Poslovni broj: Usž-957/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AL, državljanina [adresa], zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite , Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4336/2025-8 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4336/2025-8 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/25-06/3668, urbroj: 511-01-212-25-9 od 23. listopada 2025. (točka I. izreke), te je odobrena besplatna pravna pomoć tužitelju i naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR- a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka II. i III. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio postojanje „stvarnog rizika trpljenja ozbiljne nepravde“, te nije adekvatno razmotrio položaj kasta u Indiji. Smatra paušalnom ocjenu suda o nepostojanju individualnog rizika, s obzirom na to da se, suprotno tome, u tužbi pozvao na konkretne incidente i uskraćivanje pristupa vjerskim objektima. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je pravilno primijenjen materijalni propis. Ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15. i 127/17. – dalje: ZOMPZ).

8. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je, sukladno članku 28. ZOMPZ-a, proveo postupak procjene činjenica i okolnosti te je s obzirom na navode tužitelja, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, ocijenio pravilnim zaključak tuženika da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a). Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti i razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu, a koje je tužitelj iznio tijekom postupka i u tužbi, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno ocijenio da tužitelj navodima iznesenim u tužbi u pogledu stvarnog rizika trpljenja ozbiljne nepravde, a koje navode sud nije mogao provjeriti (prema podacima spisa tužitelj je napustio prihvatilište te ne postoje podaci o prijavljenom boravištu), nije učinio vjerojatnim da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja niti postojanje opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri tome prihvaćajući razloge tuženika za donošenje odluke, a koji je prilikom donošenja odluke ocijenio osobne okolnosti tužitelja i dane izjave o razlozima napuštanja zemlje (rješavanje obiteljskih financijskih problema, pripadnost ribarskoj kasti i ekonomski razlozi) kao i opće stanje u zemlji podrijetla, te pravilno ocijenio da tužitelj zemlju podrijetla nije napustio zbog osnovanog straha od proganjanja (ušao je u Republiku Hrvatsku na temelju radne dozvole iz 2024. koja je ukinuta 30. rujna 2024. te mu je rješenjem od 16. svibnja 2025. određeno protjerivanje i prisilan smještaj), već dobrovoljno, zbog ekonomskih razloga, kako bi mogao financijski pomoći obitelji (izjava dana na zapisnik od 23. listopada 2025.), dok je navode u svezi problema zbog pripadnosti ribarskoj kasti ocijenio nevjerodostojnim (tužitelj je općenito iskazivao o sukobima među ribarskim kastama te iznosio kontradiktorne navode). Tuženik pravilno zaključuje da osobne okolnosti tužitelja (pripadnost ribarskoj kasti) ne ukazuju da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (na zapisnik o saslušanju od 23. listopada 2025. izjavio je da se ne bi vratio u svoje selo, ali bi u državu Kerala mogao otići), te da da prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju , ukazuju na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključka prvostupanjskog suda i tuženika.

11. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli do drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnova za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić