Poslovni broj: Usž-259/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-869/2024-9 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-869/2024-9 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2819, urbroj: 251-02-01/001-23- 3 od 19. prosinca 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/1842, urbroj: 251-09-22- 1/002-23-03 od 24. listopada 2023. i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2023. određeno je da tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja za dijete KG s danom 30. rujna 2023.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.). U žalbi ponavlja tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, ovlaštenje tuženika za vođenje upravnog postupka po prigovoru u drugom stupnju, nedostatak potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju, karakter roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), retroaktivnu primjenu navedene Odluke/22 i povredu stečenih prava, navodeći da se, osim toga, prvostupanjskim rješenjem zadire u njezina ranije priznata prava prije izvršnosti tog rješenja. Iznosi prigovore o povredi pravila Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) vezano uz pravo sudjelovanja stranke u postupku i izjašnjavanje te načela zakonitosti, razmjernosti i predvidivosti pravne norme. Smatra da sud nije s dovoljnom pažnjom razmotrio sve prigovore. Ističe da se rješenje nije moglo donijeti bez provođenja ispitnog postupka, te se poziva na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Iscrpno i detaljno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari. Iznosi i svoje stajalište glede karaktera, sadržaja i značaja mjere roditelj odgojitelj, te u bitnom smatra da je pravomoćna odluka na temelju koje je ostvarivala novčanu pomoć za roditelja odgojitelja nezakonito izmijenjena samo pozivanjem na Odluku/22, izvan zakonskih uvjeta. Ističe da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje te pristup sudu odbijanjem da se sasluša na sve okolnosti, posebice u odnosu na socijalno ekonomski status obitelji i posljedicama koje će izmjena ranije Odluke imati na svako dijete i obitelj. Navodi da je ona pravo na novčanu pomoć ostvarila na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2016. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16), te da se novom Odlukom/22 nije zadiralo u prava i obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Ističe da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, jer je u tužbi izričito predložila i poništaj prvostupanjskog rješenja. S obzirom da je tužbeni zahtjev nezakonito odbijen, osporava i odluku o troškovima spora iz točke II. izreke presude. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti te poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev, obvezujući pri tome tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i valjano odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje ona sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku i sporu, a koje tužiteljica ne osporava, razvidno je da je rješenje tijela prvog stupnja od 24. listopada 2023., doneseno po službenoj dužnosti sukladno članku 6. Odluke/22, a na temelju članka 4. iste Odluke, kojim je izmijenjen članak 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18), budući da je dijete KG za koje je ostvarena novčana pomoć, 28. ožujka 2023. navršilo 7 godina.

9. Tužiteljica se neosnovano poziva na prijelaznu odredbu članka 12. Odluke/18, smatrajući da se Odlukom/22 nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Naime, sukladno članku 11. Odluke/18 roditeljima odgojiteljima koji su pravo na novčanu pomoć ostvarili na temelju Odluke/16 usklađuje se visina mjesečnih novčanih iznosa sukladno odredbama Odluke/18, čime je ta Odluka modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa priznatih na temelju Odluke/16, dok se odredbama Odluke/22 ponovno mijenjaju uvjeti korištenja u suštini istog prava, koje tužiteljica kontinuirano koristi na temelju odluka koje su više puta mijenjane i dopunjavane. Budući da je Odluka/16 prestala važiti donošenjem Odluke/18, prema ocjeni ovoga Suda odredbe Odluke/22, na temelju kojih se provodi usklađivanje predmetnog prava, odnose se na sve korisnike novčane pomoći za roditelja odgojitelja bez obzira kada su istu pomoć započeli koristiti, odnosno bez obzira da li im je pomoć priznata po Odluci/16 ili Odluci/18.

10. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti, te su presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.). Stav o zakonitosti te odluke, kao i pojedinačnih akata donesenih njezinom primjenom izražen je u nizu, kako prvostupanjskih, tako i presuda ovoga Suda donesenih u istovjetnim predmetima.

11. U dosljednoj praksi ovoga Suda ukazuje se na zakonitost odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), kojom se određuje nadležnost tuženika za odlučivanje o prigovoru kao pravnom lijeku, dok je nadležnost i ovlast tijela prvog stupnja i službene osobe koja je rješavala u prvom stupnju propisana općim aktima Grada Zagreba (Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, s pripadajućom Sistematizacijom radnih mjesta – „Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 13/22. i 31/22.), kao i odredbom članka 23. ZUP-a.

12. Tužiteljica neosnovano smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži valjani potpis, budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.

13. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

14. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, poglavito prigovor da nije proveden dokaz njenim saslušanjem, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da nijednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, a koju je iskoristila, nije joj onemogućeno sudjelovanje u postupku.

15. Glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o cijelom tužbenom zahtjevu, valja istaći da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. S obzirom na navedenu odredbu, te da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti procesnopravnom kvalifikacijom istog, a imajući u vidu i jedinstvo upravnog postupka, time što je odlučeno o zakonitosti osporenog rješenja na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja, odlučeno je i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja potvrđenog predmetnim drugostupanjskim rješenjem koje je predmet ocjene u upravnom sporu. Tužiteljica pogrešno navodi da se upravni spor vodi o svakom upravnom aktu kojim su narušena prava stranke u upravnom postupku.

16. S obzirom na izneseno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe valjalo je odbiti na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska