Republika Hrvatska

Gž-376/2026-2

Županijski sud u Šibeniku

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marija Petri Sokač, odvjetnica u Križevcima, protiv tuženice: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Jurica Barberić, odvjetnik u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-177/2025 od 13. veljače 2026. godine, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-177/2025 od 13. veljače 2026. godine i predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Odbacuje se djelomično žalba tuženice kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P -177/2025 od 13. veljače 2026. godine (o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 208466 sklopljenog dana 1. lipnja 2007. godine između tužitelja, kao korisnika kredita i prednice tuženice VOLKBANK d.d. Zagreb, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva (točka II. izreke), naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 217,65 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. lipnja 2007. godine pa do isplate (točka III. izreke), te je tuženica obvezana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka IV. izreke). Ujedno, rješenjem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda (točka I. izreke).

2. Protiv te presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima , podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. U pravu je tuženica kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, jer je prvostupanjski sud u povodu prigovora tuženice pogrešno odlučio da je mjesno nadležan.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu, jer je ocijenio neosnovanim tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti (istaknut u odgovoru na tužbu) te ništetnom odredbu članka 11.5. Ugovora o kreditu broj 208466 sklopljenog dana 1. lipnja 2007. godine između tužitelja, kao korisnika kredita i prednice tuženice VOLKBANK d.d. Zagreb, kao kreditora (dalje: Ugovor), kojom je u slučaju spora utvrđena nadležnost suda u sjedištu mjesta kreditora.

6. U ovom postupku treba imati u vidu kada postupak pokreće potrošač kao tužitelj glede pitanja poštenosti prorogacijske klauzule – na koje se poziva prvostupanjski sud, a kojom se za sve sporove ugovara nadležnost suda sjedišta trgovca – da se radi o ugovornoj odredbi koja glede ocjene nepoštenosti podliježe primjeni mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) i Direktive 93/13, te je sukladno praksi suda Europske unije (presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvt Ediores SA v Rocio Murciano Quitero i drugi – spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) obveza nacionalnih sudova da i ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

6.1. U odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u takvom sporu, treba reći da kada bi se radilo o ništetnoj odredbi koja je dovela do znatne neravnoteže između stranaka spora, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud, da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost suda sjedišta tuženice, istovjetna odredbi iz članka 48. stavak 1. ZPP koja bi se na nadležnost u takvom sporu primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile, pa je za zaključiti da je u slučaju kada je u ugovor bez pregovaranja unesena odredba o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta trgovca, a tužbu podnosi potrošač – prorogacijska klauzula odraz zakonske odredbe iz članka 48. stavak 1. ZPP.

6.2. Ako je, dakle, među strankama ugovoreno upravo ono što bi se na pitanje nadležnosti primjenjivalo na temelju odredbe članka 48. stavka 1. ZPP, onda bi i kod ocjene nepoštene odredbe o mjesnoj nadležnosti, dakle, kada se ista ne bi primijenila, sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, nadležan bio isti sud čija je nadležnost prorogirana sporazumom stranaka, jer niti jedna postupovna odredba ZPP o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.

7. Ujedno, u tom pravcu treba imati u vidu da se ne bi radilo niti o sporu iz članka 19. l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09 i dr.), jer se ta odredba odnosi na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno, za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju – a što ovdje nije slučaj.

7.1. Isto tako, ni ZZP, a niti Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.), kao ni Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.), ne sadrže odredbe kojima se uređuje mjesna nadležnost za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) u sudu mjesta prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.

8. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan , dok je člankom 46. ZPP propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan , a suglasno članku 48. stavak 1. ZPP, za suđenje protiv pravnih osoba je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima registrirano sjedište, a sjedište tuženice je u Zagrebu.

9. Konačno, budući da je sporni Ugovor sklopljen u Zagrebu, dakle, nije sklopljen u registriranoj poslovnici, odnosno podružnici tuženice, ne dolazi do primjene ni odredba iz članka 59. ZPP, na koju se uostalom tužitelj niti ne poziva.

10. Slijedom navedenog, jer je ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, žalbu tuženice trebalo je djelomično uvažiti, temeljem članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet mjesno nadležnom sudu

– Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, na ponovno odlučivanje te odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

12. Žalba tuženice u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nadležnosti suda – je nedopuštena, jer se rješenje suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je doneseno zajedno sa odlukom o glavnoj stvari, ne može pobijati posebnom žalbom, već u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari (članak 301. stavak 2. ZPP).

13. Stoga je temeljem članka 380. točka 1. ZPP valjalo riješiti kao točki III. izreke.

U Šibeniku, 5. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić