Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-170/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, JR, izvjestiteljice i članice, ER, članice, u pravnoj stvari tužiteljice AR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], (boravište [adresa]), koju zastupa Ivo Farčić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Marko Markić, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje maloljetnog JRH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica ERH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, diplomirana pravnica sa položenim pravosudnim ispitom, stručna djelatnica Centra za posebno skrbništvo iz Zagreba, Trg Nevenke Topalušić 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica iz Zagreba, Zapoljska 1, radi roditeljske skrbi, osobnih odnosa i uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 939/2025-21 od 16. ožujka 2026., nadnevka 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-939/2025-21 od 16. ožujka 2026. pod stavkom II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom određeno da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni JRH, rođen **.**.2018. stanovati s majkom AR, na adresi stanovanja majke (stavak I. izreke), da će se osobni odnosi između oca CR i maloljetnog JRH odvijati prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane svaku prvu i treću srijedu u mjesecu od 16:30 do 17:00 putem telefona / mobitela koji je različit od broja telefona / mobitela majke AR, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, time da će se točno vrijeme trajanja telefonskog razgovora prilagoditi željama djeteta te procjeni stručne osobe voditelja nadzora (stavak II.), da će majka AR ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnog JRH i to u donošenju odluka u pogledu zdravlja, školovanja i drugih odgojno - obrazovnih aktivnosti, prijave prebivališta unutar [adresa] te ishođenja osobnih dokumenata, dok će roditelji zajednički zastupati dijete u ostalim odlukama o njegovim bitnim osobnim pravima iz članka 100. stavka 1. ObZ-a[1] (stavak III. izreke).

Naloženo je ocu CR za uzdržavanje maloljetnog JRH plaćati mjesečno iznos od 264,00 eura počevši od 21. srpnja 2025. nadalje sve dok za to postoje zakonske pretpostavke s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja i zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice AR (stavak IV. izreke).

Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv presude pod stavcima II., III. i V. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] . Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se poziva tuženik, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

5.1 Prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima djeteta s ocem i naveo razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni međusobno, a niti sa sadržajem predmeta.

5.2. To što žalitelj činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je trebalo na njegov prijedlog odgoditi donošenje presude do 6. svibnja 2026. do kada će izdržavati zatvorsku kaznu, i saslušati ga kao stranku, nema značaj

1 Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a)

2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a (tuženiku je omogućeno iskazivanje njegove procesno pravno relevantne volje o svim pitanjima i zahtjevima iznesenim tijekom postupka, i disponiranje ovlaštenjima koja mu zakon priznaje, a odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke nisu sporne).

6. Neosnovano je osporavanje prvostupanjske presude pod stavcima II., III. i V. izreke pozivom na žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP- a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Naime, roditeljska skrb, kao pravni institut (članak 91. - 101. ObZ-a), temeljni sadržaj koje je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, među kojima su zdravlje, razvoj, njega i zaštita, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja (članak 92. stavak 1. ObZ-a), zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (članak 92. stavak 3. ObZ-a) postoji da bi se djetetu omogućilo ostvarivanje njegovih prava, a roditeljima čija je temeljna briga skrbiti o djetetu dao pravni legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svojem djetetu (članak 91. ObZ-a), pri čemu se roditeljima jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja mogu biti ograničena radi zaštiti dobrobiti djeteta (članak 104. stavak 3. ObZ-a, članak 64. Ustava[3] , članak 3., članak 5. i članak 18. Konvencije , članak 5. Protokola 7 uz EKZLJP-a[5] , članak 24. Povelje ).

8. Dobrobit djeteta kao sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, središnja je i dominantna zadaća ne samo roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete, već i svih institucija socijalne skrbi, sudova, upravnih i pravosudnih tijela, čija djelovanja se odnose na djecu, a koja ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014.).

9. Dakle, u predmetnom je postupku dužnost suda bila odlučiti o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s ocem, u skladu sa onim što bi maloljetni MR, u dobi od nepunih 8 godina, u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave, za sebe (i o sebi) odlučio da je za to bio sposoban, propitivanjem svih njegovih potreba i davanjem prednosti osnovnim potrebama, te propitivanjem odlučuje li volja majke i oca što je u konkretnom slučaju najbolje za maloljetnog MR, a ako odlučuje, prikriva li, ili potpuno zanemaruje prava maloljetnog MR i isključuje li njegovu samosvojnost kao civilizacijsku vrijednost, te zavisno od istoga, uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa maloljetnog MR i interesa njegovih roditelja, u kojem uspostavljanju se posebnu pažnju mora dati najboljem interesu maloljetnog MR.

3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 41/2000. - pročišćeni tekst, 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

4 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.)

5 /Europska/ Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.).

6 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (Sl C 202, 7. 6. 2016. str. 389. - 405.)

10. Budući da tuženik nije kompromitirao činjenicu da je majka djeteta vodila i vodi brigu o zdravlju, školovanju i drugim odgojno obrazovnim aktivnostima djeteta, ishodila dokumente za dijete, uz suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad prijavila prebivalište djeteta na adresi na kojoj obitelj stanuje već dugi niz godine, da nakon prestanka izvanbračne zajednice (a ni prije toga) nije iskazivao roditeljski interes za navedene sadržaje roditeljske skrbi, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u interesu maloljetnog MR da majka samostalno ostvaruje pravo na prijavu djetetovog prebivališta unutar [adresa], s obzirom da se uz prebivalište djeteta veže ostvarivanje djetetovih prava i životnih interesa u pogledu zdravlja, školovanja i drugih odgojno obrazovnih aktivnosti za što je majci povjerena samostalna roditeljska skrb.

11. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da davanje „isključivog skrbništva majci po pogledu prijave prebivališta unutar [adresa]“ nije osnovano, niti su održivi razlozi na koje se poziva (dijete se ne viđa sa njegovom majkom i bratom, djetetu nije objašnjeno da se ne viđa s ocem zato što je otac u zatvoru, do odlaska u zatvor imao prisan odnos s djetetom), poglavito ako se ima u vidu međuuvjetovanost sadržaja za koje je majci djeteta djelomično priznata samostalna roditeljska skrbi, koju posebno ne dovodi u pitanje, odnosno da je upravo prebivalište mjesto trajnog nastanjenja radi ostvarivanja prava i obveza vezanih za životne interese djeteta kao što je primjerice obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalni i kulturni razvoj, i ekonomski interes.

12. Drugostupanjski je sud suglasna sa razlozima navedenim pod točkama 7. - 7.2 obrazloženja prvostupanjske presude vezano za odluku pod stavkom II. izreke kojom su određeni osobni odnosi djeteta s ocem. Suprotno stavu tuženika navedenim razlozima prvostupanjski se sud nije stavio "u ulogu kaznenog, a ne građanskog suda", već u zaštitu dobrobiti MR i ostvarivanju prava tuženika jer ne postoje mogućnosti da se unaprijed utvrde sve relevantne osobne i obiteljski okolnosti, i kvaliteta tuženikovog roditeljskog interesa po njegovu izlasku iz zatvora i da je za dobrobit MR (i ostvarenja prava tuženika kao roditelja) da se odnosi s djetetom uspostave na najbolji mogući način uz pomoć stručnih osoba, s obzirom na okolnosti koje su prethodile.

13. U konačnici, tuženik nije lišen prava na izmjenu odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi ako prestanu okolnosti na temelju kojih je bila donesena presude o djelomičnom ograničenju njegove roditeljske skrbi (članak 113. ObZ-a), a niti odluke o ostvarivanju osobnih odnosa (članak 408. stavak 2. i članak 409. ObZ-a), kada ne postoji sporazum roditelja (članak 469. ObZ-a) nego pravomoćna sudska odluka o ostvarivanju osobnih odnosa, a u kojem postupku je roditelj koji traži izmjenu dužan učiniti vjerojatnim da su nastupile nove ili bitno promijenjene okolnosti nakon prethodne odluke i da su predložene izmjene u najboljem interesu djeteta (primjerice promjena dobi i potreba djeteta, neprovođenje postojeće odluke, promjene u odnosu roditelj – dijete, školske ili zdravstvene okolnosti).

14. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima pod stavkom V. izreke.

15. Odredbom članka 366. stavkom 1. ObZ-a je između ostalog određeno da u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. S obzirom na prirodu tog djelomično navedenog pravila o troškovima u posebnim parničnim postupcima za zaključiti je da nema mjesta primjeni općih pravila o parničnim troškovima iz ZPP-a iz razloga što su ovlaštenja suda šira nego u drugim parnicama, a uslijed kojih je moguće da nastanu troškovi kojima stranka koja je izgubila spor nije dala povoda i što tek sudskom odlukom eventualni sporazum stranaka dobiva pravno relevantan značaj, što nije slučaj u predmetnom postupku.

16. Tuženik je povredom subjektivnih prava tužiteljice i maloljetnog MR dao povoda predmetnoj parnici, a o tužbenim zahtjevima je odlučeno na temelju ovlaštenja suda koja su kako je navedeno šira od disponiranja stranaka sa činjeničnom i pravnom osnovom spora, tako da prvostupanjska presuda nema pravno relevantan značaj eventualnog sporazuma stranaka o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima tuženika s djetetom, kako to pogrešno tumači tuženik.

17. Stoga je promašen stava tuženika da je "…tužiteljica uspjela samo djelomično u sporu i to u onim dijelovima presude koje je on u suštini i priznao" i da je sud "… u najmanju ruku trebao odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak.".

18. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno o dužnosti naknade parničnog troška odlučio primjenom odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a, odnosno naložio tuženiku koji je izgubio predmetnu parnicu naknaditi tužiteljici na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku jednokratnu naknadu sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost (Tbr. 7. točka 3. alineja 2. i 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT[7] ).

19. Trošak žalbe pada na teret tuženika jer nije uspio sa žalbom.

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-939/2025-21 od 16. ožujka 2026. pod stavcima II., III. i V. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II., sve u vezi s člankom 346. ObZ-a).

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

7 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.)