REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4773/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tužiteljice JL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Lovelu Boriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1962/2024-4 od 4. lipnja 2025. kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn -1791/2021-157 od 15. studenog 2024., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog 1-tužitelja ĆL i 2-tužiteljice JL za dopuštenje revizije se odbija.
II Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1962/2024-4 od 4. lipnja 2025.. u dijelu pod točkom I. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Od kada je, u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni/povišeni dio tužbenog zahtjeva te može li tuženik biti u zakašnjenju odnosno mogu li zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva početi teći u odnosu na razdoblje prije nego što je preinačeni dio tužbenog zahtjeva uopće postavljen?“.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1962/2024-4 od 4. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 1791/2021-157 od 15. studenog 2024.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja i to 1-tužitelja ĆL kao sina VL te 2-tužiteljice JL kao izvanbračne supruge, radi naknade štete zbog duševnih bolova zbog teškog invaliditeta VL kao njima bliske osobe, koje ozljede je zadobio kao pješak 19. ožujka 2007. od udarca osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.
3.2. Tijekom postupka je utvrđeno, vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, da je VL u predmetnoj nezgodi zadobio politraumu uz prijelom očne duplje obostrano, prijelom lijeve jagodične kosti, prijelom donje čeljusti lijevo, natučenje pluća, prijelom gornjeg dijela desne potkoljenice, prijelom prvog članka četvrtog prsta lijeve šake, natučenje mozga uz razvoj promjena kognitivne naravi uz depresivnu simptomatologiju. Nakon odgovarajućeg liječenja da su zaostale trajne posljedice, i to s naslova natučenja mozga uz lijevostranu hemiparezu te parezu ličnog živca i razvoja teškog psihosindroma s depresivnom simptomatologijom u omjeru od 60%, s naslova internuklearne oftamoloplegije 5%, s naslova prijeloma kosti lica i donje čeljusti s minimalno ograničenim otvaranjem usta 5%, zbog obostrane nagluhosti 20%, zbog paralize peroneusa i tibijalusa desno 25%, zbog prijeloma desne potkoljenice uz ograničene kretnje u desnom koljenu manjeg stupnja i razvoj posttraumatske artroze koljena 10-15%, sveukupno 80%, slijedom čega da se radi o naročito teškom invaliditetu (pokretan je samo uz pomoć štake).
3.3. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su dosudili naknadu štete tužiteljima, na temelju odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), jer da je naročito teški invaliditet VL takvog karaktera da je u velikoj mjeri izmijenio njegov život i život tužitelja u funkcionalnom i socijalnom smislu, zbog čega tužitelji trpe duševne boli.
3.4. Vezano za odgovornost za predmetnu nezgodu, sudovi su ocijenili da osiguranik tuženika brzinu kretanja nije prilagodio stanju prometnice i uvjetima, a što je u obvezi sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/2., 133/23, 145/24 - dalje u tekstu: ZSPC). Osim toga, da se u neposrednoj blizini (na udaljenosti od oko 300 m) nalazi autobusna stanica pa je za očekivati kretanje pješaka na tom dijelu prometnice. S druge strane, VL unatoč uvjetima (mrak i kiša, kretanje s kišobranom po dijelu kolnika - zbog lokvi vode), također nije upotrijebio dužnu pažnju radi sigurnog kretanja prometnicom jer je držao kišobran ispred sebe kako bi se zaštitio od kiše, čime je sam sebi dodatno zaklonio vidik pa nije mogao pravovremeno uočiti vozilo koje nailazi prema njemu i po potrebi se maknuti izvan kolnika. Dakle, znao je da se radi o prometnici kojom se kreću vozila u noćnim uvjetima, da nije imao na sebi odjeću koja bi bila svjetleća kako bi bio lakše uočljiv, a kretao se po asfaltiranom dijelu kolnika, svjestan opasnosti, odnosno mogućnosti nailaska vozila.
3.4.1. Slijedom navedenog sudovi su utvrdili odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 70% te suodgovornost VL u omjeru od 30 % (on se kao pješak u takvim uvjetima trebao kretati što bliže rubu kolnika tako da ne ometa i ne sprečava promet vozila, sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZSPC, što je propustio učiniti čime je doprinio nastanku štete).
4. U takvim okolnostima, kada su sudovi obrazložili svoju ocjenu o suodgovornosti sudionika prometne nezgode, pitanja kako ih postavljaju tužitelji prema ocjeni revizijskog suda nisu važna za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pritom je za navesti da se za sva postavljena pitanja kao razlog važnosti navodi odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1238/2007 od 23. travnja 2008., u kojem predmetu je suodgovornost pješaka u prometnoj nezgodi utvrđena u omjeru od 20%, međutim okolnosti postupanja pješaka u tom predmetu su bile drugačije. Za navesti je da u ovakvim situacijama suodgovornost pješaka ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci pod točkom I.
6. Nadalje, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženiku u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja pod točkom II., obzirom je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je u više odluka (primjerice Rev-1303/2022 od 31. siječnja 2023.) zauzeo shvaćanje da oštećeni ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni mu iznos naknade štete od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, a u slučaju da je, tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe zahtjev povisio, zatezne kamate za povišeni iznos može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev postavio.
6.1. Ovdje je za navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 zauzeto pravno shvaćanje: „u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“.
7. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženiku, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom II.
8. U odnosu na preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije tuženika uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
