Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SČ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 26. veljače 2024., broj: 42. Pp Pp-599/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 26. veljače 2024., broj: 42. Pp Pp-599/2024-4, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/2022.), okr. SČ je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da se, na temelju čl. 140. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe smatrajući da činjenični opis prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a opisan je riječima „ glasno reproducirao glazbu koja se čula na ulicu i okolne kuće“ nije dostatan i jasan i time ne je nepodoban za postupanje jer ne sadrži nužne detalje koji bi takvu radnju činili protupravnom. Nadalje, sud obrazlaže i navodi ključne elemente potrebna za postojanje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a to su po mišljenju prvostupanjskog suda jasno konkretizirana radnja ili propust okrivljenika, naznaka od kuda je reproducirana glazba (radi li se o javnom mjestu ili obiteljskoj kući), nadalje način, tehničko sredstvo kojim je reproducirana glazba i intenzitet glasnoće te posljednje, u slučaju da se se glazba reproducirala iz fiktivnog javnog mjesta onda je nužno da posljedica takvog djelovanja nastupi upravo na neograničenom otvorenom javnom mjestu i ta se posljedica po mišljenju prvostupanjskog suda mora odnositi na osobe koje su se u tom trenutku nalazile na javnom mjestu, kako bi se moglo zaključiti da su iste zbog toga bile uznemirene.

5. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan. Prije svega, konkretnom mjesto odakle je okrivljenik puštao glazbu bilo bi relevantno samo u slučaju kada činjenični opis prekršaja iz optužbe ne bi sadržavao nastup refleksije na neograničeno otvoreno javno mjesto, a što u konkretnom predmetu nije slučaj jer činjenični opis sadrži rečenicu „a koja glasnoća se čula na ulicu i okolne kuće“, dakle to što se čulo na ulici čini ovaj činjenični opis utuženog prekršaja dostatnim za vođenje postupka po takvom optužnom prijedlogu te u svakom slučaju ne može biti osnova za oslobađanje od optužbe na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona. Isto tako, nedostatak naznake sredstva reproduciranja glazbe, načina i glasnoće ne utječu na postojanje bića djela.

5.1. Čak i u slučaju da je doista nedvojbeno utvrđeno da je mjesto događaja tzv. fiktivno javno mjesto, pogrešno prvostupanjski sud smatra da je za utvrđenje ima li takvo mjesto događaja svojstvo javnog mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ovisi o tome je li taj događaj netko drugi vidio odnosno čuo. Kod prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kod kojih je javnost mjesta događaja biće djela, bitno je da je radnja izvršenja mogla biti vidljiva odnosno čujna na neograničeno otvorenom javnom mjestu, bez obzira da li se tamo netko nalazio ili nije, s obzirom da se pretpostavlja da glazbom koja se čuje na neograničeno otvoreno javno mjesto ili je na njemu reproducirana, zakon pretpostavlja da je zaštitno dobro, javni red i mir, ugroženo, bez potrebe da se u činjeničnom opisu naznačuje koga je to točno ugrozilo ili nije na neograničenom otvorenom javnom mjestu.

6. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, i tužitelja.