Poslovni broj: Usž-85/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IK iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-879/2025-8 od 10. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-879/2025-8 od 10. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-02/25-03/03447055797, urbroj: 341-99-06/2-25-1044 od 18. veljače 2025.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, klasa: UP/I 140-02/24-03/03447055797, urbroj: 341-25-06/2-24-176390 od 18. prosinca 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud pogrešno tumači članak 40. stavak 2. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ističe da je sudjelovao u ratu u Bosni i Hercegovini te ostvario poseban staž koji se računa u dvostrukom trajanju u razdoblju od 1991. do 1995. godine s prekidima. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija , odnosno navodi žalbe na dovode do drugačije odluke suda.

7. Odredbom članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kad navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

8. Člankom 17. stavkom 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj: 3/01 i 14/01) propisano je da ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice.

9. Prema članku 40. stavku 2. Ugovora za utvrđivanje prava na davanje, prema ovom Ugovoru, uzima se u obzir i razdoblje osiguranja koje je, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvareno prije njegovog stupanja na snagu pri čemu se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak pokrenut 27. lipnja 2024. kod nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, te da je tužitelju rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Federalnog ministarstva za mirovinsko i invalidsko osiguranje Županijske administrativne službe za Hercegbosansku županiju, broj predmeta: FZ- 13/2-31-1-19481/24 od 13. studenoga 2024. odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne-izuzetne prijevremene starosne mirovine jer nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava prema propisima Bosne i Hercegovine, budući da tužitelj nema dovoljno ukupno navršenog mirovinskog staža.

11 Prema dokazima koje prileže spisu proizlazi da tužitelj (rođen **.**.1959.), ima utvrđena razdoblja osiguranja Republici Hrvatskoj od 5 godina, 2 mjeseca i 17 dana (razdoblje od 28. ožujka 1978. do 22. travnja 2007. s prekidima), u Bosni i Hercegovini od 2 mjeseca i 24 dana (od 10. studenog 1977. do 2. veljače 1978. prema tiskanici HR/BIH 205), te u SR Njemačkoj od 7 mjeseci (od 6. veljače 1996. do 30. lipnja 1996. i od 12. kolovoza 1996. do 2. rujna 1996.).

12. S obzirom da sveukupni mirovinski staž tužitelja koji je određen prema članku 17. Ugovora iznosi 6 godina i 11 dana, pravilno je zaključeno da ne ispunjava uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine ni prema hrvatskim pravnim propisima jer nema navršeni mirovinski staž od 15 godina kako to propisuje članak 33. ZOMO-a..

13. U odnosu na navode iznesene u tužbi, tužitelju je prema rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine od 13. studenoga 2024. uračunat posebni staž od 7 godina i 8 mjeseci, koji se prema članku 40. stavku 2. Ugovora ne uzima u obzir, jer se poseban staž uzima u obzir samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965. Tužitelju se napominje da čak i kad bi bilo moguće uzeti u obzir taj posebni staž, ne bi ispunio uvjete za priznanje prava.

14. Žalbeni navodi stoga nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska