Poslovni broj: Usž-3877/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽB, iz [adresa], koju zastupa odvjetnica Marija Palić iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 1 protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4342/2024-11 od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4342/2024-11 od 4. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/504, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 6. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22 013/661, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-6 od 12. svibnja 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 6. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22 013/661, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 12. svibnja 2023. (točka I. izreke). Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi u bitnome da je tuženik jednostranom odlukom kao lokalna vlast izmijenio pravomoćni upravni akt kojim je tužiteljica stekla određeno pravo, no nije se očitovao u odnosu na povredu čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku, kao ni povredu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i očitovanje Vlade Republike Hrvatske povodom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetu Golomejić protiv Republike Hrvatske. Ističe da sud prvog stupnja izvodi zaključak kako tuženik kao lokalna vlast ima legitimno ovlaštenje urediti novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim. Poziva se na izdvojeno mišljenje suca u referentnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. U cijelosti osporava zaključak suda prvog stupnja u kojem se pravomoćno priznatom pravu koje je tužiteljica stekla rješenjem od 25. listopada 2016. oduzima značenje prava razlikujući pravo na novčanu pomoć i pravo u klasičnom smislu. Smatra da se pobijanom odlukom roditeljima odgojiteljima oduzima značenje prava u odnosu na ona prava koja su im priznata pravomoćnim upravnim aktom čime je povrijeđeno i pravo zaštićeno Protokolom br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (pravo na mirno uživanje vlasništva). Poziva se na pravne stavove Europskog suda za ljudska prava kojima je izrazio razumijevanje za osobe koje cijeli ili dio svog života potpuno ovise o različitim oblicima socijalnih naknada te da se zaštita Protokola 1. proteže i na takve naknade koje predstavljaju socijalnu pomoć i osiguravaju preživljavanje korisnika tih naknada (Stec i drugi protiv Ujedinjenog kraljevstva, zahtjev br. 65731/01 i 65900/01). Poziva se na predmet Golomejić protiv Republike Hrvatske (u kojem još nije donesena odluka), Ž protiv Republike Hrvatske, Petrovic protiv Austrije te Moskal protiv Poljske. Navodi da joj se pobijanim rješenjem u bitnome umanjuju ranije priznata i zajamčena prava koja ostvaruje u vidu novčane pomoći, što ozbiljno ugrožava ne samo njenu životnu i financijsku egzistenciju nego i njezine djece. Navodi da je imala puno pravo postupati s pouzdanjem u trajnost pružanja financijske pomoći priznate joj kao roditelju odgojitelju i to u iznosu neto mjesečne plaće u RH, a prema kojim prihodima je i bazirala svoju skromnu financijsku situaciju koju opisuje te smatra da ima pravo očekivati nepromjenjivost statusa roditelja odgojitelja sve do proteka vremena koje je pravomoćnim upravnim aktom određeno kao trajanje korištenja prava na novčanu pomoć, odnosno do 15. godine života djeteta. Smatra kako se kvaziretroaktivnost u ovom slučaju koristi kao način ozakonjavanja nezakonitog postupanja tuženika kao lokalne vlasti te spori da tuženik kao lokalna vlast može zakonito zadirati u stečena prava, odnosno pravomoćno stečena prava te da se moglo odlučiti da se novi korisnici neće primati jer se mjera okončava te da se istekom predviđenog razdoblja trajanja mjere ona neće produžiti. Ističe da je predlagala prekid spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava koji je povodom slučaja roditelja odgojitelja u predmetu Golomejić protiv Hrvatske što bi bilo svrhovitije i ekonomičnije s obzirom na broj i značaj ove vrste sporova. Osporava zaključak prvostupanjskog suda iz kojega proizlazi da tuženik nema obvezu pridržavati se rokova koje je sam odredio kao obvezu svog vlastitog postupanja te smatra da je tvrdnja da bi kompenzacijske mjere tuženika uspostavile ravnotežu između javnog interesa i legitimnih očitovanja stranaka paušalno navedeno u predmetnoj odluci Ustavnog suda. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 12. svibnja 2023. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. svibnja 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/704, URBROJ: 251-10-01-16-4 od 25. listopada 2016. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22 dalje Odluka/22) na način pobliže označen u izreci tog rješenja i kako je to propisano člancima 3. i 4. navedene Odluke/22, kojom su izmijenjeni članci 5. i 7. Odluke/18. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela je odbijen.
8. Naprijed navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Ovaj Sud u cijelosti prihvaća sva pravna stajališta izražena u ovoj presudi iz kojeg razloga smatra da nisu osnovani žalbeni razlozi o stečenim pravima i nemogućnosti zadiranja u ista te povredi prava zajamčena člankom 6. stavkom 1 . Konvencije. Nadalje, i obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava koje je u cijelosti u skladu sa pravnim stajalištima izreženim u presudi ovoga Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023.
9. Prema pravnom shvaćaju izraženom u nizu presuda ovoga Suda, rok propisan člankom 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz - 143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.
10. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Nije osnovano pozivanje na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava na koje se tužiteljica poziva, sve s obzirom na pravno stajalište ovoga Suda u presudi poslovni broj Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023.
11. Time što sud prvog stupnja nije odredio prekid upravnog spora do donošenja odluke Eurospkog suda za ljudska prava u predmetu Golomejić protiv Republike Hrvatske nisu počinjena povreda odredaba upravnog spora. Ovo stoga što predloženo nije jedan od razloga zbog kojih upravni sud može (ili mora) prekinuti upravni spor, a koji razlozi su propisani odredbom članka 105. ZUS-a.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić - Babić
