REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5597/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320 , Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3024/2024-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-732/2020-33 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž -3024/2024-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-732/2020-33 od 9. srpnja 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP).
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pravna pitanja: "1. Ima li se tumačiti da odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i/ili o načinu promjene kamatne stope, sadržane u ugovoru o kreditu, ne predstavljaju odredbe općih uvjeta ugovora u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZOO, već posebne ugovorne pogodbu, u kojem slučaju se radi ispitivanja eventualne ništetnosti navedenih ugovornih odredbi ne primjenjuje odredba čl. 296. ZOO-a?
2. Može li sud utvrditi ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i/ili o načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu primjenom odredbi čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu odredba o valutnoj klauzuli u CHF ujedno predstavlja i odredbu preuzetu iz važećeg propisa (sukladno čl. 22. ZOO), ako su te odredbe bile jasna, razumljive i lako uočljive tužitelju za kojeg je utvrđeno da nema status potrošača i koji je sukladno tome bio dužan primijeniti veći stupanj pažnje
(pažnju dobrog gospodarstvenika) od prosječnog potrošača?
3. Može li se utvrditi ništetnom odredba ugovora o kreditu kojim se određuje iznos kredita, ako tužitelj ne spori da mu je taj iznos i isplaćen?
4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredbi iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli obrazlaže ništetnošću odredbe o određivanju promjenjive kamatne stope?".
1.2. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pitanja kako ih je tuženik postavio ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka te se u relevantnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a takva se pitanja ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Isto tako podnositelj prijedloga, nije se pozvao na odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, već se pozvao na odluke koje ne predstavljaju razloge važnosti u okolnostima konkretnog slučaja.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka VI.). To stoga što je u postupku pred niže stupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti prigovora tuženika pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
8. Zbog navedenog valjalo je u odnosu povrede u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
