Poslovni broj: Usž-598/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4229/2023-9 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4229/2023-9 od 10. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/23-01/78, urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 26. srpnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-504-04/22-01/380, urbroj: 338-21-02- 01-23-10 od 16. svibnja 2022.

III. Tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje se pravo na isplatu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022., a koja je nastala 3. svibnja 2019.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalnom uredu Zagreb, da odredi iznos pripadajuće naknade plaće u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 4062,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-04/23-01/78, urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 26. srpnja 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-504-04/22-01/380, urbroj: 338-21-02-01-23-10 od 16. svibnja 2022., kojim tužiteljici nije priznato pravo na isplatu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022., a koja je nastala 3. svibnja 2019.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je izreka presude kontradiktorna njezinim razlozima te da nisu utvrđene odlučne činjenice. Ističe da je dostavila dokaze prema kojima nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 53. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer ni na koji način nije zlouporabila privremenu nesposobnost za rad. S tim u vezi navodi da je 2. prosinca 2021. predala dokumentaciju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, koju je isti Zavod primio 6. prosinca 2021. u 8,00 sati, u vezi čega joj nije vraćena povratnica. Nadalje, navodi da obrazac 2IN sadrži opće podatke osiguranika s opisom poslova, te da je prvotno radila na radnom mjestu pomoćnog kuhara, međutim zbog sudskih odluka u vezi uznemiravanja na njezinom radnom mjestu mijenjan je opis njezinih poslova te je prebačena na radno mjesto pomoćnog radnika. Upravo je zbog uznemiravanja na radnom mjestu liječena u duljem vremenskom razdoblju, što je utvrđeno opravdanim , jer je bila nesposobna za rad. Ističe da je opis poslova trebao biti ispunjen sukladno sudskim odlukama o čemu je imala namjeru pribaviti i službenu potvrdu o opisu poslova od strane poslodavca s kojim je bila u dugogodišnjem sporu. Navodi da je, čim je dobila obrazac o opisu poslova, sve potrebno dostavila u zadanom roku. Nadodaje da je farmakoterapiju ordinirao specijalist psihijatar, te je njezina doktorica obiteljske medicine izdala recepte prema ranijoj preporuci psihijatra, iako je imala novi nalaz s novom terapijom, pa da nisu točni navodi da nije uzimala terapiju u propisanoj dozi. Smatra da tome u prilog govori i e-mail korespondencija između nje i liječnice, a koja je predana na raspravi 13. prosinca 2024. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da poništi rješenje tuženika i dosudi joj trošak spora uvećan za sastav žalbe. Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga danih tijekom postupka.

Predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba je osnovana.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da je pobijana presuda nezakonita, jer je donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

8. Tužiteljica je u tužbi osporavala primjenu odredbe članka 53. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, navodeći da nije došlo do zlouporabe prava na privremenu nesposobnost za rad. Navela je da je nakon što je pribavila potrebne obrasce od svog poslodavca, 2. prosinca 2021. predala zahtjev Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, te je na traženje tog tijela dostavila daljnju potrebnu dokumentaciju. Predložila je da se ponište rješenja tuženika te da joj sud prizna pravo na isplatu naknade plaće u spornom razdoblju, uz nadoknadu troška spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Člankom 53. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. – dalje: Zakon) propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu plaće prema ovome Zakonu ako izabrani doktor, ovlaštena osoba ili tijelo Zavoda ovlašteno za kontrolu privremene nesposobnosti utvrdi da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili zlorabi privremenu nesposobnost na neki drugi način (točka 6.). Prema stavku 2. istog članka Zakona, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka osiguranik nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih slučajeva do dana njihovog prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.

10. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 3. svibnja 2019., te da je nakon provedene kontrole za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022. izdano izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad prema članku 53. stavku 1. točki 6. Zakona. Naime, prema obrazloženju osporenog rješenja tuženika, tužiteljica, iako je više puta bila upozorena, odbila je pribaviti potrebnu dokumentaciju (obrazac 2-IN) radi upućivanja u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u vezi vještačenja radne sposobnosti sukladno članku 48. Zakona. Zaključeno je da navedeno proizlazi iz činjenice da je već jedanput bila upućena na to vještačenje u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (10. listopada 2020), kada je predala svu potrebnu dokumentaciju, dok 9. studenog 2021. na traženje izabranog doktora medicine nije dostavila obrazac 2-IN, već je to učinila 24. studenoga 2021. S obzirom da nije odmah Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje predala zahtjev za vještačenje radne sposobnosti zajedno s obrascima, već je zahtjev uputila 2. prosinca 2021. bez priloženih obrazaca (1-IN i 2-IN), koje je tek po pozivu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dostavila 26. siječnja 2022., utvrđeno je da je tužiteljica zlorabila pravo na privremenu nesposobnost za rad sve do dostave potpune dokumentacije Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno do 26. siječnja 2022., te da je radi navedenog postojala indikacija za izdavanje izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad prema članku 53. stavku 1. točki 6. Zakona.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužiteljica je time što je zahtjev radi upućivanja na vještačenje drugom nadležnom tijelu predala 2. prosinca 2021. bez relevantne dokumentacije koja je odlučna za postupak utvrđivanja radne sposobnosti, bez opravdanog razloga jer je u trenutku podnošenja zahtjeva raspolagala obrascima 2-IN, zlorabila pravo na privremenu nesposobnost za rad prema članku 53. stavku 1. točki 6. Zakona.

12. Međutim, ovaj Sud smatra da to što tužiteljica nije odmah, 24. studenoga 2021., već nekoliko dana poslije (8 dana) preporučeno putem pošte dostavila zahtjev, a nakon toga na traženje drugog nadležnog tijela i sporne obrasce (2-IN), nije od utjecaja na okolnost priznanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, koja je kod tužiteljice nesumnjivo postojala u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022. Ovakvim pristupom tuženika i suda odredba članka 53. stavka 1. točka 6. Zakona tumači se na strogo formalistički način, jer se okolnost što je tužiteljica navedene obrasce dostavila tek na traženje drugog nadležnog tijela, ne može smatrati zlouporabom prava.

13. Trebalo je stoga poništiti pobijanu presudu, kao i osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika, te tužiteljici priznati pravo na isplatu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022., s time da će prvostupanjsko tijelo odrediti pripadajući iznos naknade plaće u navedenom razdoblju. Stoga je odlučeno kao pod točkama I. do IV. ove presude.

14. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

15. Na temelju članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a tužiteljici pripada pravo na opravdan trošak spora zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe i pristupa ročištu 13. prosinca 2024. u sveukupnom iznosu od 2.500,00 eura (svaka radnja od po 1.250,00 eura – 500 bodova uvećano za PDV) sukladno Tbr. 27. točka 1. i 2., Tbr. 46 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje: Tarifa.), pa je odlučeno kao pod točkom V. ove presude.

16. Međutim, ovaj Sud smatra da nije opravdan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 1. listopada 2024., jer se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS. -a. Premda se tim podneskom tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu, isti nije bio nužan niti je utjecao na ishod spora, s obzirom da je oduka suda utemeljena na navodima iz tužbe i podacima spisa predmeta, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, pripada joj pravo na trošak sastava žalbe prema Tbr 27. točki 3. Tarife u vezi s Tbr 46. i 54 Tarife u iznosu od 1562,50 eura (625 bodova uvećano za PDV), koji je uračunat u sveukupni trošak spora o čemu je odlučeno pod točkom V. izreke ove presude.

17. Pravna osnova za isplatu nakade plaće nastala je tek donošenjem ove presude, kojom je tužiteljici priznato pravo na isplatu naknade plaće, pa tuženik nije u zakašnjenju s isplatom naknade da stoga duguje i kamatu. Osim toga, napominje se da su kamate zatražene tek u tužbi, a ne u upravnom postupku.

18. Na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, te članka 144. stavka 1. i 2.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska