Poslovni broj: Usž-4680/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TIFON d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Zadarska ulica 80, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Savić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Savić & Ines Savić, Zagreb, Ulica Bele Čikoša 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-568/2025-10 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-568/2025-10 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-10/25-03/03392891263, URBROJ: 341-99-11/2-25-742 od 31. ožujka 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-03/03392891263, URBROJ: 341-25-11/2-24- 159855 od 10. siječnja 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-03/03392891263, URBROJ: 341-25-11/2-24-159855 od 10. siječnja 2025., kojim je u postupku pokrenutom po zahtjevu poslodavca, ovdje tužitelja, odbijeno utvrditi BĐ prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 8. travnja 2024. kod tužitelja (točka I.), BĐ utvrđen je prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod tužitelja kao poslodavca s danom 20. ožujka 2024. (točka II.) te je utvrđen staž osiguranja za razdoblje od 23. rujna 2023. do 20. ožujka 2024. kod poslodavca (točka III.).

2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra kako je osporavano rješenje nezakonito jer je tuženik pogrešno utvrdio BĐ prestanak svojstva osiguranika s danom 20. ožujka 2024., s obzirom da je tužitelj istog radnika odjavio iz evidencije kod mirovinskog osiguranja s danom 8. travnja 2024. Kako je isti radnik od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. bio privremeno nesposoban za rad, smatra da je otkazni rok od tjedan dana mogao početi teći tek od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad, odnosno s danom 1. travnja 2024. te je protekom tog roka prestao njegov radni odnos kod tužitelja. Smatra kako je prilikom procedure otkazivanja radnog odnosa pravilno postupao u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, za razdoblje u kojem je osiguranik bio zaposlenik te mu je uredno isplaćivao plaću i doprinose. Smatra kako tuženik nije smio dopustiti drugom poslodavcu da izvrši prijavu početka osiguranja za radnika za kojeg u trenutku uspostave takve prijave (21. ožujka 2024.) još nije bila evidentirana prijava o prestanku osiguranja od strane tužitelja, kao ni prestanak privremene nesposobnosti za rad. Prigovara da su pogrešno primijenjene odredbe Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te ističe da je trebalo onemogućiti novom poslodavcu takvu prijavu. Predlaže poništiti osporavanu presudu uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja prigovor pogrešnog utvrđivanja datuma prestanka svojstva osiguranika za radnika BĐ, jer smatra da je istome, kao dan prestanak svojstva osiguranika kod tužitelja, trebalo utvrditi datum 8. travnja 2024.

8. Iz podataka spisa proizlazi, što tužitelj ne spori, da je BĐ, od 21. ožujka 2024., bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod drugog poslodavca (Globalna hrana d.o.o.), s punim radnim vremenom.

9. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovore tužitelja u odnosu na primjenu članka 31. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO) te u odnosu na primjenu odredbi Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine broj 159/13; dalje: Pravilnik), važećeg u vrijeme donošenja odluke.

10. Naime, u razdoblju od 21. ožujka 2024. do 8. travnja 2024., za imenovanog osiguranika ne mogu egzistirati dva radna odnosa s radnim vremenom koji je duži od punog radnog vremena (četrdeset sati tjedno), osim kad je to iznimno dopušteno kao dopunski rad, što ovdje nije slučaj.

11. U odnosu na primjenu Pravilnika, suprotno prigovorima tužitelja, Sud nalazi da tuženik nije mogao onemogućiti novom poslodavcu Globalna hrana d.o.o. da u roku izvrši svoju zakonsku obvezu propisanu člankom 108. stavak 1. ZOMO-a, u vezi s člankom 112. stavak 1. točka 2. ZOMO-a (uspostava prijave o početku osiguranja), za predmetnog radnika.

12. Naime, u trenutku uspostave prijave o početku osiguranja kod navedenog poslodavca s danom 21. ožujka 2024. još nije bila evidentirana prijava o prestanku osiguranja od strane tužitelja.

13. Slijedom navedenog, u odnosu na utvrđeni staž iz točke III. prvostupanjskog rješenja, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da je riječ o utvrđenju koje je u skladu s člankom 24. stavkom 1. točkom 1. ZOMO-a.

14. Polazeći od navedenog, nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori, već ovaj Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo te je prvostupanjski sud ujedno ukazao na sudsku praksu ovog suda u istovjetnim sporovima.

15. S obzirom da nije uspio u sporu, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a kako nije uspio niti sa žalbom, nema osnova niti da mu se usvoji zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska