Poslovni broj: Usž-381/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel u Zagrebu, Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2 , Duboševica, OIB: 36162371878, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1075/2025-19 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1075/2025-19 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-07-32-23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/120 od 22. kolovoza 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju, državljaninu Republike Srbije (putna isprava broj: 016833028, izdana 24. lipnja 2022.) otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske. (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke je riješeno da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, a ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti (točka 3. izreke). Tužitelj je ujedno dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske se prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 4. izreke).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), navodeći i ostale članke ZUS-a, jer smatra da su počinjene bitne povrede pravila sudskog postupka, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je došlo do povrede Zakona o općem upravnom postupku, te da je u podnesku od 15. studenoga 2023. i na raspravi 17. prosinca 2025, zatražio uvid u spis upravnog postupka koji mu nije dostavljen i da mu je onemogućeno izjašnjavanje. Prigovara da upravni akt tuženika nije potpisan od ovlaštene osobe, za što je predložio grafološko vještačenje, te smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1757/2021 od 4. listopada 2023. Ističe da je predložio saslušanje svjedoka i izvođenje dokaza što je neosnovano odbijeno. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22., dalje. Zakon) jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljenoj namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavci budućih radnji sljedbenika Liberlanda te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zatekne na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i tako zatečena osoba. Mišljenja je da je isključena nadležnost tuženika, te da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije i nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao predstavljati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o strancima. Navodi da se prilikom kontrole kretanja i boravka državljana trećih zemalja utvrđuju svi uvjeti iz tog članka navedenog Zakona, te da je u točki 2. stavka 1. članka 56. navedenog Zakona, obveza donošenja rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka propisana i ako državljanin treće zemlje ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka. Ističe da opravdana sumnja u svrhu kratkotrajnog boravka tužitelja proizlazi iz njegove izjave, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu gdje je zatečen. S tim u vezi navodi da je tužitelj naveo da je u Republiku Hrvatsku došao preko Mađarske svjesno izbjegavajući Granični prijelaz Batina, odnosno provjeru svrhe i uvjeta za kratkotrajni boravak, zbog bojazni da će mu odbiti ulazak jer kao državljanin treće zemlje ne može raditi u Republici Hrvatskoj bez potrebne dokumentacije, odnosno bio je svjestan da prilikom granične kontrole neće moći opravdati svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka. Navodi da nije sporna stvarna iIi mjesna nadležnost tuženika, te da je rješenje potpisano od ovlaštene osobe sukladno zakonskim propisima. Također navodi da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije nalazi pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti, te se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pžp-564/2024 od 3. srpnja 2024. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona Ministarstvo unutarnjih poslova će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

8. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet i u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelj ne bi i nije koristio u turističke svrhe, radi čega mu je otkazan boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s odredbom članka 56. stavka 1. točke 5., članka 56. stavka 2., članka 184. stavka 3., te članka 186. i 192. Zakona

10. Tužitelj je u Republiku Hrvatsku doputovao preko Mađarske te je 22. kolovoza 2023. zatečen na području Gornje Sige. Tom je prilikom, prema izjavi danoj na zapisnik, između ostalog naveo da je 21. kolovoza 2023. s još dvojicom državljana Republike Srbije NI i JI, nakon što su došli na područje izvan graničnog prijelaza Batine, brodom prevežen na područje Gornje Sige. Istaknuo je da ga je telefonski pozvao češki državljanin II, kako bi obavljao poslove krčenja šikare i košnje i svih drugih potrebnih poslova, za što je trebao biti plaćen 50 eura naknade dnevno, do 25. kolovoza 2023.

11. Imajući u vidu jasnu izjavu tužitelja, njegove iskazane namjere, kao i ostale provjerene podatke i okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj ne bi i nije koristio isti u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi obavljanja poslova i promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland”, jer je prema vlastitoj izjavi naveo da je došao po pozivu češkog državljanina II, Nadalje, prema ostalim podacima proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland” koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

12. Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:

4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).

13. Slijedom iznijetog, s obzirom da je tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj jasno i nedvosmisleno izjavio da je razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi krčenja šume i zauzimanja šumskog područja, odnosno kampiranja bez kampa i rada bez dozvole, a time i promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i ovaj Sud smatra da mu je kratkotrajni boravak osnovano otkazan, te da je opravdano valjalo onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj koji za isti ne ispunjava potrebne uvjete.

14. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda na koje se tužitelj u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je iznosio tijekom spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude. Pritom ne postoji obveza suda da spise dostavlja tužitelju, a budući da je tužitelj zastupan po profesionalnom opunomoćeniku kojem je bilo moguće izvrš iti uvid u spis, te imajući u vidu sadržaje podnesaka upućenih sudu, kao i činjenicu da isti zastupa i druge osobe kojima je iz istih razloga otkazan kratkotrajni boravak, razvidno je da mu je sadržaj dokumentacije bio poznat, pa nisu osnovani prigovori tužitelja u tom smjeru. Također, valja istaći da je predmetni upravni spor na prijedlog tužitelja bio prekinut do okončanja spora koji se vodio kod istog Upravnog suda u Osijeku, u predmetu drugog tužitelja pod poslovnim brojem: UsI-1302/23, za kojeg je tužitelj tvrdio da se radi o predmetu iste činjenične i pravne osnove. Taj je spor pravomoćno okončan jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-974/2025-2 od 23. travnja 2025. odbijena žalba protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1302/2023-16 od 3. siječnja 2025. kojom je iz istih razloga u tom predmetu odbijen tužbeni zahtjev.

15. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1 . ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska