Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2116/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ČIČEK TRANSPORTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VT, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/22.), odlučujući o prigovoru okrivljene pravne osobe ČIČEK TRANSPORTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VT, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, Klasa: 340-06/25-02/239, Ur. broj: 530-08-3-1-2-25-6 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene pravne osobe ČIČEK TRANSPORTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VT, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi VT, na način da mu se, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 eura (devetsto eura), koju kaznu je okrivljeni VT dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II U ostalom se dijelu prigovor okrivljene pravne osobe ČIČEK TRANSPORTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VT odbija kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljena pravna osoba ČIČEK TRANSPORTI d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba VT proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci naloga, te su kažnjeni novčanim kaznama u iznosu od 3.310,00 eura (pravna osoba) te 1.980,00 eura (odgovorna osoba).
1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura, svaki.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenici su pravodobno podnijeli prigovor u odnosu na visinu izrečenih kazni, u kojem priznaju počinjenje prekršaja, izražavaju žaljenje zbog učinjenog te ističu kako do sada nisu prekršajno kažnjavani, kao i da je drugookrivljenik samohrani otac troje djece koja se školuju te da bi plaćanje izrečenih kazni predstavljalo veliki financijski udar na ionako loše imovinsko stanje drugookrivljenika te lošu poslovnu situaciju prvookrivljenika. Okrivljenici predlažu da ih se, zbog navedenih razloga, oslobodi od kazne odnosno da se novčane kazne ublaže.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Odlučujući o prigovoru te ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da pobijanim nalogom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u odnosu na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi žalitelja da je kazna izrečena drugookrivljeniku prestroga, imajući u vidu da drugookrivljenik priznaje počinjenje djela, do sada nije prekršajno kažnjavan te je samohrani otac troje djece koja se školuju, a koje okolnosti u svojoj ukupnosti, po mišljenju ovog Suda, predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne, slijedom čega je ovaj Sud drugookrivljeniku, imajući u vidu težinu počinjenog djela te sve okolnosti slučaja, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.
5.1. U odnosu na kaznu izrečenu prvookrivljeniku, ovaj Sud nalazi da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama te da je ista primjerena prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, s obzirom da je prvookrivljeniku izrečena kazna u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetno djelo, dok okrivljenici u prigovoru ne ističu niti ne dokumentiraju naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke u odnosu na prvookrivljenika.
5.2. Ovaj Sud tako izrečene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. U odnosu na navode prigovora kako su u predmetnom slučaju ispunjeni preduvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
6.1. Imajući u vidu prethodnu citiranu odredbu Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra kako okolnosti koje okrivljenici iznose u prigovoru ne predstavljaju osnov za oslobađanje okrivljenika od kazne u smislu članka 38. Prekršajnog zakona, već da iste imaju utjecaj na odmjeravanje visine kazne izrečene drugookrivljeniku, kojem je odlukom ovog suda, kako je prethodno obrazloženo, kazna ublažena.
7. Budući da je ovaj Sud, postupajući po prigovoru okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu prigovora okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije cestovnog prijevoza u 4 otpravka: za spis i okrivljenike.
