REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1292/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Osnovne škole Trnjanska, OIB: 85859103929, Zagreb, Trnjanska Cesta 99, zastupanog po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-462/2024-2 od 9. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1494/2023-33 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-462/2024-2 od 9. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1494/2023-33 od 22. ožujka 2024.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Klasa: 114-04/20-01/01, Ur. broj: 251-201-20-4 od 1.12.2020. i Odluke tuženika kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, vraćanje tužitelja na radno mjesto kuhara te isplata neisplaćene plaće u bruto iznosu počevši od 2. prosinca 2020. pa do vraćanja na rad na radno mjesto kuhara kao i isplata s osnove materijalnih prava.
3.2. Na temelju utvrđenja činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je svako postupanje tužitelja zasebno dovoljno za zaključak da je tuženik dokazao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužitelju, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), kako to propisuje odredba čl. 116. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR), obzirom je tužitelj svojim postupanjem na radnom mjestu kuhara počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, kako je to opisano u nižestupanjskim presudama. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o hrani ("Narodne novine", broj 81/13, 14/14, 115/18) i na Uredbu (EZ) br. 178/2002, te na odredbe Zakona o zaštiti pučans tva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20).
3.3. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, kada su u odluci o otkazu jasno navedeni razlozi zbog kojih je poslodavac donio takvu odluku, pitanja kako su postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st.1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci pod točkom I.
5. Uz posljednje postavljeno pitanje tužitelj navodi i da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
– Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija) i to pravo na pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek.
5.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. i 13. Konvencije.
5.2. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve odlučne navode tužitelja pa se iste ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. i 13. Konvencije. Za navesti je da tužitelju nije uskraćeno pravo na podnošenje pravnog lijeka.
6. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
