REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4047/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB 87910130484 i drugotužitelja SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika CALCIT BILA STRANA d.o.o., Korenica, Josipa Jovića 75, OIB 01514019659, zastupanog po punomoćniku Ivicu Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluke glavne skupštine, odlučujući o prijedlogu svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3934/2023-4 od 10. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-81/2021-20 od 11. listopada 2023. i rješenje istog suda poslovni broj P-81/2021-20 od 11. listopada 2023., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koja glase:
"1. Da li je sud ovlašten zaključak o nepostojanju određene činjenice temeljiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a da vezano za tu činjenicu nije izveo sve dokaze predložene od stranke na kojoj je teret dokazivanja te činjenice?, 2. Da li su ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a zpp tek kada sud izvede i ocjeni sve dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila radi utvrđivanja pravno odlučnih činjeničnih tvrdnji te da li u takvoj situaciji sud može odbiti provođenje predloženih dokaza bez da iznese valjanje dostatne i obrazložene razloge zbog kojih smatra da se predloženim dokazima ne može utvrditi činjenice za koje su ti dokazi predloženi?,
3. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada potvrđuje prvostupanjsku presudu na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. zakona o parničnom postupku dužan u drugostupanjskoj odluci navesti jasne, uvjerljive i razumljive razloge o odlučnim činjenicama tako da se može ispitati koje je činjenice sud utvrdio i cijenio, koje je našao utvrđenim i kojim dokazima, i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku u predmetu spora?".
1.2. Uz to su se pozvali i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U odnosu na postavljena pravna pitanja ovaj je sud ocijenio da ne postoje valjani razlozi važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primijene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što su sudske odluke na koje se u tom pravcu pozivaju tužitelji donesene u bitno drugačijoj činjeničnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
6. Osim toga, u pogledu prva dva postavljena pravna pitanja je za navesti da se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci temelji i na tome da u pogledu stjecanja poslovnih udjela nije dokazana prava osnova u propisanom obliku – javnobilježničkom aktu, za što je potreban pisani formalni dokaz. Zato se tako koncipiranim pravnim pitanjima, koje nije usmjereno na neizvođenje (nedokazano predloženih) takvih dokaza, ne može sa uspjelom niti osporavati tako izraženo pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci. Dakle, odgovori na ta pitanja ne bi doveli niti do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Također je za nadodati da se treće pravno pitanje ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
8. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje te pravo na obrazloženu sudsku odluku.
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo onemogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja, odnosno na temelju čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
