Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1689/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Franjiću odvjetniku u Zagrebu, Ilica 110, protiv tuženice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Biđinu odvjetniku u Vrbovcu, Ulica poginulih branitelja 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3321/2024-6 od 15. srpnja 2025., dana 4. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3321/2024-6 od 15. srpnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na nastavak postupka.

II. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3321/2024-6 od

15. srpnja 2025. odlučeno je:

I. Odbacuje se tužba podnesena dana 28. svibnja 2024., kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tr i postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene odluke pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku ukine. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako "iz izvansudske nagodbe stranaka od 18. listopada 2023. proizlazi da se tuženica obvezala isplatiti utuženi iznos nakon prodaje kuće, a koji rok za prodaju je opisan kao "što je prije moguće" međutim u istome nije naveden rok, slijedom navedenoga, navedeni dug nije bio dospio odnosno nije mogao niti dospjeti u trenutku podnošenja tužbe pa niti sve do trenutka donošenja ove odluke, obzirom je isti nejasno napisan odnosno neodređen i neodrediv, a tužitelj istodobno ne navodi postojanje pravnog interesa za namirenje svoje tražbine prije ispunjenja ugovorenog uvjeta (prodaje predmetne kuće od strane ovdje tuženice), pa ostaje za utvrditi da predmetna tužba u smislu odredbe iz čl. 186.c. st. 2 ZPP -a nije dopuštena jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje iste. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe iz čl. 186.c. st. 2 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.“

7. Tužitelj u žalbi tvrdi kako je točno da je u izvansudskoj nagodbi "ugovoreno da će tužena nekretninu prodati „što je prije moguće“, a da je Izvansudska nagodba sklopljena 17.10.2023. godine, dakle prije gotovo 2 godine, tužena ni na koji način nije pokrenula postupak prodaje nekretnine, već je navela da čeka da se prvo sredi zk stanje. Činjenica što zk stanje nije sređeno, iako tužena tu misli na legalizaciju nekretnine, obzirom da je ista upisana vlasnica predmetne nekretnine, nije razlog da tužena ne proda nekretninu i isplati tužitelja. Upravo ovakvim postupanjem tužene, proizlazi da ista nema namjeru prodati nekretninu, već konstantno pronalazi razloge za neispunjavanje svoje obveze iz Izvansudske nagodbe …"

8. Prema odredbi čl. 186.c st. 1. ZPP tužba prije dospijeća tražbine može se podići: 1. ako tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje tražbine,

2. da iz drugih razloga ima za to pravni interes.

9. Prema mišljenju ovog višeg suda tužiteljica doista ima pravni interes za ovakvu tužbu jer rok za izvršenje obveze nije određen. Naime, ugovoreno je kako će tuženica isplatiti tužitelju 48.000,00 eura s osnova njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (kuća u [adresa]), a kao rok ispunjenja navedeno je da će to učiniti nakon što proda predmetnu kuću „što je prije moguće“. Ova stipulacija je tako neodređena da ovaj viši sud zaključuje kako rok ispunjenja zapravo nije predviđen ugovorom.

10. Odredbe čl. 173. ZOO propisuju: (1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. (2) Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom. (3) Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

11. Pa kako ovdje ni zakon ne predviđa rok, onda je na sudu da prema kriterijima iz čl. 173. st. 3. ZOO odluči da li cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, a ako ne, onda može udovoljiti predmetnom zahtjevu tužitelja da tuženik odmah ispuni obvezu.

12. Jer tužiteljeva tužba se upravo i poziva na odredbu iz čl. 173. st. 3. ZPP, to jest da dužnica odmah ispuni obvezu.

13. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je donio osporenu odluku.

14. Zato je valjalo po čl. 380. st. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti osporeno rješenje te vratiti predmet sudu prvog stupnja na nastavak postupka.

15. Po čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 4. svibnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica