Poslovni broj: Usž-4190/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu pokrenutom po Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Velika Gorica, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, odlučujući o žalbi BA državljanina [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1752/2025-4 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1752/2025-4 od 14. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom potvrđena je zakonitost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, klasa: UP/I-216-04/25-01/2549, urbroj: 511-19-36-25-2 od 9. srpnja 2024., donesenog po službenoj dužnosti, kojim je državljaninu treće zemlje BA, državljaninu [adresa], nositelju putne isprave [adresa], ograničena sloboda kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u [adresa] na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva mjeseca od dana donošenja tog rješenja.

2. Žalitelj pobija presudu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke i načelo usmene rasprave. Navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio odlučne činjenice za donošenje osporenog rješenja, te u obrazloženju presude nije dao valjane razloge u pogledu utvrđenih činjenica i provedenih dokaza. Ističe da se sud nije očitovao o podnesku zaprimljenom u spis prije donošenje pobijane presude, već je isti izdvojen i formiran novi spis koji je dodijeljen drugom sucu u rad. Smatra da je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno načelo kontradiktornosti, te počinjena povreda članka 6. Zakona o upravnim sporovima. Poziva se na odredbu članka 214. stavka 2. Zakona o strancima navodeći da je prvostupanjski sud propustio individualizirati „rizik od izbjegavanja“, te nije obrazložio zašto propisane blaže mjere ne bi postigle svrhu. Navodi da je prvostupanjski sud zanemario olakotne okolnosti na njegovoj strani i to: zakonit ulazak, uredan odaziv, posjedovanje putne isprave, neosuđivanost, pravodobnu prijavu kaznenog djela poslodavca, pozitivno mišljenje HZZ-a i stvaran interes poslodavca Bluelink d.o.o., te obiteljske i socijalne prilike i integracijske napore. Smatra da mu je postupanjem javnopravnog tijela i suda povrijeđeno pravo na rad, osobna sloboda zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, kao i prava zajamčena odredbom članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu zadržavanja stranaca. Ističe da je prvostupanjski sud ograničenje slobode kretanja tretirao kao uobičajenu upravnu mjeru, a ne kao najtežu mjeru koja zahtijeva strogi test nužnosti i razmjernosti uz razmatranje predloženih blažih mjera. Iznosi navode u pogledu zakonitosti postupanja upravnog tijela prilikom donošenja rješenja kojim mu je određeno protjerivanje iz Europskog gospodarskog prostora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti rješenje tuženika i donijeti rješenje o ukidanju rješenja o smještaju u Tranzitni centar uz određivanje blažih mjera propisanih odredbom članka 213. Zakona o strancima. Potražuje trošak upravnog postupka i spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

6. Na temelju razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o smještaju žalitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance [adresa] zakonito. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, citirajući mjerodavne odredbe materijalnog prava, naveo razloge zbog kojih je pobijano rješenje tuženika ocijenio zakonitim. Suprotno žalbenim navodima, neodržavanjem usmene rasprave i procesnim postupanjem prvostupanjskog suda (izdvajanje zaprimljenog prigovora tužitelja i formiranje novog spisa po tom prigovoru/tužbi) nije povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke u predmetnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti dostavom rješenje o smještaju u centar nadležnom sudu, radi ocjene zakonitosti izrečene mjere sukladno odredbi članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – u daljnjem tekstu: ZoS). Pri tome je potrebno ukazati da ZoS nije propisana obveza suda da prije donošenja odluke održi usmenu raspravu.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, klasa: 216-04/25-01/2459, urbroj: 511-19-36-25-1 od 9. srpnja 2025. u odnosu na državljanina treće zemlje BA, državljanina [adresa], doneseno rješenje o protjerivanju kojim je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske , te je određeno da će se imenovani prisilno udaljiti u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili zemlju podrijetla ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.

8. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti u ovome sporu nadležno tijelo je utvrdilo da je žalitelj u Republiku Hrvatsku ušao 16. prosinca 2014. zakonito na temelju odobrene dozvole za boravak i rad, koja je ukinuta je rješenjem od 7. siječnja 2025. (uručeno žalitelju istog dana) uz rok od 15 dana za napuštanje EGP-a (23. siječnja 2025.). U nezakonitom boravku žalitelj je zatečen dana 6. srpnja 2025. Na zapisnik od 9. srpnja 2025., ispitan u prisutnosti opunomoćenika, izjavio je da je zbog nepravilnosti kod ranijeg poslodavca prestao raditi, da je zaprimio rješenje o protjerivanju koje nije razumio, da je u međuvremenu aktivno tražio posao, te da je poslodavac Bluelink d.o.o. zatražio izdavanje dozvole za boravak i rad, koji postupak je u tijeku, zbog čega da nije imao saznanja da je u nezakonitom boravku. Također, izjavio je da je samohrani otac troje djece koji žive u [adresa] i koja su o njemu financijski ovisna, da ima namjeru ostati u Republici Hrvatskoj i raditi, te da je nakon saznanja o postupku koji se vodi protiv njega zatražio odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga (dan prije davanja izjave).

9. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance [adresa], prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku javnopravnog tijela donesenu na temelju članka 212. ZoS- a, jer u konkretnoj situaciji, prema stanju spisa predmeta, proizlazi da postoje okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja prisilnog udaljenja, jer je stranac nastavio nezakonito boraviti na području EGP-a, odnosno nije izvršio rješenje o povratku od 7. siječnja 2025. (rok za napuštanje EGP-a 23. siječnja 2025.), nema prijavljen boravak, nema putnu kartu za povratak u matičnu zemlju, kao ni financijska sredstva.

10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio ocjenu javnopravnog tijela da je u konkretnom slučaju pojedinačnom ocjenom svih okolnosti utvrđeno da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, a zbog naprijed navedenih individualnih okolnosti žalitelja, nije bilo moguće primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZOS-a (polog putne karte, polog financijskih sredstava i zabrana napuštanja određene adrese smještaja). Suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje doneseno je uz vrednovanje i primjenu kriterija po kojima se ova, krajnja mjera ograničenja slobode kretanja izriče (nakon individualne procjene svih okolnosti konkretnog slučaja te po utvrđivanju da se isti legitimni cilj – zaštita javnog interesa reguliranja zakonitog boravka stranaca ne može postići drugim, manje restriktivnim mjerama), te je određena na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva mjeseca od dana donošenja tog rješenja. Stoga pogrešno zaključuje tužitelj da su mu postupanjem tuženika i prvostupanjskog suda povrijeđena ustavna i konvencijska prava .

11. Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 212. stavka 1. u vezi s člankom 214. stavkom 2. alinejama 1., 2. i 5. ZOS-a za donošenje pobijanog rješenja.

12. Žalbeni navodi u pogledu pravilnosti ranije provedenog upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje kojim je utvrđen nezakonit boravak i određeno napuštanje EGP nisu od utjecaja na odlučivanje u ovom sporu, u kojem je predmet ocjena zakonitosti rješenja o smještaju žalitelja u Tranzitni centar za strance.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a o zatraženim troškovima odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić