Poslovni broj: Usž-244/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić, Marković, Ivandić, Galić d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-686/2024-22 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-686/2024-22 od 10. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/24-01/03351732336, urbroj: 341-99-05/3-24-11 od 1. veljače 2024., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: UP/I 141-02/22-01/03351732336, urbroj: 341-18-05/3-22-43465 od 8. svibnja 2023., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. – 119/22., dalje: ZOMO).
3. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, te pritom zanemario njegove prigovore i dokazne prijedloge, te je na taj način došlo do povrede odredbe članka 53. Zakona o upravnim sporovima. Prigovara da je sudsko vještačenje provedeno bez njegovog osobnog pregleda, radi čega je uskraćena cjelovita vjerodostojna medicinska procjena. Smatra da je obrazloženje presude proturječno i nejasno, s obzirom da sud prihvaća nalaz sudske vještakinje prema kojem kod njega nije došlo do znatnijeg poboljšanja zdravstvenog stanja, ali istovremeno zaključuje da stanje nije definitivno jer nije provedeno preporučeno liječenje i dijagnostička obrada. Navodi da prilikom donošenja ocjene radne sposobnosti nije uzeta u obzir njegova životna dob, obrazovanje i priroda poslova koje obavlja. Nadalje navodi da je od ozljede kralježnice i drugih dijelova tijela proteklo više od četiri godine, te smatra da se radi o dovoljno dugom razdoblju da bi se pouzdano mogla ocijeniti trajnost posljedica. Mišljenja je da nije sposoban za profesionalnu rehabilitaciju i rad na drugim poslovima, te da preporuka za nastavak fizikalne terapije ne može biti dovoljna da se zanemari objektivna činjenica da kod njega postoji trajni gubitak radne sposobnosti. Predlaže sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka te troška sastava žalbe za koju potražuje 781,25 eura uvećano za zakonske zatezne kamate.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda danih tijekom postupka, te predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, od 18. siječnja 2024. Vijeće viših vještaka je potvrdilo ocjenu radne sposobnosti danu po Vijeću vještaka koja je pribavljena u prvostupanjskom postupku, te je ocijenilo da radi promjena u zdravstvenom stanju tužitelja (stanje nakon prijeloma trećeg lumbalnog kralješka, otvorenog prijeloma distalnog dijela palčane kosti i otvorene rane glave) ne postoji smanjenje ili gubitak radne sposobnosti. Vijeće je u obrazloženju nalaza i mišljenja između ostalog navelo da stanje nije definitivno jer je potrebno nastaviti liječenje po fizijatru uz provođenje preporučene fizikalne terapije i obrade, uz pribavljanje uvjerenja specijaliste medicine rada.
8. U upravnom je sporu na prijedlog tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, koja je u detaljnoj analizi sveukupne dokumentacije konstatirala kako je tužitelj, rođen **.**.1963., SSS, po zanimanju građevinski tehničar te obavlja poslove voditelja visoke i niskogradnje te po potrebi i poslove radnika na građevini i to kao vlasnik obrta. Dana 24. studenog 2021. prilikom pada s visine zadobio je prijelom korpusa L3 kralješka, nakon čega je provedeno operativno liječenje u tri navrata, dok su dodatnom dijagnostičkom obradom utvrđene i degenerativne promjene slabinskog segmenta kralježnice. Tužitelj je zadobio i prijelom palčane kosti, te je po provedenom kirurškom i konzervativnom liječenju provedeno liječenje fizikalnom terapijom u stacionarnom tretmanu, te je kirurški odstranjena alenteza iz kralježnice. S obzirom da nakon provedenog liječenja nije došlo do znatnih poboljšanja, ponovno je indicirano provođenje stacionarne fizikalne terapije (nalaz traumatologa od 10. rujna 2022.), koje nije provedeno, kao ni fizikalna terapija i dodatna dijagnostička obrada (indicirana po specijalisti fizijatru 11. travnja 2023. Sudska vještakinja je zaključila da zdravstveno stanje tužitelja nije definitivno, te da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje konačne ocjene o njegovoj radnoj sposobnosti, jer je potrebno provesti preporučenu dijagnostičku obradu i liječenje po nadležnim specijalistima, te je mišljenja da kod tužitelja nisu nastale trajne promjene u njegovom zdravstvenom stanju koji uvjetuju smanjenje ili gubitak radne sposobnosti.
9. Prvostupanjski upravni sud je u citiranoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog i sudskog spisa na koje činjenice je pravilno primijenio i citirao odredbu članka 39. ZOMO-a.
10. Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev, s obzirom da podaci iz priloženog sudskog spisa, izloženi razlozi o pobijanoj presudi kao ni žalbeni navodi ne upućuju na povredu zakona tužitelju na štetu. Razvidno je da se neovisna sudska vještakinja složila s nalazom stručnog tijela medicinskog vještačenja Zavoda za medicinsko vještačenje, pa nema činjenične ni pravne osnove da se u konkretnom slučaju usvoji žalba tužitelja. Tužitelj je neposredno pregledan u upravnom postupku, dok je vještačenje po sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Barinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada provedeno na temelju rješenja prvostupanjskog suda od 24. veljače 2025., koje je tužitelju dostavljeno i kojim sud nije naložio vještakinji obavljanje neposrednog pregleda tužitelja, već po potrebi. Imajući u vidu promjene u zdravstvenom stanju tužitelja i poslove koje obavlja , stalna sudska vještakinja, smatrala je dostatnim ocjenu njegove radne sposobnosti donijeti na temelju medicinske i ostale dokumentacije, što ovaj Sud u cijelosti prihvaća te smatra da je ocjena donesena sukladno pravilima medicinske znanosti i struke.
11. Žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke.
12. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
