Poslovni broj: Usž-4198/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Tamara Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri u Zagrebu, Argentinska 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5456/2024-6 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5456/2024-6 od 9. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/784, urbroj: 251-02-01/001-23- 5 od 14. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/1386, urbroj: 251-09-22-1/003-23-8 od 27. travnja 2023., podredno za vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). U točki II. izreke p resude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 27. travnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/1456, urbroj: 251-10-01-17-2 od 6. prosinca 2017. u dijelu u kojem je bio određen iznos novčane pomoći koji će se tužiteljici isplaćivati, kao i uvjeti prestanka te pomoći, a na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), te je o iznosu novčane pomoći koji će se tužiteljici isplaćivati za dijete OŠ u razdobljima određenim tim rješenjem, kao i prestanku novčane pomoći, odlučeno sukladno odredbi članka 3. i 4. Odluke/22, kako je detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja.
3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da joj je pravomoćnim rješenjem od 6. prosinca 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, koje je ostvarivala pet godina, te da se radi o stečenom pravu na osnovi odluke nadležnog tijela, a da je osporavano rješenje doneseno na temelju općeg akta (Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 17. rujna 2022. – dalje: Odluka) koji ima povratno djelovanje, te je njime povrijeđeno pravo roditelja odgojitelja. Smatra da je tuženik ukinuo pravomoćnu odluku bez ovlaštenja, pri čemu nije utvrdio pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito rješavanje upravne stvari. Navodi da prema pravnoj teoriji kasnija promjena propisa ne smije utjecati na subjektivno pravo nastalo na temelju ranijeg propisa, te se poziva na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., prema kojoj u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca. Ističe da u konkretnom slučaju Odluka u cijelosti negativno utječe na prava korisnika novčane pomoći, jer se u budućnosti znatno smanjuje visina novčane pomoći kao i njeno trajanje, iako su postojeći korisnici pravo stekli na temelju pojedinačnog akta nadležnog tijela, protiv kojeg se više ne može podnijeti pravni lijek, te opravdano očekuju da će to pravo moći koristiti do redovitog prestanka važenja takve odluke, pa imaju pravo na zaštitu svojih legitimnih očekivanja. Poziva se na načelo pravomoćnosti, kao temeljno načelo upravnog postupka, kao i praksu Ustavnog suda iz koje proizlazi da su načelo pravne sigurnosti i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka bitne sastavnice vladavine prava i poštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vrednota. Nadalje navodi da sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer ju je odbio saslušati, pa nije mogao utvrditi da su kompenzacijski mehanizmi primjenjivi u njenom slučaju, te da joj nije dana mogućnost izjasniti se o konkretnim činjenicama i posljedicama osporavane odluke. Poziva se i na stajalište Ustavnog suda iz odluke broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., koje se odnosi na tumačenje dosega ustavnog jamstva vlasništva. Opetovano obrazlaže svoje mišljenje da je u konkretnom slučaju riječ o primjeni Odluke na postupke koji su pravomoćno okončani i na pojedinačne odluke koje su postale izvršne, te da je njena pravna situacija dovršena. Također smatra da je donositelj osporavane Odluke propustio uspostaviti ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke, a da je razdoblje koje je ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima prekratko i nametnut im je prekomjeran teret. Ponavlja da ni na koji način nije bila uključena u postupak, već je bez zahtjeva donesena jednostrana odluka, kojom se na njenu štetu mijenja pravomoćna odluka . Smatra da odbijanje dokaznog prijedloga za njeno saslušanje predstavlja povredu koja se očituje u neadekvatnosti pravnog lijeka i nemogućnosti pristupa sudu. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika te podatke priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane rasprave, a koje su relevantne za rješavanje predmetne upravne stvari na temelju odredaba Odluke/22, kao mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju. Sud je potpuno razmotrio odlučna pravna i činjenična pitanja, te je valjano i dostatno obrazložio svoju odluku, pri čemu je ocijenio sve prigovore tužbe, a koje tužiteljica ponovno iznosi u ovoj žalbi. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda zasniva se na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku i sporu, a koje tužiteljica ne osporava, razvidno je da je rješenje tijela prvog stupnja od 27. travnja 2023. doneseno po službenoj dužnosti na temelju ovlaštenja iz članka 6. Odluke/22. Iz navoda tužbe, kao i žalbe, proizlazi da tužiteljica osporava zakonitost Odluke/22, koja međutim ne može biti predmet ocjene u ovom upravnom sporu. Odluka/22 ocijenjena je zakonitom presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., u kojoj je odgovoreno na prigovore koji se odnose na razdoblje prilagodbe, kompenzacijske mjere, kao i razmjernost između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata, dok je u presudi, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud izrazio pravno shvaćanje i ocijenio neosnovanim prigovore podnositelja glede retroaktivnosti primjene Odluke/22 te povrede stečenih prava i prava vlasništva.
9. S obzirom na navedeno, tužiteljici su pravilno prvostupanjskim rješenjem donesenim u postupku po službenoj dužnosti pripadajući iznosi novčane pomoći i razdoblja u kojima se ti iznosi isplaćuju određeni sukladno članku 3. Odluke/22, te je i trajanje novčane pomoći pravilno određeno prema članku 4. iste Odluke.
10. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sukladno članku 49. stavku 3. ZUS-a sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Prvostupanjski je sud osnovano ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza njenim saslušanjem, budući da se relevantne činjenice, o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta. Stoga, i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
11. Odbijanje dokaznog prijedloga tužiteljice samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, koja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Napominje se da ni ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka i izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da nijednu od stranaka stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Time što tužiteljica nije saslušana, nije joj onemogućen pristup sudu, imajući u vidu da je tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora u kojem je održana usmena rasprava, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari.
12. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS - a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
