REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1258/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, vlasnika „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2663/2025 od 27. siječnja 2026., 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2663/2025 od 27. siječnja 2026. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom zbog ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 51,25 EUR sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2025. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 75,78 EUR sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 13,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine„ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) jer je utvrdio da su se ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
3. Tužitelj je protiv točke I. izreke podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je tužitelj u tužbi jasno naznačio da podnosi tužbu radi isplate iznosa od 127,75 EUR te je taj iznos naznačio kao vrijednost predmeta spora, a iz obrazloženja presude proizlazi da sud u jednom dijelu navodi iznos od 127,75 EUR kao predmet spora, dok u drugom dijelu spominje iznos od 51,25 EUR te konačno, u točki I. izreke dosuđuje iznos od 51,25 EUR. Dalje navodi da je sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, budući da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude nije u skladu s razlozima navedenima u obrazloženju, niti odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. navedenog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Naime presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je u skladu s razlozima navedenima u obrazloženju te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Nadalje, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51,25 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) koju je obračunao tužitelj u računu broj 110/VP/1 od 18. srpnja 2025. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.
9. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naveo iznos od 121,75 EUR, a tužbenim zahtjevom traži iznos od 51,25 EUR. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Iako je u predmetnom slučaju tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora sa 121,75 EUR, tuženim zahtjevom je zahtijevao isplatu iznosa od 51,25 EUR, a taj iznos je i dosuđen, pa njegova naznaka vrijednosti predmeta spora nije odlučna i ne čini presudu zbog ogluhe proturječnom, kako to neosnovano navodi tužitelj u žalbi.
10. Prema odredbi čl. 331.b ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako budu kumulativno ispunjeni ovi uvjeti:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (čl. 331.b st. 1. t. 1. do 4. ZPP-a).
11. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ispunjene su sve zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 51,25 EUR s pripadajućim kamatama.
12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP -a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu zbog ogluhe u pobijanoj točki I. izreke.
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
