Poslovni broj: Usž-2934/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Petra Vuksanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. u Zagrebu, Kaptol 12, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1853/2024-7 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1853/2024-7 od 26. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1293, urbroj: 251-02-01/001- 23-2 od 3. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odsjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/3339, urbroj: 251-09-22-1/003-23-2 od 29. ožujka 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv citiranog rješenja prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/18-013/146, urbroj: 251-21-21-1/001- 18-2 od 31. srpnja 2018., na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), te je u točki II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja o iznosu novčane pomoći koji će se isplaćivati za dijete ŠR i prestanku te pomoći odlučeno sukladno odredbi članka 3. i 4. Odluke/22, a kako je detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalba iz svih razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.). Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer iz obrazloženja presude ne proizlazi jasno razlog zbog kojeg je odbio provesti dokaz njezinim saslušanjem na okolnosti iz tužbe. Ističe da je predložila provođenje tog dokaza na okolnosti razjašnjavanja životne situacije u kojoj su se ona i njena obitelj našli povodom donošenja rješenja tuženika, s obzirom da su joj naprasno dokinuta stečena prava određena Zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 31. srpnja 2018. Ističe da nije ispunjen niti jedan od razloga za prestanak prava na novčanu pomoć majci odgojateljici iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18. – dalje: Odluka/18), na temelju koje je ostvarivala predmetno pravo. S obzirom da nije mogla iznijeti svoj stav i viđenje cjelokupne situacije pred sudom, ponavlja navode iz tužbe da obećavane kompenzacijske mjere nisu osigurane niti provedene te je čitav financijski i organizacijski teret ostao na roditeljima. Smatra da sud protupravno zadire u stečena prava zanemarujući negativne posljedice materijalne, društvene, socijalne i radne prirode koje nastaju za svakog roditelja odgojitelja, te da su njena stečena prava povrijeđena i odlukama tuženika . Smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio presudu, te je u cijelosti zanemario relevantne prigovore iznesene u tužbi. Navodi da povratno djelovanje propisa kojima se ukidaju stečena imovinska, napose socijalna prava u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) otvaraju i pitanje neproporcionalnosti retroaktivnog ukidanja socijalnih prava, s obzirom da se navedenom mjerom remeti pravična ravnoteža između legitimnog cilja koji se namjeravao postići te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih interesa pojedinaca, na način da je pojedincu nametnut prekomjeran teret. Poziva se na razloge zbog kojih je 2016. godine uvedena mjera novčane pomoći kao pozitivan pomak u vidu pronatalitetnih politika u lokalnoj sredini, te ističe da je promjena lokalne vlasti u ovom slučaju dovela do nesigurnosti građana u svoju budućnost, čime se povećava razina nepovjerenja u institucije, razvija nepredvidivost u djelovanju javnih tijela te se stečena prava i obveze čine kratkotrajnima i ovisna o izmjeni političke vlasti. Navodi da radi zaštite legitimnih očekivanja, načelo pravne sigurnosti zahtijeva da pravne norme budu jasne i precizne i da njihova primjena za pojedinca bude predvidljiva, te ističe da je ona imala legitimno očekivanje da će joj status mjere novčane pomoći ostati na snazi do jasno propisanog završetka trajanja te mjere. Ukazuje na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., prema kojem retroaktivnost u građanskom i upravnom pravu nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca. Smatra da se o tome u konkretnom predmetu nije vodilo računa, što je dovelo do nastanka štete. Također smatra da sud nije ocjenjivao zakonitost konkretne osporene odluke tuženika, uzimajući u obzir činjenice koje je utvrdio, već se neosnovano upustio u generaliziranje i svođenje predmeta pod zajednički nazivnik. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi te sam riješi predmetnu stvar na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i obveže tuženika da joj naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon izvršenog uvida u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Suprotno navodima tužiteljice prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je dostatno odgovorio na tužbene navode, koje tužiteljica ponovno iznosi u žalbi. Obrazloženje presude sačinjeno je sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a, te sadrži dostatne i razumne razloge koji opravdavaju njezino donošenje, a odluka suda se zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda.

8. Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i osporeno rješenje tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovoga Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.). S obzirom na navode tužbe u kojima je tužiteljica iznosila prigovore koji se odnose na nedovoljno razdoblje za prilagodbu novonastalim okolnostima, kao i u odnosu na kompenzacijske mjere, prvostupanjski sud se osnovano poziva na stajalište izraženo u naprijed navedenoj presudi ovoga Suda odnosno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, u kojima su ti prigovori otklonjeni kao neosnovani. Stoga navodi žalbe, kojima tužiteljica u biti osporava zakonitost Odluke/22, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi se pojedinačna odluka donesena na temelju navedenog općeg akta mogla ocijeniti nezakonitom. Napominje se pri tome da je i u presudi ovoga Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 4. srpnja 2022., ovaj Sud ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke/22 ocijenio legitimnima, imajući na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je bez zakonske obveze određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Također su u navedenoj presudi poslovni broj: Usoz-8/2022, kao i u presudi poslovni broj: Usoz- 143/2022, ocijenjeni neosnovanima prigovori podnositelja glede povrede načela legitimnih očekivanja i zaštite stečenih prava, te je izraženo shvaćanje da sporne odluke koje su bile predmet ocjene zakonitosti nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do stupanja na snagu te Odluke (ne zadire se ni pravo kao takvo ni u njegov opseg), već se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima, te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti), odnosno novo pravilo se ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena zbog čega se ne radi o povratnom djelovanju već je riječ o kvazi retroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima, dopušten.

9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, prvenstveno dokaza njenim saslušanjem, valja istaći da je prvostupanjski sud s obzirom na činjenice koje su relevantne za rješavanje predmetne upravne stvari sukladno mjerodavnim odredbama Odluke/22, a koje su nesporno utvrđene, osnovano odbio predloženi dokazni prijedlog smatrajući ga nepotrebnim . Imajući u vidu sve naprijed izneseno, i po ocjeni ovoga Suda izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice na okolnosti koje iznosi u žalbi ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Napominje se pri tome da prema članku 49. stavku 3. ZUS-a sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, te da ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava predstavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

10. Kako prema ocjeni ovoga Suda navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska