovlašteno prodao, nakon čega je trećeoptuženik kao voditelj tvornice betona knjigovodstvu Gradnje d.o.o. dostavljao neistinita mjesečna izvješća o utrošenom cementu kao da je cement iz otpremnica koje je donosio prvooptuženik zaista i utrošen u proizvodnji betona iako je znao da takve količine betona nisu primljene niti utrošene u Gradnji d.o.o. već da ih je prvooptuženik neovlašteno prodao.
40. Naime, iz ugovora o radu, odnosno dokumentacije o zaposlenju trećeoptuženika sud je utvrdio kako je u inkriminiranom razdoblju trećeoptuženi VR bio zaposlen kao voditelj tvornice betona i tvornice asfalta tvrtke „Gradnja“ d.o.o. Osijek te zadužen za kontrolu utroška materijala korištenog za proizvodnju betona i dr. te izvještavanje knjigovodstva o utrošenom materijalu.
41. Iz iskaza svjedokinje TR sud je utvrdio kako je nakon što bi od vozača zaprimila otpremnicu, istu proknjižila u kompjuteru te ju poslala u centralno skladište, a tako su postupali ona, drugooptuženik i svjedok VD, što svjedok VD i potvrđuje. Iz iskaza iste utvrđeno je da je izvješća o utrošku materijala i izvješća o zalihama dobivao trećeoptuženik. Nadalje, utvrđeno je kako sustavi evidencije u centralnom skladištu i betonari nisu bili povezani putem interneta te da je bila riječ o različitim programima. Svjedokinja potvrđuje kako su na kraju mjeseca isprintali samo potrošnju materijala te očitali kazaljke koliko je ostalo cementa u silosima te takvo izvješće dali trećeoptuženiku. Svjedokinja je potvrdila kako instrumenti koji su mjerili količinu cementa u silosu nisu bili ispravni tako da je moglo biti odstupan ja (svjedokinja navodi kako je jednom potenciometar pokazivao popunjenost preko 100% iako nije bio pun), kao i da su vage bile neispravne i gubile memoriju zbog čega su po nalogu svjedoka CR ručno unosili podatke koji se odnose na kodove koji ponovno aktiviraju vagu, dakle radilo se ručno baždaranje jer da su čekali inspektora prošlo bi i tjedan dana, a proizvodnja nije smjela prestati. Taj dio iskaza u cijelosti potvrđuje i svjedok CR. Iz iskaza svjedokinje TR je utvrđeno kako ni računalni programi koji su regulirali proizvodnju nisu bili ispravni zbog čega je bilo teško odrediti količinu potrošenog materijala.
42. Iskaz svjedokinje TR, potvrđuje iskaz svjedoka ŠD, iz čijeg iskaza je utvrđeno kako je mjesečni utržak uglavnom popisivao trećeoptuženik u suradnji s dispečerom te da instrumenti za mjerenje količine cementa u silosu nisu bili ispravni niti precizni, već se paušalno procjenjivalo stanje silosa. Dakle, imajući u vidu navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio kako trećeoptuženik nije zaprimao niti potpisivao otpremnice kao niti zaprimljenu količinu cementa.
42.1. Sud je u ovom dijelu prihvatio iskaze svjedoka TR, CR i ŠD s obzirom da su iskazivali detaljno, iskazi istih se u bitnom podudaraju te su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
43. Nadalje, iz izvješća o otpisu materijala, odnosno iz dokumentacije o korespondenciji između centralnog skladišta o čemu je vodio evidenciju saslušani svjedok ŠD koji podaci iz centralnog skladišta nisu bili povezani sa podacima o evidenciji količine, vijeće je utvrdilo kako je u navedena izvješća centralno skladište upisivalo količine šljunka, cementa i aditiva te navedena izvješća dostavljalo trećeoptuženiku koji je uredno upisivao stvarno stanje na stanju te izvješća dostavljao nazad centralnom skladištu pa je tako primjerice utvrđeno da je u izvješću za siječanj 2014. centralno skladište evidentiralo količinu od 870 tona cementa na stanju, a trećeoptuženik je upisao stvarnu količinu od 200 tona. Osim toga, iz iskaza kao i nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvene vještakinje Dajane Vuković utvrđeno je da se navedenim vještačenjem nije moglo utvrditi zašto su se pojavile razlike te da postoji razlika između knjigovodstvene evidencije i stvarnog stanja, ali da je trećeoptuženik uredno upisivao stvarno stanje koje je u pogledu cementa bilo prisutno na skladištu u tvornici betona. Osim toga, niti iz jednog dokaza ne proizlazi kako je upravo trećeoptuženik ukinuo vaganje cisterni Gradnje d.o.o., već iz iskaza svih ispitanih svjedoka je utvrđeno kako je to bila uobičajena praksa Gradnje d.o.o., da se ponekad nisu vagali ni kamioni drugih prijevoznika te da se bez znanja CR i Berislava Šmita ništa nije moglo odlučivati.
44. Također, ni iz iskaza prvooptuženika ni drugooptuženika ne proizlazi da bi oni uopće spominjali bilo kakvu ulogu trećeoptuženika u prijevozu cementa, u potpisivanju otpremnica pa slijedom svega navedenog, vijeće smatra kako trećeoptuženik nije ni znao da li je navedena količina cementa uopće stigla, kada je stigla, kojim otpremnicama, tko je otpremnice potpisao, već je isti samo evidentirao stvarno postojeće stanje o čemu je izvijestio centralno knjigovodstvo svoga poslodavca. Imajući u vidu sve gore navedeno, vijeće smatra kako tijekom postupka nije dokazano da bi trećeoptuženik unošenjem neistinitih podataka sudjelovao u dogovoru s prvooptuženikom i drugooptuženikom niti da je sudjelovao u bilo kakvoj podjeli neovlašteno stečenog novca niti da je upravo on donio odluku da se cisterne Gradnje d.o.o. ne važu prilikom dolaska u tvornicu betona. Iz provedenih dokaza je utvrđeno kako trećeoptuženik nije potpisivao otpremnice niti bio prisutan zaprimanju cementa, a u mjesečnim izvješćima je upisivao stvarno stanje zatečenog cementa te ukazivao na razliku u podacima.
45. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković s obzirom da je isto sačinjeno u skladu s pravilima struke, a ista je tijekom postupka svojim nalazom i mišljenjem razriješila sva sporna pitanja.
46. Obranu trećeoptuženika sud je u cijelosti prihvatio. Ista je sukladna provedenim dokazima posebno u dijelu u kojem navodi kako otpremnice nije potpisivao niti primao cement, da je računalni program često prestajao raditi, da nije imao uvid u centralno skladište jer nisu bili umreženi, da nije on donio odluku da se ne važu cisterne Gradnje d.o.o. već je to bila uobičajena praksa, da je jednom mjesečno popisivao stvarno stanje cementa u silosima nakon što bi dobio obrazac iz centralnog skladišta te da je svaki puta upisao stvarno stanje cementa u betonari na taj dan te da je znalo biti razlike između podataka koje je dostavljalo skladište i onoga što je on upisivao, ali nitko na te razlike nije reagirao, a o svemu je imao saznanja i CR. Trećeoptuženik u svojoj obrani negira da bi imao bilo kakav dogovor s prvooptuženikom i drugooptuženikom u vezi protupravnog prisvajanja cementa i lažnih mjesečnih izvješća.
47. Imajući u vidu sve navedeno, posebno iskaze svjedoka TR, CR i ŠD, kao i izvješća o otpisu materijala za razdoblje 2012. do 2015. te nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković te obranu trećeoptuženika, vijeće smatra kako iz provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je trećeoptuženi VR počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te ga je sud za navedeno kazneno djelo oslobodio optužbe.
48. S obzirom da je sud drugoooptuženika i trećeoptuženika oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo, vijeće je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, odlučilo da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja drugooptuženika i trećeoptuženika, padaju na teret proračunskih sredstava.
U odnosu na točku IV., V. i VI. presude u odnosu na petooptuženog ZR :
49. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza zasebno i u svezi s drugim dokazima te uspoređujući ih s obranom petooptuženika, sud smatra kako nije na nedvojben način utvrđeno niti dokazano da je petooptuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, petooptuženiku se stavlja na teret da je počinio kvalificirani oblik kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 2. KZ/11, a sve u svezi članka 244. stavak 1. i članka 52. KZ/11 i to na način da je u razdoblju od 11. lipnja 2014. pa do 10. travnja 2015. s prvooptuženikom dogovorio kupnju cementa do kojeg je prvooptuženik došao na neovlašteni način te nakon čega je za točno neutvrđeni iznos kupio tri cisterne cementa te iste preprodao iako je bio svjestan da je prvooptuženik do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem te da si je na taj način pribavio nepripadnu imovinsku korist od najmanje 27.000,00 kuna.
50. Iz provedenih dokaza, posebno iz telefonskih izlista, kao i iz same obrane prvooptuženika i petooptuženika, tijekom postupka je utvrđeno kako se prvooptuženik i petoptuženik poznaju iz radnog kolektiva, da su se sretali prilikom istovara i znali popiti kavu, da su komunicirali telefonskim putem te da je prvooptuženik 2014. ili 2015. svoj automobil prodao petooptuženiku. Iz svih ostalih provedenih dokaza ne proizlazi da bi petooptuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Svjedoci DR, ĆR, ŽR i NR u svojim iskazima ne spominju uopće petooptuženog ZR. Također, tijekom postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je petooptuženik uopće dogovorio kupovinu cementa, da je isti u tri navrata i kupio cisterne cementa, nije dokazano za koji iznos novaca je petooptuženik navodno kupio cement od prvooptuženika niti je dokazano da bi petooptuženik taj cement dalje preprodao. Također, ni iz jednog dokaza ne proizlazi da bi petooptuženik bio svjestan da je prvooptuženik do navedenog cementa došao neovlaštenim prisvajanjem na štetu svog poslodavca, niti je dokazano na temelju kojih okolnosti bi petooptuženik imao takvu svijest, nije dokazana nikakva komunikacija između prvooptuženika i petooptuženika vezano za prodaju cementa.
51. Nadalje, iz provedenih dokaza nije dokazano vrijeme pojedinih kupnji, mjesto njihova izvršenja, način plaćanja niti identitet osobe kojoj je novac predan. Jednako tako, nije utvrđeno kome je roba dalje prodana, pod kojim uvjetima i po kojoj cijeni niti je utvrđeno postojanje imovinske koristi. Također, u optužnici se petooptuženiku stavlja na teret da je za točno neutvrđeni iznos kupio tri cisterne cementa od prvooptuženika te da je time ostvario imovinsku korist od najmanje 27.000,00 kuna. Vijeće smatra kako navedeno nije dokazano te ako iznos kupnje nije utvrđen, tada se ne može izvoditi zaključak da je cijena bila takva da je petooptuženik morao znati da roba potječe iz kaznenog djela, a imajući u vidu iznos imovinske koristi koji je stavljen petooptuženiku na teret, očito je da optužba smatra kako je svaku cisternu petooptuženik kupio za iznos od najmanje 9.000,00 kuna, međutim navedeno tijekom postupka niti jednim dokazom nije dokazano.
52. Osim toga, potrebno je napomenuti kako se petooptuženiku stavlja na teret kvalificirani oblik kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 2. KZ/11 koji ima dodatno obilježje, a to je da se počinitelj bavi prikrivanjem. Pojam „bavljenja“ u kaznenopravnom smislu podrazumijeva višu razinu kriminalne aktivnosti od pojedinačne radnje. On podrazumijeva trajnost, ponavljanje, kontinuitet, sustavnost, organiziranost i određenu usmjerenost prema tome da se takvo postupanje obavlja kao djelatnost ili ustaljeni način pribavljanja koristi. Dakle, za ovaj oblik kaznenog djela nije dovoljno dokazati da je netko jednom ili nekoliko puta kupio određenu stvar, već je potrebno dokazati da se time bavio, da on redovito kupuje i prodaje ukradenu robu. Dakle, riječ je o kontinuiranoj djelatnosti prikrivanja koja je sastavljena od više radnji počinjenja.
53. Imajući u vidu sve navedeno, posebno da iz je iz provedenog dokaznog postupka, iz telefonskih izlista te obrane prvooptuženika i petooptuženika utvrđeno samo kako su se poznavali, često čuli telefonskim putem te znali popiti kavu u [adresa] kada bi došli na istovar, vijeće smatra kako nije dokazano da bi petooptuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kako nije dokazano da je u tri navrata kupio cement od prvooptuženika za kojeg je znao da potječe od kaznenog djela niti je dokazano za koji iznos je navedeni cement kupio, a nije dokazano ni da se petooptuženik bavio prikrivanjem. Slijedom navedenog, sud je prihvatio obranu petooptuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela s obzirom da je takva obrana u skladu s provedenim i prihvaćenim dokazima.
54. Slijedom navedenog, sud je petooptuženika oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavak 2. KZ/11 te je odlučio da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci petooptuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja petooptuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
U odnosu na osuđujući dio prvooptuženog ŠR i točku VI I. izreke presude:
55. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza zasebno i u svezi s drugim dokazima, vijeće smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je prvooptuženi RR počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 2. u svezi sa člankom 233. stavak 1. i člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11, a kako je to navedeno u točki VII. izreke presude.
56. Naime, iz iskaza svjedoka NR, DR, AR, ŽR i ĆR nedvojbeno je utvrđeno kako su svi bili zaposlenici četvrtooptuženog ER u njegovoj firmi Super Mario, da su u inkriminiranom periodu vozili kamione te da su po nalogu vlasnika firme (četvrtooptuženika) odlazili u [adresa], tamo se nalazili s osobom imena NR, kojeg bi prethodno nazvali na mobitel, te pretovarali cement iz jedne cisterne u drugu u blizini [adresa] cementa. Svjedoci suglasno iskazuju da im je četvrtooptuženik za svaku takvu radnju davao 9.000,00 kuna koje su predavali NR, a za takav pretovar i cement nije postojala nikakva dokumentacija, otpremnica ili slično.
57. Iako navedeni svjedoci tvrde da je takvih pretovara bilo manje nego što se prvooptuženiku i četvrtooptuženiku stavlja na teret, iz iskaza NR, DR i ĆR, sud je utvrdio kako je svakom takvom pretovaru prethodio telefonski razgovor s prvooptuženikom. Kada se to dovede u vezu s telefonskim izlistom i podacima po baznim stanicama, kao i s otpremnicama, sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je takav pretovar cementa iz cisterne prvooptuženika i svjedoka DR obavljen u 42 navrata i to dana 20.06.2014. (OTP-14-10196), 21.06.2014. (OTP-14-10335), 17.07.2014. (OTP-14-12435) 28.07.2014. (OTP-14- 13333), 02.08.2014. (OTP-14-13912), 08.08.2014. (OTP-14-14357), 09.08.2014. (OTP-14-14484), 13.08.2014. (OTP-14-14818), 04.09.2014. (OTP-14-16714), 05.09.2014. (OTP-14- 16815), 10.09.2014. (OTP-14-002183), (OTP-14-17669), za dan 22.09.2014. (OTP-14-18002), 25.09.2014. (OTP-14-18536), 30.09.2014. (OTP- 14-18804), 14.10.2014. (OTP-14-20113), 24.10.2014. (OTP-14-21168), 28.10.2014. (OTP-14-21403), 30.10.2014. (OTP-14-21662), 04.11.2014. (OTP-14-21862), 02.12.2014. (OTP-14-24183), 17.12.2014. (OTP-14-25119), 23.12.2014. (OTP-14- 25443), 23.12.2014. (OTP-14-25387), 09.01.2015. (OTP-15-00051), 12.01.2015. (OTP-15-00101), 19.01.2015. (OTP-15-00406), 20.01.2015. (OTP-15-00453), 21.01.2015. (OTP-15-00471), 16.02.2015. (OTP-15-01215), 17.02.2015. (OTP-15- 01397), 25.02.2015. (OTP-15-01866), 18.03.2015. (OTP-15-03318), 19.03.2015. (OTP-15-03350), 25.03.2015. (OTP-15-00281), 25.03.2015. (OTP-15-03940), 30.03.2015. (OTP-15-04286), 01.04.2015. (OTP-15-04509), 03.04.2015. (OTP-15- 04753), 03.04.2015. (OTP-15-04675), 10.04.2015. (OTP-15-05240) i 20.04.2015. (OTP-15-06158).
57.1. Zatim, u 4 navrata sa svjedokom NR i to dana 24.06.2014. (OTP- 14-10482), 27.06.2014. (OTP-14-10758), 30.06.2014. (OTP-14-10776), 02.07.2014. (OTP-14-11056), u 4 navrata sa svjedokom ĆR i to dana 04.07.2014. (OTP-14-11365), 16.12.2014. (OTP-14-24971), 15.01.2015. (OTP-15-00229), 14.03.2015. (OTP-15-02991) te u jednom navratu sa svjedokom ŽR i to 13.06.2014. (OTP-14-09749).
58. Dakle, iz iskaza svjedoka te materijalne dokumentacije u spisu nedvojbeno je utvrđeno kako je prvooptuženik punu cisternu cementa koju je prethodno natovario u [adresa] cementu, pretovarao u cisterne tvrtke Super Mario d.o.o. kojom prilikom su vozači (svjedoci DR, ĆR, NR i ŽR) predavali prvooptuženiku novac u iznosu od 9.000,00 kuna, a koje im je prethodno dao četvrtooptuženik te takve cisterne bez ikakve prateće dokumentacije odvozili u betonaru tvrtke Super Mario d.o.o. Prema telefonskim izlistima, svi vozači četvrtooptuženika su na navedene datume imali evidentirane telefonske kontakte s prvooptuženikom te su po baznim stanicama bili prisutni na području [adresa], kada se tamo nalazio i prvooptuženik. Da je osoba imenom " NR" kojeg svjedoci spominju upravo prvooptuženik, sud je utvrdio iz telefonskih izlista iz kojih je utvrđeno da telefonski broj [broj telefona] s kojim su uspostavljali kontakte vozači četvrtooptuženika, pripada upravo prvooptuženom ŠR.
59. Imajući u vidu da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se cisterne Gradnje d.o.o. nisu vagale prilikom dolaska i odlaska iz tvornice betona te da je bila česta praksa da se otpremnice i naknadno popisuju, utvrđeno je kako je prvooptuženik navedenu situaciju iskoristio te se vraćao s praznom cisternom te predavao otpremnicu, a novac koji je dobio od neovlaštene prodaje cementa uzeo i zadržao za sebe.
60. Da je pretovar iz jedne u drugu cisternu moguć, sud je nedvojbeno utvrdio, osim iz iskaza svjedoka koji su bili prisutni takvom pretovaru, i iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka Dražena Jeđuda. Iz nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio kako je takav pretovar moguć na dva načina. Prvi način je da se dovoljno dugim fleksibilnim crijevom spoji izlazni otvor pune cisterne s gornjim otvorom za punjenje prazne cisterne. Na taj način se prazna cisterna puni kao u cementari. Fleksibilno crijevo se može produljiti spajanjem više crijeva. Drugi način je da se fleksibilnim crijevom spoji izlazni otvor pune cisterne i izlazni otvor prazne cisterne. Na taj način se prazna cisterna puni kroz izlazni otvor, a za „odušak“ se otvori poklopac za punjenje na gornjem dijelu prazne cisterne i preko istog se postavi prikladna tkanina (npr. deka) kako bi se spriječio izlazak veće količine cementa i prašenje. Kako bi dodatno potkrijepio svoje tvrdnje, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja, a radi demonstracije, izvršio i pokus kojim je izvršen pretovar cementa iz jedne cisterne u drugu cisternu. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno kako je moguć pretovar cementa iz jedne cisterne u drugu, a na koji način je prvooptuženik i pretovarao protupravno pribavljeni cement oštećenika u cisterne vozača četvrtooptuženika.
61. Sud je prihvatio iskaze svjedoka NR, DR, ŽR (s rasprave), AR i ĆR s obzirom da se iskazi istih u bitnome podudaraju te su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Također, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda jer je isti sačinjen profesionalno, u skladu s pravilima struke, a vještak je odgovorio na sva sporna pitanja.
62. Vrijednost ukupno 51 cisterne cementa, sud je utvrdio iz dokumentacije oštećenika te otpremnica na kojima je naznačena ukupna količina cementa kao i kupoprodajna cijena pa je tako prvooptuženik preuzeo 51 cisternu cementa ukupne vrijednosti 888.830,20 kuna. S obzirom da je prvooptuženik u vremenskom razdoblju od 13. lipnja 2014. do 14. ožujka 2015. počinio 51 kazneno djelo pronevjere, odnosno više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih kaznenih djela te koja s obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, u konkretnom slučaju riječ je o produljenom kaznenom djelu pronevjere.
63. Imajući u vidu sve navedeno, sud zaključuje kako je optuženik u razdoblju između 13. lipnja 2014.g. i 14. ožujka 2015.g. u [adresa] i [adresa], kao zaposlenik TD „Gradnja“ d.o.o. Osijek u namjeri da si protupravno pribavi stvari poslodavca velike vrijednosti tako što će cement koji je trebao biti isporučen „Gradnji“ d.o.o. Osijek za potrebe obavljanja djelatnosti ove tvrtke prodati pa je kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa za potrebe proizvodnje „Gradnje“ d.o.o. Osijek, odlazio vozilom reg. oznake [registarska oznaka] po cement u [adresa] gdje je od tvrtke „Našicecement“ d.d. [adresa] preuzeo ukupno pedeset i jednu cisternu cementa vrijednosti 888.830,20 kuna te otpremnice za navedeni cement, nakon čega preuzeti cement nije odvezao u skladište tvornice betona „Gradnja“ d.o.o. Osijek već ga neovlašteno prodao četvrtooptuženom MR, a novac dobiven prodajom zadržao za sebe, a oštećenika „Gradnju“ d.o.o. Osijek oštetio za vrijednost od 888.830,20 kuna/117.968,04 eura, dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika pa su se u ponašanju optuženika u cijelosti ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere, opisano u članku 233. stavku 2. u svezi članka 233. stavka 1. i članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11 te ga je sud za navedeno kazneno djelo i proglasio krivim.
63.1. Vijeće je preostali dio činjeničnog opisa ispustilo iz izreke presude s obzirom da smatra kako tijekom postupka navedeno nije dokazano. Naime, prvooptuženiku se stavljalo na teret da je, između 27. lipnja 2011. i 20. travnja 2015. (osim za dio za koji je proglašen krivim) protupravno prisvojio cement TD Gradnje d.o.o. i to na način da je cement koji je trebao biti isporučen Gradnji d.o.o. Osijek kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa odlazio po cement u [adresa] gdje je od tvrtke Našice cement d .d. preuzeo 24 cisterne cementa te isti nije odvezao u skladište tvornice betona Gradnja d.o.o. već ga neovlašteno prodavao drugim osobama i to tri cisterne petootpuženom ZR i 21 cisternu nepoznatim osobama, a novac dobiven prodajom zadržao za sebe, a otpremnice Našicecementa predavao osobi zaduženoj za primitak u Gradnji d.o.o. Vijeće smatra kako navedeni dio činjeničnog opisa optužnice , tijekom postupka nije dokazan.
64. Naime, iz dokumentacije Gradnje d.o.o. Osijek o provedenoj inventuri od 5. svibnja 2015. sud je utvrdio kako je inventurom utvrđeno da u razdoblju između 1. siječnja 2011. i 19. svibnja 2015. u silosu – skladištu „Gradnje“ d.o.o. Osijek nedostaje cementa težine 9.745 tona što odgovara količini od 199 cisterni, vrijednog ukupno 4.753.908,00 kuna uvećano za PDV te je prvootpuženiku stavljeno na teret da je 75 cisterni preuzeo, od čega je 24 cisterne neovlašteno prodavao petooptuženiku te drugim nepoznatim osobama.
65. Iz iskaza svjedokinje TR, ŠD i VD sud je, kako je već ranije konstatirano, utvrdio da vozači Gradnje d.o.o. nisu vagali cisterne pri dolasku i odlasku s istovara cementa u silose tvornice betona, kao niti kamioni drugih firmi izvan radnog vremena te da su se takve otpremnice potpisivale dan kasnije te se nije moglo provjeriti je li cement istovaren ili ne . Nadalje, utvrđeno je kako potpisivanje otpremnice nije imalo značaj preuzimanja cementa, već samo potvrdu da je ta osoba otpremnicu unijela u kompjuterski sustav, dakle na otpremnicu se potpisivao onaj koji je unio otpremnicu u računalo, a ne tko je nazočio istovaru jer se često događalo da istovaru nije nazočio nitko iz čega proizlazi zaključak kako nije postojao sustav kontrole količine cementa. Osim toga, iz nalaza i mišljenja knjigovodstvene vještakinje Dajane Vuković, vijeće je utvrdilo kako ne postoji dokumentacija o vaganju i vagarskim listovima u kojim podacima se važe kamion pun cementa te nakon istovara prazan kamion kako bi se utvrdila količina istovarene robe. Dakle, iz zaključka vještakinje sud je utvrdio kako uz potpisane otpremnice zaprimanja cementa nije priložena dokumentacija o odvagama, odnosno vagarski listovi, pa se ne može utvrditi ispravnost procedure kod prijema robe. Iz navedenog se ne može zaključiti da uopće postoji manjak cementa od 24 cisterne koje se prvooptuženiku stavljaju na teret niti se može zaključiti na koji način je taj manjak nastao.
65.1. Osim toga, neki svjedoci tvrde kako se inventura radila svake godine te da do 2015. nije utvrđen nikakav manjak, dok prvooptuženik i drugooptuženik tvrde da se inventura nije radila na pravilan način.
66. Također, iz iskaza svjedokinje TR sud je utvrdio kako se u razdoblju od 2011. do 2015. radio i pjeno beton (specijalni lagani beton za posebne namjene u kojeg idu posebni aditivi i tri puta više cementa nego u standardni) te da često proizvodnja nije uspjela pa se beton bacao. Iz iskaza iste utvrđeno je kako je uređaj za proizvodnju takvog betona skup te je koštao oko 20.000,00 eura, a svjedok CR je nabavio jeftiniji uređaj od 500,00 eura te se s njim nije mogla postići kontinuirana kvaliteta pjeno betona pa su imali puno gubitaka. To u svojoj obrani potvrđuje i drugooptuženik.
67. Osim toga, tijekom postupka nije dokazano da bi prvooptuženik cisterne cementa neovlašteno prodavao petooptuženom ZR s obzirom da osim telefonskih izlista, u spisu ne postoji niti jedan dokaz za navedeno , a kako je to već obrazloženo u presudi. Također, tijekom postupka nije dokazano da bi prvooptuženik 21 cisternu neovlašteno prodao trećim nepoznatim osobama. Tijekom postupka nije dokazano koje su to osobe, za koji iznos je cement prodan te je li uopće prodan.
68. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je tijekom postupka dokazano da se kamioni Gradnje kao i kamioni trećih osoba nisu vagali, da su se otpremnice potpisivale naknadno, da nije postojao sustav kontrole količine cementa, da instrumenti za mjerenje količine cementa u silosu često nisu bili ispravni, da računalni programi često nisu radili, da je u inkriminiranom periodu bila česta neuspješna proizvodnja pjeno betona koji zahtjeva tri puta veće količine cementa, da je iz nalaza i mišljenja knjigovodstvene vještakinje utvrđeno kako ne postoji dokumentacija o vaganju i vagarskim listovima u kojim podacima se važe kamion pun cementa te nakon istovara prazan kamion kako bi se utvrdila količina istovarene robe, odnosno ne može se utvrditi na koji način je manjak nastao, da tijekom postupka nije dokazano da bi prvooptuženik prodavao cement petootpuženiku niti koje su to druge nepoznate osobe kojima bi prodavao niti za koji iznos, vijeće smatra kako tijekom postupka nije dokazano da bi prvooptuženik između 27. lipnja 2011. i 20. travnja 2015. (osim za dio za koji je proglašen krivim) protupravno prisvojio cement TD Gradnje d.o.o. i to na način da je cement koji je trebao biti isporučen Gradnji d.o.o. Osijek kao vozač cisterne zadužen za prijevoz cementa odlazio po cement u [adresa] gdje je od tvrtke Našice cement d.d. preuzeo 24 cisterne cementa te isti nije odvezao u skladište tvornice betona Gradnja d.o.o. već ga neovlašteno prodavao drugim osobama i to tri cisterne petootpuženom ZR i 21 cisternu nepoznatim osobama, a novac dobiven prodajom zadržao za sebe te da bi na taj način oštetio oštećenika za najmanje 419.702,15 kuna, stoga je navedeni dio činjeničnog opisa ispušten iz izreke presude.
69. Obranu prvooptuženika sud je djelomično prihvatio. Sud ne prihvaća obranu u dijelu u kojem prvooptuženik navodi kako je nemoguće da se iz kamiona u kamion pretovara cement te da je to jako bučno i da postoji opasnost od eksplozije, u dijelu u kojem navodi kako nije počinio navedeno kazneno djelo za koje je proglašen krivim s obzirom da je iz provedenih i prihvaćenih dokaza, posebno iskaza svjedoka DR, ĆR, ŽR i NR kao i obrane četvrtooptuženika koju je dao prilikom prvog ispitivanja, utvrđeno upravo suprotno te sud smatra kako je ovaj dio obrane usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Međutim, sud prihvaća dio obrane prvooptuženika u preostalom dijelu s obzirom da je u skladu s provedenim i prihvaćenim dokazima.
70. Kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru iz članka 233. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu, a za navedeno kazneno djelo propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, dok je za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11 propisano ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika, da će se počinitelj kazniti kaznom od jedne do osam godina. Kazneno djelo se progoni po službenoj dužnosti. Na temelju članka 87. stavak 29. KZ/11 vrijednost pronevjerene stvari je velika ako prelazi iznos od 7.963,37 eura.
71. Prvooptuženi RR postupao je s izravnom namjerom prvoga stupnja. Naime, iz samog ponašanja optuženika razvidno je da je isti bio svjestan svih obilježja kaznenog djela te je htio njegovo ostvarenje. Naime, namjera za počinjenje kaznenog djela očituje se u tome što je prvooptuženik znao da je kao zaposlenik Gradnje d.o.o. zadužen za prijevoz cementa, bio u obvezi isti preuzeti od tvrtke Našicecement d.d. te ga nazad odvesti u skladište tvornice betona, međutim to nije učinio već je preuzeo ukupno 51 cisternu cementa od Našicecementa te isti neovlašteno prodavao vozačima četvrtotopuženika po njegovom nalogu, a tako dobiveni novac zadržao za sebe dok je otpremnice Našicecementa odnosio u Gradnju d.o.o. te tamo predavao osobi ovlaštenoj za primitak. Iz samog ponašanja optuženika vidljivo je da je isti postupao s izravnom namjerom prvoga stupnja, odnosno s namjerom je protupravno prisvojio cement Gradnje d.o.o. koji mu je povjeren na radu te isti prodao, a vrijednost pronevjerene stvari je velika.
72. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, svijest o protupravnosti optuženika tijekom postupka nije osporena, a također, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
73. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju prvooptuženog ŠR opisanom u izreci presude pod točkom VII. stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 2. u svezi sa člankom 233. stavak 1. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.
74. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je cijenio sve okolnosti navedene u članku 47. KZ/11.
74.1. Od olakotnih okolnosti na strani prvooptuženika sud je cijenio činjenicu što je optuženik otac dva maloljetna djeteta, što je kazneno neosuđivan kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela od 11 godina.
74.2. Od otegotnih okolnosti na strani prvooptuženika sud je cijenio visinu vrijednosti pronevjerene stvari od 117.968,04 eura koja naveliko premašuje propisani zakonski iznos od 7.963,37 eura.
74.3. Sud je prvooptuženog ŠR na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako prvooptuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, a posebno protek vremena od počinjenog kaznenog djela od 11 godina kao i činjenicu da optuženik od počinjenja ovog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, odnosno iz izvatka iz kaznene evidencije je utvrđeno kako nije kazneno osuđivan. Uzimajući u obzir da je prvooptuženik otac troje djece, od kojih je još dvoje maloljetno, sud smatra kako se svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti, u odnosu na prvooptuženika, može ostvariti i uvjetnom osudom te da nije potrebno da se izrečena kazna zatvora izvrši. Sud smatra kako će za vrijeme trajanja uvjetne osude prvooptuženik biti u mogućnosti se zaposliti te na taj način ostvarivati prihode te naknaditi i štetu oštećeniku koju mu je pričinio ovim kaznenim djelom. Iz tog razloga sud smatra da se navedenom sankcijom može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih mjera u odnosu na optuženika i djelovati da isti ne čini nova djela te da je ista primjerena uzimajući u obzir težinu kaznenog djela, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno kao i optuženikove osobne i imovinske prilike te će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno istom će se utjecati na samog optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge da ne čine kaznena djela odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnost činjenja istih. Sud smatra kako će i uvjetna osuda u najduljem mogućem trajanju utjecati na ponašanje prvooptuženika te istoga odvratiti od činjenja kaznenih djela.
75. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu temelji se na odredbi članka 158. stavak 2. ZKP/08. Vijeće je prvooptuženom ŠR naložilo da oštećenom trgovačkom društvu Gradnja d.o.o. Osijek za graditeljstvo i usluge, naknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom u iznosu od 117.968,04 eura sve u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti presude, dok je u preostalom dijelu oštećenika sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva uputilo u građansku parnicu. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je prvooptuženik oštetio oštećenika za protupravno prisvojenu 51 cisternu cementa, a količina cementa kao i vrijednost pojedine cisterne nedvojbeno proizlazi iz svake pojedine otpremnice (cisterne koje je prevozio DR
– 731.574,25 kuna, cisterne koje je prevozio NR – 69.981,45 kuna, cisterne koje je prevozio ĆR – 69.720,00 kuna i cisterne koje je prevozio ŽR – 17.554,50 kuna). S obzirom da za preostali dio štete, sud nije našao dokazanim da bi za isti bio kazneno odgovoran prvooptuženik, za taj dio iznosa, oštećenika je sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva uputio u građansku parnicu.
U odnosu na točku X. i četvrtooptuženog ER:
76. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je četvrtooptuženi ER počinio kazneno djelo prikrivanja, opisano po članku 244. stavak 2. u svezi članka 244. stavka 1., a kažnjivo po članku 244. stavak 2. KZ/11.
77. Zaključak o kaznenoj odgovornosti četvrtooptuženika nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka NR, DR, AR, ŽR i ĆR, a čije je iskaze sud prihvatio, koji su bili zaposlenici četvrtooptuženika u njegovoj firmi Super Mario d.o.o., te koji su u inkriminiranom periodu vozili kamione te svi suglasno iskazuju kako su po nalogu četvrtooptuženika odlazili u [adresa], tamo se nalazili s prvooptuženikom, kojeg bi prethodno nazvali na mobitel te pretovarali cement iz jedne cisterne u drugu u blizini Našicecementa. Svjedoci suglasno iskazuju da im je četvrtooptuženik za takvu radnju davao 9.000,00 kuna koje su predavali prvooptuženiku, a za takav pretovar i cement nije postojala nikakva dokumentacija, otpremnica ili slično.
78. Četvrtooptuženik je vlasnik firme Super Mario d.o.o. koja se bavila kupnjom i prodajom cementa pa sud smatra kako je četvrtooptuženik prema svojim osobnim svojstvima morao biti svjestan da je stvarna cijena cementa znatno veća od one po kojoj je kupovao cement od prvooptuženog ŠR kao i da je prvooptuženik do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem na štetu njegova poslodavca . To posebno proizlazi iz dokazane činjenice da je četvrtooptuženik svoje vozače slao u [adresa] kako bi kupili cement odnosno cisternu za iznos od 9.000,00 kuna (na kojoj cisterni je prema iskazu svjedoka ĆR pisalo Osijek Gradnja) iako je kao osoba koja se profesionalno bavi takvom djelatnošću morao biti svjestan da je stvarna cijena cementa veća. Navedeno je i utvrđeno tijekom postupka iz nalaza i mišljenja vještakinje koja je izračunala da je u to vrijeme cijena jedne tone cementa iznosila 622,50 kuna pa uzimajući u obzir da jedna cisterna sadrži otprilike 28 tona cementa (utvrđeno iz otpremnica) iz toga proizlazi zaključak kako je cijena jedne cisterne iznosila oko 17.430,00 kuna. Da je četvrtooptuženik morao biti svjestan da je do cementa kojeg je kupovao od ŠR, RR došao neovlaštenim prisvajanjem, osim same snižene kupoprodajne cijene, proizlazi i iz činjenice što za pretovare koji su obavljali njegovi vozači nije postojala nikakva popratna dokumentacija (otpremnice ili slično), a cement se pretovarao iz cisterne na kojoj je pisalo Osijek Gradnja, dakle utvrđeno je kako je četvrtooptuženik morao biti svjestan da navedeni cement potječe od kaznenog djela.
79. Sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da se četvrtooptuženik bavio prikrivanjem. Kao što je već navedeno u presudi, riječ je o kvalificiranom obliku kaznenog djela prikrivanja koji ima dodatno obilježje, a to je da se počinitelj bavi prikrivanjem što podrazumijeva trajnost, ponavljanje, kontinuitet, sustavnost, organiziranost i određenu usmjerenost, odnosno da se takvo postupanje obavlja kao djelatnost ili ustaljeni način pribavljanja koristi. Imajući u vidu da je dokazano da je četvrtooptuženik u 51 navratu, putem svojih vozača, kupio cement kojeg je prvooptuženik pribavio kaznenom djelom, da je postojala ustaljena praksa preuzimanja takvog cementa (četvrtooptuženik bi vozačima dao novac, a oni su telefonskim putem dogovarali mjesto pretovara s prvooptuženikom te pretovarali cement iz jedne cisterne u drugu u blizini Našicecementa), da se to odvijalo u razdoblju od devet mjeseci, vijeće je zaključilo kako se u tom periodu četvrtooptuženik bavio prikrivanjem, odnosno redovito je kupovao robu koja je pribavljena kaznenim djelom. Dakle, riječ je o kontinuiranoj djelatnosti prikrivanja koja je sastavljena od više radnji počinjenja pa je u razdoblju od devet mjeseci počinjena 51 protupravna radnja.
80. Imajući u vidu sve navedeno, vijeće smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je četvrtooptuženi ER u razdoblju između 13. lipnja 2014.g. i 14. ožujka 2015. u [adresa], s prvooptuženikom dogovorio kupovinu cementa do kojega je ovaj došao neovlaštenim prisvajanjem na štetu svog poslodavca, nakon čega je vozače svoje tvrtke „ JD“ d.o.o. i to DR, ĆR, ŽR i NR u 51 navratu upućivao u [adresa] gdje su oni po njegovom nalogu od prvooptuženika kupovali cisterne cementa po cijeni od 9.000,00 kuna po cisterni, iako je morao biti svjestan da je stvarna cijena cementa znatno veća i da je prvooptuženik do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem na šte tu njegova poslodavca Gradnje d.o.o. Osijek, pribavivši si time nepripadnu imovinsku korist od 429.730,20 kuna/57.034,99 eura, dakle, u opisanom ponašanju četvrtooptuženika stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prikrivanja, opisano u članku 244. stavku 2. u svezi članka 244. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavku 2. KZ/11.
81. Sud je izmijenio činjenični opis kaznenog djela kao i pravnu kvalifikaciju. Naime, četvrtooptuženiku se optužnicom stavljalo na teret da je bio svjestan da je stvarna cijena cementa znatno veća i da je bio svjestan da je prvooptuženik do istoga došao neovlaštenim prisvajanjem, dok mu se u zakonskom opisu kaznenog djela u optužnici stavljalo na teret da je morao znati da su stvari koje je kupovao pribavljene kaznenim djelom. Iz tog razloga sud je navedeno uskladio te u činjeničnom opisu izmijenio da je četvrtooptuženik morao biti svjestan navedenih okolnosti. Osim toga, sud je iz pravne kvalifikacije ispustio članak 52. KZ/11 koji se odnosi na produljeno kazneno djelo s obzirom da kazneno djelo koje se četvrtooptuženiku stavlja na teret i za koje je proglašen krivim, a to je kazneno djelo iz članka 244. stavak 2. KZ/11, podrazumijeva činjenje više odvojenih radnji, a koje prostorno i vremenski čine jednu cjelinu pa iz tog razloga sud smatra kako nije potrebno navedeno kazneno djelo označavati produljenim.
82. Obranu četvrtooptuženika koju je iznio na raspravi sud nije prihvatio. Naime, sud smatra kako je obrana koju je četvrtooptuženik iznio na raspravi usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti te je ista u suprotnosti s provedenim i prihvaćenim dokazima, posebno u dijelu u kojem je naveo kako nije kupovao cement po cijeni koja je niža od tržišne, kako s cisternom nikada nije bio u [adresa] te da su njegovi vozači dogovarali kupnju i prijevoz cementa iz Nexe-a u društvo Super Mario d.o.o. Naime, četvrtooptuženik je prilikom prvog ispitivanja priznao da je točno što mu se stavlja na teret, da je od prvooptuženika kupovao jeftiniji cement te da su preuzimanje obavljali njegovi vozači DR, ĆR, NR i ŽR te da je novce (točno navodi 9.000,00 kuna) slao po vozačima koje su davali prvooptuženiku na licu mjesta. Ovakva obrana je u skladu s provedenim i prihvaćenim dokazima te sud prihvaća ovakvu obranu optuženika s obzirom da je obrana koju je dao na raspravi u cijelosti usmjerena izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.
83. Kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 244. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko stvar za koju zna ili je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine, kupuje, prima u zalog ili na drugi način pribavlja, preprodaje ili skriva ili pomaže preprodati ili sakriti, ako time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna. Stavkom 2. propisano je da tko se bavi prikrivanjem stvari iz stavka 1. da će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
84. Ubrojivost četvrtooptuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, svijest o protupravnosti optuženika tijekom postupka nije osporena, a također, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
85. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju četvrtooptuženog ER opisanom u izreci presude pod točkom X. stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 2. u svezi sa člankom 244. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavak 2. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.
86. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je cijenio sve okolnosti navedene u članku 47. KZ/11.
86.1. Od olakotnih okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu što je optuženik otac četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, što je kazneno neosuđivan, niži stupanj krivnje optuženika kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela od 11 godina.
86.2. Otegotnih okolnosti na strani četvrtooptuženika sud nije našao.
86.3. Sud je četvrtooptuženog ER na temelju članka 244. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako četvrtooptuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti, a izostanak otegotnih, a posebno protek vremena od počinjenog kaznenog djela od 11 godina kao i činjenicu da optuženik od počinjenja ovog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, odnosno iz izvatka iz kaznene evidencije je utvrđeno kako nije kazneno osuđivan. Uzimajući u obzir da je prvooptuženik otac četvero djece, od kojih je još dvoje maloljetno, sud smatra kako se svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti, u odnosu na četvrtooptuženika može ostvariti i uvjetnom osudom te da nije potrebno da se izrečena kazna zatvora izvrši. Sud smatra kako će za vrijeme trajanja uvjetne osude četvrtooptuženik biti u mogućnosti i dalje ostvarivati prihode te na taj način biti u mogućnosti vratiti nepripadnu imovinsku korist koju je ostvario ovim kaznenim djelom. Iz tog razloga sud smatra da se navedenom sankcijom može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih mjera u odnosu na optuženika i djelovati da isti ne čini nova djela te da je ista primjerena uzimajući u obzir težinu kaznenog djela, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno kao i optuženikove osobne i imovinske prilike te će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno istom će se utjecati na samog optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge da ne čine kaznena djela odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnost činjenja istih. Sud smatra kako će i uvjetna osuda u trajanju od tri godine utjecati na ponašanje četvrtooptuženika te istoga odvratiti od činjenja kaznenih djela.
87. Nadalje, sud je na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrdio kako novčani iznos od 57.034,99 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je četvrtooptuženik pribavio počinjenjem kaznenog djela iz članka 244. stavka 2. u svezi sa člankom 244. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavak 2. KZ/11 . Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je četvrtooptuženik u 51 navratu, putem svojih vozača, kupovao cisterne cementa svaku za iznos od 9.000,00 kuna. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je četvrtooptuženik na taj način ostvario iznos nepripadne imovinske koristi od 459.000,00 kuna/60.919,76 eura (51 x 9.000). Međutim, kako je u činjeničnom opisu optužnice navedeno da je četvrtooptuženik na taj način ostvario iznos od 429.730,20 kuna/57.034,99 eura, sud smatra kako upravo navedeni iznos predstavlja protupravnu imovinsku korist s obzirom da bi svako zadiranje suda u navedeni dio činjeničnog opisa predstavljalo prekoračenje optužbe.
88. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom , na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 i članka 77. KZ/11 sud je od četvrtooptuženog ER oduzeo protupravnu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom u iznosu od 429.730,20 kuna/57.034,99 eura te utvrdio kako je ista imovina Republike Hrvatske. Također, sud je optuženiku naložio da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti presude.
89. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na prvooptuženika i četvrtooptuženika temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. i 3. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. Sud je prvooptuženog ŠR i četvrtooptuženog ER obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka kao i na naknadu nužnih izdataka oštećenika i nagrade za zastupanje oštećenika putem izabranog opunomoćenika te naložio svakom ponaosob platiti na ime sudskog paušala iznos od 200,00 eura te solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 595,65 eura (troškovi dolaska svjedoka) kao i troškove financijskog i strojarskog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.035,00 eura sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Naime, visina sudskog paušala određena je sukladno složenošću i trajanju ovog kaznenog postupka, a iznos od 595,65 eura se odnosi na troškove dolaska svjedoka na raspravu i to NR (rasprava 7. svibnja 2021.) u iznosu od 33,18 eura, ĆR (rasprava 29. prosinca 2021.) iznos od 33,18 eura, TR (rasprava 8. prosinca 2022.) u iznosu od 9,29 eura, (6 veljače 2023.) u iznosu od 10,00 eura, (7. srpnja 2023.) u iznosu od 10,00 eura te ŽR (rasprava 11. listopada 2023.) u iznosu od 500,00 eura. Također, vijeće je obvezalo optuženike da solidarno isplate i troškove vještačenja i to financ ijsko- knjigovodstvenog vještačenja od 5. travnja 2023. u iznosu od 760,00 eura te troškove strojarskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.275,00 eura, a sve sukladno računima vještaka. Naime, sud smatra kako su prvooptuženik i četvrtooptuženik u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka bez ugrožavanja svoje egzistencije kao i egzistencije osoba koje su dužni uzdržavati s obzirom da je riječ o radno sposobnim osobama, a četvrtooptuženik i ostvaruje mjesečne prihode u iznosu od oko 2.300,00 eura.
90. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Dr.sc. Sanja Šimleša
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštena osoba ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. ODO Osijek na broj K-DO-42/2016
2. prvooptuženi RR
3. branitelj prvooptuženika JR, odvjetnica iz [adresa]
4. drugooptuženi ČR
5. branitelj drugooptuženika SR, odvjetnik iz [adresa]
6. trećeoptuženi VR
7. branitelj trećeoptuženika PR, odvjetnik iz [adresa]
8. četvrtooptuženi ER
9. branitelj četvrtooptuženika HR, odvjetnik iz [adresa]
10. petooptuženi ZR
11. branitelj petooptuženika HD, odvjetnica iz [adresa]
12. opunomoćenik oštećenika Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica iz Osijeka NAKON PRAVOMOĆNOSTI I IZVRŠNOSTI:
13. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine