Poslovni broj: Usž-3969/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Hrvoja Miladin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DGPL državljanin Egipta, privremeno smješten u Prihvatni centar za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna ulica 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, Kruge 52, radi ograničenja kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2855/2025- 8 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2855/2025-8 od 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Obustavlja se žalbeni postupak u odnosu na točke II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2855/2025-8 od 2. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2855/2025- 8 od 2. rujna 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/546, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025. (točka I. izreke), odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke presude).

2. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/546, URBROJ: 511-19-34- 25-1 od 18. srpnja 2025. tužitelju, državljaninu Egipta određeno je ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme najduže do 3 (tri) mjeseca.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv uvodno označene presude.

4. Podneskom od 25. rujna 2025. povukao je žalbu u odnosu na točke II. i III. izreke. Valjalo je, stoga, primjenom odredbe članka 129. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” 36/24 dalje ZUS) odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

5. Točku I. izreke presude tužitelj pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila upravnog spora. Smatra da je moguće izreći blaže mjere. Ističe da je tužitelj nepozvan, svojom voljom pristupio VIII. policijskoj postaji Zagreb radi razjašnjenja situacije te da ne postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP ili Republike Hrvatske, koju ključnu okolnost je sud zanemario. Navodi kako je prisilni smještaj mogao biti određen i u kraćem roku. Predlaže usvajanje žalbe.

6. Tuženik se protivi žalbi. Smatra da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donesena pobijana presuda te da navodi žalbe ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

9. Rješenjem KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/2606, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025., tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, utvrđeno je da nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor, određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine te je određeno da će se prisilno udaljiti u državu podrijetla ili uz njegov pristanak drugu treću zemlju. Sud utvrđuje da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao temeljem izdane dozvole za boravak i rad koja mu je istekla nakon čega nije izdana dozvola za rad (s obzirom na to da su potencijalni poslodavci odustali od zahtjeva) odnosno jedna izdana dozvola za boravak i rad je ukinuta 12. srpnja 2024. Nadalje utvrđeno je da je nadležno tijelo izdalo rješenje o povratku KLASA: UP/I-216-04/24-02/760, URBROJ: 511-19-35-24-3, temeljem kojeg je tužitelj bio u obvezi napustiti Republiku Hrvatsku odnosno EGP u roku 30 dana od dana dostave rješenja koje mu je uručeno 3 . rujna 2024. po kojem rješenju tužitelj nije postupio već je nepozvan pristupio u službene prostorije VIII Policijske postaje Zagreb, gdje je utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa] od 4. listopada 2024. do 18. srpnja 2025., ukupno 287 dana i kada je doneseno u ovom sporu pobijano rješenje.

10. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu ( članka 6. ZUS -a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (saslušan je tužitelj). Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

11. Upravni sud je individualnom procjenom, u skladu s pravilom razmjernosti, utvrdio da su ispunjeni uvjeti za donošenje pobijanog rješenja te da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25., dalje Zakon), budući da tužitelj nema putne karte i novčanih sredstava koje bi mogao položiti i nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, da nije postupio po izdanom rješenju o povratku od 3. rujna 2024. i nije napustio EGP u ostavljenom roku te da ovo upućuje na zaključak da postoji opasnost od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske (članak 214. stavak 2. podstavak 2., 3., 6. i 9. Zakona). Ovakav zaključak suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a navodima iz žalbe tužitelj nije ukazao na suprotno.

12. Navodi tužitelja o predugom vremenu trajanja izrečene mjere (tri mjeseca) nisu odlučni i ne dovode do drugačije odluke, sve s obzirom na to da je utvrđeno da je pobijano rješenje doneseno zakonito, u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana.

13. Iz utvrđenog i ovaj Sud ocjenjuje da je rješenje javnopravnog tijela težilo legitimnom cilju (zaštiti segmenata javnog interesa reguliranja zakonitog boravka stranaca) koji opravdava izrečenu mjeru i koji cilj se ne bi mogao postići drugim mjerama predviđenim Zakonom, a o čemu je pravilne i dostatne razloge dao sud prvog stupnja pa izrečena mjera nije nerazmjerna.

14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić