Poslovni broj: Usž-1509/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Luana Šepek, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Zdravka Horvatića 10, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4671/2023-9 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4671/2023-9 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/22-014/103, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/387, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-6 od 8. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem izmijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I - 551-06/16-013/684, urbroj: 251-10-01-16-3 od 11. studenog 2016. na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), na način kako je to propisano člancima 3. i 4. navedene Odluke, kojom su izmijenjeni članci 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21.), te su pripadajući iznosi i prestanak novčane pomoći usklađeni s odredbama Odluke/22.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu navodeći u bitnom da se prvostupanjskim rješenjem suprotno zakonu utječe na njena prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja koja je ostvarivala temeljem prethodnog, pravomoćnog zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, te da joj se indirektno retroaktivno ukidaju prava, posebice jer je njeno dijete u kratkom roku poslije donošenja novog rješenja napunilo 7 godina, što u sporu nije utvrđeno niti je saslušana na navedene okolnosti. Smatra da je trebalo utvrditi da je prvostupanjsko tijelo djelovalo retroaktivno i zbog toga što joj se 31. svibnja 2023. ukidaju prava od 1. travnja 2023. Poziva se na članak 112. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te navodi da pobijano rješenje ne sadržava uputu da prigovor ili upravni spor ne odgađaju izvršenje, a da je ona unatoč toga bez ikakvog rješenja već u travnju 2023. godine zaprimila smanjeni iznos, dok su joj u rujnu 2023. godine u cijelosti ukinuta prava, iako bi pravni lijekovi trebali odgoditi učinak rješenja. Osporava mišljenje suda da je rok u kojem je tuženik trebao donijeti odluku instruktivan i procesan, s obzirom da je sam tuženik sebi propisao rok u kojem mora donijeti rješenja, pa je jedino pravno logično da ukoliko po svojoj odluci ne postupi gubi pravo donositi novo rješenje, posebice stoga što se istim stvara retroaktivan učinak na prava stranke. Navodi da ZUP predviđa rokove u kojima su prvostupanjska tijela dužna postupati, a u suprotnom se smatra da su donijela odluku koja ide u korist stranci, te da te odredbe ne treba tumačiti restriktivno, jer im je cilj zaštita prava stranaka u odnosu na tijela koja imaju puno veće ovlasti. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je Odluka/22 objektivno neopravdana u društvenom, financijskom i svakom drugom smislu, a u obrazloženju razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem te Odluke iznesen je niz netočnih i neosnovanih navoda, koji su suprotni javno dostupnim statističkim podacima. Ističe da je Visoki upravni sud u obrazloženju odluke, poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. uvažio netočne navode donositelja Odluke/22, te da kompenzacijske mjere koje je Grad Zagreb propisao radi prilagodbe korisnika novčane pomoći nisu provedene na način da je korisnicima omogućeno njihovo korištenje u punom opsegu . U prilog svoje tvrdnje iznosi podatke o mogućnosti ulaska na tržište rada, proširenju kapaciteta vrtića i nedostatku vrtićkih mjesta. Smatra da nije uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja, na način kako je to protumačeno ranijim odlukama ovoga Suda. Posebno ističe da joj u prethodno provedenom postupku nije ostavljeno duže vrijeme prilagodbe, te da je sud prilikom donošenja presude trebao u svakom pojedinačnom predmetu provoditi test razmjernosti u odnosu na izmijenjenu Odluku/22. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, a podredno da ovaj Sud predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koje su relevantne za rješavanje predmetne upravne stvari na temelju odredaba Odluke/22, kao mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju. Kod ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je razmotrio navode tužiteljice i tuženika, te je dostatno i valjano obrazložio svoju odluku, pri čemu je ocijenio prigovore tužbe, a koje tužiteljica ponovno iznosi u ovoj žalbi.
8. U predmetnom sporu tužiteljica ne može s uspjehom isticati navode kojima osporava zakonitost Odluke/22, kao niti pravilnost presude ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., kojom je Odluka/22 ocijenjena zakonitom. Ovaj Sud je u navedenoj presudi odgovorio na prigovore koji se odnose na razdoblje prilagodbe i kompenzacijske mjere, dok je u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. izrazio pravno shvaćanje i ocijenio neosnovanim navode podnositelja glede retroaktivnosti Odluke/22 te legitimnih očekivanja. Tužiteljica stoga neosnovano smatra da je sud dužan provoditi test razmjernosti kod ocjene zakonitosti svakog pojedinačnog rješenja donesenog na temelju Odluke/22.
9. S obzirom na navedeno, tužiteljici su pravilno prvostupanjskim rješenjem pripadajući iznosi novčane pomoći i razdoblja u kojima se ti iznosi novčane pomoći isplaćuju određeni sukladno članku 3. Odluke/22, kojim je izmijenjen članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21.), te je određeno da se tužiteljici od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. novčana pomoć isplaćuje u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj, a od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
10. Nadalje, rok propisan člankom 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22, kako to detaljno obrazlaže i prvostupanjski sud. Stoga tužiteljica neosnovano navodi da je trebalo razjasniti te primijeniti odredbe ZUP- a prema kojima se smatra da su prvostupanjska tijela donijela odluku u korist stranci ukoliko nije postupljeno u tim zakonom predviđenim rokovima. Osim toga, predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke postoji samo kada je to propisano nekim posebnim (materijalnim) zakonom i to u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je javnopravno tijelo ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar.
11. U odnosu na prigovor da tužiteljica nije saslušana na okolnosti retroaktivnog ukidanja prava na novčanu pomoć u kratkom roku poslije donošenja pobijanog rješenja, valja istaći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a), pri čemu s obzirom na nesporno utvrđene činjenice na koje su pravilno primijenjene mjerodavne odredbe Odluke/22, saslušanje tužiteljice na predložene okolnosti nije od utjecaja na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja. Stoga neprovođenje tog dokaza samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja.
12. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS - a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
13. Zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe odbijen je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
