REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1641/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Lana Humljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hudek-Trgotrans d.o.o., Biljevec, Biljevec 77, OIB: 66717146008, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-388/2025-2 od 25. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-818/2025-108 od 28. travnja 2025., na sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističu i povredu temeljnih ljudskih prava. Zahtijevaju troškove u povodu prijedloga.
1.2. Naznačena pitanja glase:
„1. Je li u konkretnom predmetu hrvatsko pravo isključivo mjerodavno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na prebivalište prednika tužitelja i samog tužitelja te sjedište poslodavca tuženika u Republici Hrvatskoj?
2. Primjenjuje li se u konkretnom slučaju hrvatsko pravo, imajući u vidu da i prema očitovanju Saveznog ministarstva pravosuđa iz Berlina, ako radnik ima zasnovan samo jedan radni odnos, mjerodavno je pravo prema mjestu prebivališta radnika – koje u ovom predmetu imaju prednik tužitelja i tužitelji u Republici Hrvatskoj
– odnosno prema sjedištu poslodavca, pri čemu je nesporno da poslodavac tuženik ima prijavljeno sjedište u Republici Hrvatskoj?
3. Jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 8. i 9. Sedme knjige Zakona o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju (SGB VII), s obzirom na to da oštećena osoba u trenutku nastanka ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti nije mogla biti osigurana u sustavu obveznog osiguranja od nezgode prema čl. 2., 3. i 6. SGB VII, te da osigurani slučaj prema navedenom zakonu ne smije biti nesreća na putu, dok je u konkretnom predmetu prednik tužitelja stradao upravo na putu?
4. Može li u konkretnom predmetu tuženik u konkretnom slučaju izbjeći svoju odgovornost za štetu pozivanjem na njemačko pravo, a imajući u vidu da tuženik nije dostavio niti jednu prijavu pred nadležnim njemačkim institucijama, zbog čega čak i prema odredbama njemačkog prava ne bi mogao prenijeti odgovornost na njemačko osiguranje, te je notorno da bi bi – i u hipotetskom slučaju primjene njemačkog prava
– i dalje osobno odgovarao za štetu, što dodatno potvrđuje da je u ovoj pravnoj stvari jedino mjerodavno hrvatsko pravo i odgovornost tuženika neupitna te je u gornjoj pravnoj stvari nedvojbeno trebalo priznati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti?
5. Je li sud u konkretnom predmetu bio dužan dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva, imajući u vidu da su tužitelji, sukladno povećanju orijentacijskih kriterija i promjeni službene valute, pravodobno uskladili tužbeni zahtjev podneskom od dana 26. rujna 2024.?“.
1.3. Pozivajući se na osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) predlagatelji ističu da je povreda imala za posljedicu povredu temeljnog ljudskog prava tužitelja i to prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i jamstva zabrane arbitrarnosti. Tužitelji se pozivaju, kao i vezano za razloge važnosti naznačenih pitanja, na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (te u njima navedene odluke Europskog suda za ljudska prava) u kojima su razrađena mjerila vezana za pravo na obrazloženu odluku i zabranu arbitrarnosti.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi te predlaže ga odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova povodom tog prijedloga.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za popravljanje štete zbog smrti bliske osobe koja je stradala u prometnoj nezgodi u Saveznoj Republici Njemačkoj, kao vozač kamiona na autocesti, kada je naletio na zaustavljenu kolonu vozila i poginuo, a u kojem trenutku je on bio radnik tuženika i obavljao radni zadatak. U postupku koji je prethodio bilo je sporno mjerodavno pravo kao i odgovornost tuženika.
4. U pobijenoj odluci drugostupanjski sud je obrazložio da je u predmetnom slučaju utvrđeno da prednik tužitelja nije poduzeo radnju kočenja iako je unatoč vidljivosti mogao vidjeti zaustavljenu kolonu vozila ispred sebe, već da je na nju naletio bez kočenja. Time da je izazvao vlastitu smrt te da je isključena odgovornost i obveza poslodavca naknaditi štetu tužiteljima. To iz razloga što poslodavac takvo što da nije mogao ni predvidjeti niti spriječiti. Vezano za primjenu materijalnoga prava taj sud ističe da primjenom njemačkoga prava ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju sam izazove radnik, a da jednako tako je identična odluka i primjenom hrvatskog prava.
5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.1. Prvenstveno, kada predlagatelji pitaju - je li u konkretnom predmetu / slučaju i sl. - onda se radi o odgovoru na pitanje koji može biti od važnosti samo za konkretnu parnicu. Stoga postavljena pitanja nemaju potreban stupanj generalne primjenjivosti koji ih čini važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovako postavljenim pitanjima sugerira sa ovom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici pravilno odlučeno o predmetu spora. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovno ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
6.2. Isto tako predlagatelji nisu uputili na odluke sudova, u smislu odredbe članka 385.a st.1. ZPP, u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci niti je na ikoji način dostatno obrazložena važnost pojedinog pitanja. U navedenom smislu predlagatelji ne navode da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga oni u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava te procesne povrede, a što u načelu, nije sam za sebe, poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
6.3. Zbog navedenoga ne nalazi se elemenata za dopuštenje revizije radi ostvarenja javnopravne funkcije revizije po dopuštenju koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.4. Ono što je relevantno u ovoj pravnoj stvari je to što je negativna odluka donesena iz razloga što je zaključeno da ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj te time za naknadu štete tužiteljima, i to bez obzira primjenjuje li se njemačko pravo ili hrvatsko pravo.
6.5. Ne nalazi se ni ispunjenje pretpostavki da su pitanja važna zbog razvoja prava.
7. Vezano za istaknute tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ističe se da se arbitrarnom može smatrati ona odluka koja upućuju na proizvoljnost, nezadovoljavajuće je obrazložena te ne upućuju na mjerodavne propise odnosno mjerodavnu sudsku praksu. Podnositelji ovdje nisu učinili vjerojatnim izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, kako u pogledu utvrđenja o odlučnim činjenicama tako i o primijenjenom pravu. O svemu tome su sudovi u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim i naročito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelji nisu imali pravično i pošteno suđenje.
8. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog je odbačen.
9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova u ovom postupku je odbijen, jer sa prijedlogom nisu uspjeli, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st.1. ZPP.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
