REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1704/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice iza pok. RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĐSĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika Zagrebačke Banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljica i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3340/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-764/2021-44 od 12. svibnja 2025., na sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se 1. i 2. tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3340/2025 2 od 28. listopada 2025. (točka II. izreke i u odluci o troškovima postupka) kojim je preinačena prvostupanjska presuda radi pitanja:
„Da li se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. I tužiteljice i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Odgovor tužiteljica na prijedlog tuženika nije podnesen, dok je tuženik u odgovoru na prijedlog tužiteljica predložio njihov prijedlog odbiti. Obje stranke zahtijevaju troškove postupka u povodu prijedloga.
3.1. Tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačile pravno pitanje kao pod t. I. izreke ove odluke te su istakle da su im pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i pozvale su se na različitost sudske prakse.
3.2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanje koje glasi:
„U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika - banke kao trgovca, ima li tužitelj:
a. koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF-u u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i
b. koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu pravne osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora Gos-1/2019, i
c. koji je, parnicu izgubio u odnosu na restitucijski zahtjev;
d. bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje,
e. a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka“.
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da je u pogledu pitanja naznačenog u izreci ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Riječ je o pravnom pitanju o kojem praksa ovog revizijskog suda nije jedinstvena, na što upućuju odluke broj Rev -1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od dana 15. studenog 2022. i Rev-925/2023. od 8. travnja 2025.
5. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci pod t. I., a na temelju iste odredbe uzima se da je u preostalom dijelu prijedlog povučen (temeljna ljudska prava).
6. Pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda, pa nema razloga za intervencijom ovog suda.
6.1. Tuženik se upućuje da je u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C 224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C 259/19) rečeno:
"96. ... Međutim, potrebno je odlučiti o pitanju je li u skladu s načelom djelotvornosti da se potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe
98. U ovom slučaju, Direktivom 93/13 potrošaču se daje pravo da se obrati sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila. Međutim, kad bi ishod podjele troškova takvog postupka ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, to potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava, s obzirom na troškove koji bi nastali sudskom tužbom (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska, C 176/17, EU:C:2018:711, t. 69.)".
6.2. Izraženo shvaćanje u pobijanoj odluci o troškovima postupka podudarno je i shvaćanju iz odluke ovog suda Rev-637/2019-2 od 5. studenoga 2022.
7. Tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Uočava se da je pobijanom odlukom dostatno i relevantno obrazložena odluka o troškovima postupka. Ne nalazi se, ni na bazi vjerojatnosti proizvoljnosti u odluci i sl. Taj predlagatelji zapravo, u tom dijelu, prijedlogom izlaže svoje nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka.
8. U odnosu na prijedlog tuženika ocijenjeno je da u prijedlogu nije riječ o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, u tom dijelu prijedlog odbijen, a u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, je odbačen. O troškovima postupka odlučeno je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
